Lingua franca: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 4:
U [[antika|antičkom]] grčko-rimskom svijetu ''lingua franca'' bio je [[grčki]], a u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] na zapadu je tu ulogu imao [[latinski]] odnosno u [[Bizant]]u grčki. Latinski je u [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće|17.]] stoljeću zamjenio [[španjolski jezik|španjolski]], dok njega nije potisnuo [[francuski jezik|francuski]]. Francuskim se služilo i u [[diplomacija|diplomaciji]], sve dok ga u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] nije potisnuo [[engleski jezik|engleski]].
 
Na [[Stari Istok|Starom Istoku]] neki od primjera ''lingua france'' su [[akadski]] i [[aramejski jezik]]. Od [[7. stoljeće|7. stoljeća]] primat na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] preuzima [[arapski]] čija dominacija traje pola tisućljeća. U [[Jugozapadna Azija|Jugozapadnoj]] i [[Srednja Azija|Srednoj Aziji]] odnosno [[Indijski potkontinent|Indijskom potkontinentu]] tijekom kasnog [[Srednji vijek|srednjeg]] i [[Novi vijek|novog vijeka]] ''lingua franca'' bio je [[perzijski jezik]].
 
[[Njemački jezik|Njemački]] je bio ''lingua franca'' u [[19. stoljeće|19.]] i dijelu 20. stoljeća. S njim se sporazumijevalo u Europi, Americi i Aziji, recimo u državama kao što su [[Turska]], [[Rusija]] i [[Kazahstan]]. Bio je jezik [[fizika|fizike]], [[kemija|kemije]] i [[sociologija|sociologije]]. Služio je kao poslovni i politički jezik. Njemački je i danas potreban u [[filozofija|filozofiji]] i [[teologija|teologiji]], a njegovo se znanje katkad traži za doktorate.