Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: razlika između inačica

Težnja Srbije da povrati političku moć i suverenitet na vlastitom teritoriju (koji je bio narušen faktičkom podjelom Srbije na tri dijela, tzv. "Užu Srbiju" i njene dvije autonomne pokrajine, što je bilo ostvareno Ustavom iz 1974.) uz prvo prikriveno, a potom i javno podržavanje ekstremnih srpskih nacionalističkih krugova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini dovelo je do reakcije političkih vodstava iz zapadnih republika i konačno i do njihovog osamostaljenja.

 

 

Trenutačno sve države starog kontinenta imaju unutar sebe jednu nacionalnost koja čini minimalno 2/3 sveukupnog stanovništva ( [[Belgija]] je poseban slučaj ). Takvu populaciju koja služi kao stabilna državna jezgra Jugoslavija nije nikad imala. Točka bez povratka na kraju postaje neuplitanje vojske u državni udar [[1989.]] godine kada Srbija ruši vlade Kosova i Vojvodine ukidajući njihovu pokrajinsku samostalnost, ali i prisvajajući njihove glasove u predsjedništvu. S tim se prvobitni koncept nastao poslije Titove smrti „1 republika ili pokrajina 1 glas” promijenio u u novo stanje u kojem [[SR Srbija]] ima 3 glasa, a ostalih 5 republika po jedan. Takvu situaciju realno, dugoročno nitko nije htio prihvatiti.