Filozofija svakodnevnog jezika: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{radovi24}} '''Filozofija svakodnevnog jezika''' je grana analitička filozofija čiji fokus je manje usmjeren na logičku analizu i znanost a više na živi svakodnevni jezi...
 
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Filozofija svakodnevnog jezika''' je grana [[analitička filozofija]] čiji fokus je manje usmjeren na logičku analizu i znanost a više na živi svakodnevni jezik. Teorije o govornim aktima i jezična fenomenologija kod J.L. Austina, [[filozofija uma]] kod Gilberta Rylea, igra s jezikom kod [[Ludwig Wittgenstein|Ludwiga Wittgensteina]] su možda najbolji plodovi ovog filozofskog pravca koji danas nije tako popularan kao što je nekada bio.
{{radovi24}}
H Paul Grice i njegove studije značenja još se uveliko koriste a jedan od razloga da filozofija svakodnevnog jezika nije i danas tako značajna je što se neki njeni uspjesi i pronalasci danas studiraju u okviru [[lingvistika|lingvistike]].
'''Filozofija svakodnevnog jezika''' je grana [[analitička filozofija]] čiji fokus je manje usmjeren na logičku analizu i znanost a više na živi svakodnevni jezik. Teorije o govornim aktima i jezična fenomenologija kod J.L. Austina, [[filozofija uma]] kod Gilberta Rylea, igra s jezikom
kod [[Ludwig Wittgenstein|Ludwiga Wittgensteina]] su možda najbolji plodovi ovog filozofskog pravca koji danas nije tako popularan kao što je nekada bio.
H Paul Grice i njegove studije značenja još se uveliko koriste a jedan od razloga da filozofija svakodnevnog jezika nije tako značajna je što se neki njeni uspjesi i pronalasci danas studiraju u okviru [[lingvistika|lingvistike]].
 
== Podrijetlo Filozofije svakodnevnog jezika ==
 
Podrijetlo analitičke filozofije možemo naći kod [[Bertrand Russell|Russella]] i [[George Edward Moore|G.E. Moorea]] (vidi još [[Gottlob Frege]]). Karakteristična razlika između Russella i Moorea je u tom što je Russell bio školovani matematičar dok je Moore viseviše tipični humanist, tako da npr. niti je znao a niti je želio naučiti [[diferencijalni račun]]. Dok je Russellova grana filozofije koristila punodosta simboličku logiku i imala veliki interes za prirodnu znanost i njene probleme, Moorovi nasljednici analiziraju svakodnevni jezik i njegove funkcije u svakodnevnom životu uz pomoć znanja o jeziku i humanističkih znanja.
 
Tko je vižan za razvoj ovog pravca, Austin ili Wittgenstein, je diskutabilno. Austin je na puno načina samostalan u odnosu na Wittgensteina i može se promatrati kao neovisna snaga u razvoju filozofije svakodnevnog jezika. Istovremeno je i Wittgenstein utjecao na druge filozofe kroz tzv. oxfordsku filozofiju. Poslije [[drugi svjetski rat|drugogDrugog svjetskog rata]] postojao je veliki broj humanističkih filozofa koji nisu željeli nastaviti sa s [[Hegel]]ovim [[idealizam]] ili nekom drugom filozofijom koja je okrenuta od znanosti i napretka. Ovi filozofi nisu imali niti interesa niti potrebna znanja daza raderad na filozofskoj logici ili s znanstvenim problemima. Nije ih privlačila ni [[kontinentalna filozofija]], npr. [[Martin Heidegger|Heideggera]] i [[Jean-Paul Sartre|Sartrea]], koja je bila udaljena od tadasnjegtadašnjeg britanskog duha. Moore je pokazao da je mogucemoguće koristiti se humanistickomhumanističkom filozofijom koja se bavila znanoscuznanošću i razumom bez koristenjakorištenja formalne logike i bez direktnog rada na znanstvenim pitanjima.
Kada su se Wittgenstein i Austin pojavili kao novi filozofi u okvirima Moorove tradicije, veliki broj filozofa je bio spreman slijediti ovaj pravac.
 
[[Kategorija:Filozofija]]