Razlika između inačica stranice »Statika«

Dodan 1.901 bajt ,  prije 6 godina
Nadopunio Statika
m (Bot: Migrating 48 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q169019 (translate me))
(Nadopunio Statika)
{{Klasična mehanika}}
'''Statika''' proučava uvjete ravnoteže materijalnih tijela na koja djeluju [[sila|sile]] i zakone pretvorbe sustava sila što djeluju na kruta tijela. Pod '''statičkom ravnotežom''' tijela podrazumijeva se njegovo stanje mirovanja s obzirom na određeni referentni sustav. Ako je to inercijski ([[ubrzanje]]) sustav, ravnoteža je '''apsolutna''', u protivnom '''relativna'''. U tehničkim problemima u većini slučajeva za inercijski sustav, referentni sustav može se uzeti sustav vezan za [[Zemlja|Zemlju]]. Ako se tijelo djelovanjem sila giba [[Jednoliko pravocrtno gibanje|pravocrtno i jednolikom brzinom]] ([[brzina|v]] = konstantna), tijelo je u '''dinamičkoj ravnoteži'''. Tada za tijelo vrijedi [[Newtonovi zakoni gibanja|prvi Newtonov zakon]] ('''zakon inercije'''), može se reći da se tijelo ponaša kao da na njega ne djeluje nikakva sila. Stanje mirovanja se podrazumijeva kada je [[brzina]] sustava jednaka nuli (v = 0).
Statika je dio mehanike koji proučava zakone mirovanja i uvjete ravnoteže.
 
== Povijest statike ==
[[Datoteka:Domenico-Fetti Archimedes 1620.jpg|mini|175px|desno|[[Arhimed]] (oko 287. pr. Kr. - 212. pr. Kr.)]]
{{Glavni|Povijest klasične mehanike}}
 
Statika ([[Starogrčki jezik|grč]]. ''στατιχη'' ''statike'', prvobitno značenje: učenje o [[težina]]ma i ravnoteži) najstarija je grana [[mehanika|mehanike]], njezini osnovni zakoni bili su uglavnom poznati već u [[Stari vijek|starom vijeku]]. Prve znanstvene osnove postavio je [[Arhimed]] (oko 287. pr. Kr. - 212. pr. Kr.). Među ostalima, postavio je strogu teoriju ravnoteže [[poluga|poluge]] na koju djeluju paralelne sile. U 17. stoljeću francuski je matematičar [[Pierre Varignon]] (1654. –1722.) razradio [[geometrija|geometrijsku]] teoriju ravnoteže s pomoću pojma [[moment sile|momenta sile]], koju su u 19. stoljeću svojim radovima dopunili francuski znanstvenici [[Louis Poinsot]] (1777. – 1859.) i [[Michel Chasles]] (1793. – 1880.). Time su uglavnom bile postavljene osnove teorije statike [[Krutost|krutog]] tijela.
 
 
Postoje tri načina za rješavanje zadataka: grafički, grafo-analitički, i analitički. Najčešće se služimo analitičkim: da bi izračunali sile koje djeluju na mirujuće tijelo, potrebno je napraviti koordinatni sustav, projicirati sve sile na X i Y os, te izračunati [[moment]] sile kojom ona djeluje na neku točku (možemo izabrati bilo koju točku). Ukupna sila u x odn. y smjeru mora biti ''nula'', kao i moment oko odabrane točke. Na ovaj način dobijemo sustav od 3 jednadžbe iz kojeg dobijamo nepoznate veličine (tj. nepoznanice - ima ih 3). Ovo vrijedi za tijelo u ravnini. Za tijelo u prostoru dobije se sustav od 6 jednadžbi sa 6 nepoznanica, a to su projekcije rezultante na osi X, Y i Z, te momenti oko osi X, Y i Z, i sve mora biti jednako nuli. Ove jednadžbe još se zovu analitički [[uvjeti ravnoteže]].