Što je povijest? (Carr): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Treće poglavlje |
4. poglavlje |
||
Redak 81:
===Kauzalnost u povijesti===
Povjesničar uvijek traga za uzrocima događaja. Pri tome se, međutim, nikada neće zadovoljiti samo jednim uzrokom.
Kada se međutim govori o uzročnosti u povijesti, postoje dva ekstrema: [[determinizam]] ili '''Hegelov grijeh''' (povijest se odvija jednosmjerno, po nedvosmislenim zakonima koje se može spoznati), odnosno potpuna slučajnost ili '''Kleopatrin nos''' (prema dosjetki: »Povijest bi drugačije tekla da je Kleopatra imala kraći nos.«). ''(str. 76)''
Opće diskusije, u kojima [[filozofija|filozofi]] zauzimaju jednu ili drugu stranu prema svojem općem [[svjetonazor]]u, nisu neposredno relevantne u svakodnevnom životu, odnosno [[povjesničar]]evoj praksi. »Logička dilema o slobodi volje i determinizmu ne događa se u stvarnom životu. Ovdje se ne radi o tome da su neki ljudski postupci slobodni, a drugi determinirani. Činjenica je da su svi ljudski postupci istodobno slobodni i determinirani, ovisno o gledištu iz kojeg ih razmatramo.« Posebno, poznavanje uzroka nekog ponašanja ne znači da moramo odustati od moralnog prosuđivanja. ''(str. 79)''
Ponekad povjesničari govore da je neki događaj bio neizbježan; u stvari samo žele reći da postoji snažan splet okolnosti koji ih navodi na takvo očekivanje. ''(str. 86)''
Teorije koje naglašavaju ulogu slučanosti prevladavat će među onim grupama ili nacijama koje se nalaze na začelju povijesnih zbivanja. ''(str. 83)''
»Svijet povjesničara, poput svijeta znanstvenika, nije fotografska preslika stvarnog svijeta, već samo radni model koji mu omogućava da ga, više ili manje uspješno, shvati i njime ovlada.« ''(str. 86)'' »Povijest je (…) proces selekcije utemeljen na povijesnom značenju događaja.« ''(str. 87)'' ''(U ovoj rečenici u prijevodu bi moglo stajati '''historija''', tj. prošla zbilja kako je rekonstruiraju povjesničari, a ne sama ta zbilja. Vidi članak [[historija]] za te terminološke dileme.)'' Povjesno istraživanje je '''"selektivni sistem"''' ne samo činjenica, nego i uzročno-posljedičnih nizova: povjesničar bira one koji su povijesno značajni, a mjerilo povijesnog značaja je njegova sposobnost da ih uklopi u svoj model racionalnog objašnjenja i interpretacije. Povjesničar odbacuje kao "slučajnost" one uzročno-posljedične nizove koji su irelevantni, koji nisu podložni '''racionalnoj interpretaciji''' i nemaju '''značenja''' ni za prošlost ni za sadašnjost. ''(str. 88)'' Racionalna su ona objašnjenja koja imaju neki cilj. Tako razlikujemo racionalne i slučajne uzroke: '''racionalni uzroci''' vode korisnim generalizacijama. ''(str. 89)'' »Upravo ova ideja o cilju kojem težimo pruža nam ključ za razumijevanje uzročnosti u povijesti; to nužno uključuje '''vrijednosne prosudbe'''. Interpretacija u povijesti je (…) uvijek povezana s vrijednosnim prosudbama, dok je uzročnost povezana s interpretacijom.« ''(str. 89)''
Značenje i cilj vezani su uz budućnost, ne sadašnjost. »Linija razgraničenja između prapovijesti i povijesti prelazi se u onom trenutku kada ljudi prestaju živjeti samo u sadašnjosti i postaju svjesno zainteresirani za svoju prošlost i budućnost. (…) Pretpostavljam da dobri povjesničari, rezmišljali oni o tome ili ne, imaju urođeni osjećaj za budućnost.« ''(str 90)''
| |||