Kraljevina Hrvatska pod Habsburzima: razlika između inačica

1591. Sabor donosi ''Odluku o sveopćem zemaljskom ustanku (insurekciji) na obranu domovine i o dostavi hrane vojsci''. Time u ratnim okolnostima, kad ban uputi poziv, u rat moraju poći svi plemići hrvatskog kraljevstva osobno, sve duhovne osobe, građani i kmetovi.

Nakon što je i [[Bihać]] pao pod opsadom [[vezir]]a [[Hasan Predojević|Hasan-paše Predojevića]] 1592., tek mali dio Hrvatske ostao je slobodan. Preostalih 16,800&nbsp;km² nazvano je ''ostaci ostataka nekoć slavnog Hrvatskog Kraljevstva'' (lat. ''reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae'')<ref name="Catholic Encyclopedia">[[s:Catholic Encyclopedia (1913)/Croatia|Katolička enciklopedija, 1913.]]</ref> Nakon [[Bitka kod Siska|Bitke kod Siska]] [[1593.]] u kojoj je ban [[Toma Bakač]] pobijedio Osmanlije, koji su izgubili 18.000 ljudi, okolnosti se preokreću te hrvatske snage počinju oslobađanje područja. [[1595.]] oslobođena je [[Petrinja]]. Kako je izbila buna ugarskih protestanskih velikaša, kralj nije mogao ratovati na dvije bojišnice, pa je s Osmanlijama potpisao mir. Prvaci pokušaja širenja [[Protestantizam|protestantizma]] u Hrvatkoj bili su obitelj Ungnad i Juraj Zrinski koji su osnovali tiskaru za širenje materijala. No, protestantizam u Hrvatskoj nije naišao na značajniji odaziv, a nakon ugarske bune hrvatski je sabor odbio tolerirati protestante u Hrvatskoj. Ban Bakač je uzviknuo: "Rađe bih raskinuo svaku vezu s Ugarskom nego dozvolio širenje toj kugi." Tako [[1606.]] [[Žitvanski mir]] donosi stabilizaciju hrvatske granice. Hrvatskoj su vraćeni [[Čazma]], Petrinja, Rovišće i [[Moslavina]]. Između 1618. i 1648. vladalo je zatišje zbog [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjeg rata]].

 

Nezadovoljni habsburškom nebrigom za hrvatsku ugroženost od Osmanlija, a pogotovo nakon potpisivanja sramnog [[Vašvarski mir|Vašvarskog mira]] 1664., koji je nakon hrvatsko-austrijske pobjede bio izrazito povoljan za Turke, [[Nikola Zrinski]] i [[Fran Krsto Frankopan]] pokrenuli su zavjeru kojoj je cilj bio oduprijeti se centralizmu i germanizaciji. Nakon pogibije bana Nikole, njegovu ulogu je preuzeo mlađi brat [[Petar Zrinski|Petar]]. No, nakon smrti mađarskih velikaša koji su sudjelovali u zavjeri, car [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold II]]. pogubio je Zrinskog i Frankopana [[30. travnja]] [[1671.]] u Bečkom Novom Mjestu. Posjedi Zrinskih i Frankopana zaplijenjeni su, a članovi obitelji zatočeni ili poslani u samostan.