Razlika između inačica stranice »Krim«

Dodano 47 bajtova ,  prije 7 godina
m
Uklonjena promjena suradnika 78.1.167.20, vraćeno na zadnju inačicu suradnika McZusatz
m (Uklonjena promjena suradnika 78.1.167.20, vraćeno na zadnju inačicu suradnika McZusatz)
}}
[[Image:Crimea republic map.png|thumb|270px|right|Zemljovid autonomne republike Krima.]]
'''Krim''' je ukrajinski poluotok smješten na gornjoj obali [[Crno more|Crnog mora]]. U političkom smislu predstavlja '''Autonomnu Republiku Krim''' koja se nalazi u sklopu [[Ukrajina|Ukrajine]]. Površina poluotoka iznosi 26.100 km².
 
'''Autonomna Republika Krim''' ([[ukrajinski jezik|ukr.]]: '''Крим, Автономна Республіка Крим''', [[ruski jezik|rus]]: '''Крым, Автономная Республика Крым''', [[krimskotatarski jezik|krim.]]: '''Qırım, Qırım Muhtar Cumhuriyeti''') je parlamentarna repubilka koja nema zasebnog predsjednika. Ima vlastiti ustav, Zakonodavno Vrhovno vijeće te izvršno Vijeće ministara s velikom autonomijom u donošenju lokalnih pitanja. Krim je podjeljen u 25 manjih okruga: 14 rajona i 11 jedinica predvođenih gradskim vijećima.
Svojedobno je list Glas Ukrajine izvjestio da je na Krimu tako mnogo bivših [[SSSR|sovjetskih]] službenika da su stvorili Savez sovjetskih [[čekist]]a. U [[Sevastopolj]]u [[čekist]]i su organizirali svoj kongres na kojemu su obznanili svoj cilj – zakonski obnoviti nekadašnji [[Sovjetski Savez]]. Financiraju se tada ustanovama sumnjivog podrijetla, a ponekad i otvoreno kriminalnih u svojoj djelatnosti. Izdašno financirani tisak u uvjetima krize ukrajinskog tiska obrušio se na poluotok vrlo silovito, uništavajući i zadnje riječi objektivnog stanja u regiji, ali i cijeloj [[Ukrajina|Ukrajini]]. U tu djeltnost aktivno se uključio i republički komitet kompartije Krima, tradicionalno najkonzervativniji ogranak [[SSSR|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] (KPSS) i Komunističke partije Ukrajine (KPU). Partijski novac koji je nakon raspada KPSS užurbano prebacivan u različita sumnjiva poduzeća stizao je u velikim omjerima i na Krim. Tako se formirala moćna baza partijsko-kriminalne oligarhije. Samo je lider krimskih komunista [[Leonid Grač]] postao osnivač četriju komercijalnih tvrtki. Velik novac bio je usmjeren i za kupnju državnog vlasništva, pripremu izbora koji bi proglasili odcjepljenje od [[Ukrajina|Ukrajine]], a također i likvidaciju svih nepoželjnih subjekata koji su Krim vidjeli u sklopu Ukrajine. Na čelu antiukrajinske politike nalazio se [[Nikolaj Bagrov]], dojučerašnji prvi sekretar KPSS. Prividno se dodvoravao ukrajinskom predsjedniku [[Leonid Kravčuk|Leonidu Kravčuku]], pripremajući u pozadini politiku teritorijalnog odcijepljenja Krima.
 
UskoroNa seputu tusvojevrsne komunističke urote uskoro se našla još opasnija politička i društvena snaga koja je zavladala cijelim postsovjetskim terenom, [[organizirani kriminal]]. Na Krimu je on pao na plodno tlo posebno zbog toga što je oko 12 milijuna turista svake sezone posjećivalo Krim te su ostavljali veliki novac koji je pogodovao cvjetanju prostitucije, razbojništva i trgovine [[Psihoaktivne droge|narkoticima]]. Kumovi više krimskih mafijaških klanova uložili su golem novac u partijska odmarališta. Da bi legalizirali svoju djelatnost, tražili su političko uporište te ga pronašli u ruskom [[Nacionalizam|nacionalizmu]]. Budući da je krimsko Vrhovno vijeće tražilo veliko mito, pronašli su novo riješenje odnosno fiktivnog političkog vođu [[Jurij Mješkov|Jurija Mješkova]] koji je trebao legalizirati krimski kriminal. Na izborima su se sudarila dva podjednako nemoralna klana – komunistički (Bagrov) i klan kriminalnih biznisa (Mješkov). Malograđanska masa (glavni oslonac sovjetskog društva) glasala je za Mješkova koji je obećavao povećanje plaća u ruskim [[Ruska rublja|rubljima]]. Nakon pobjede Mješkova, naglo se povećao kriminal, a krvavi sukobi mafijaških klanova postali su dio krimske svakodnevnice. U aktivnu politiku Krima uključuje se i dio političke elite iz [[Moskva|Moskve]], te su Krim posjetili i savjetnici ruske vlade: Grišankov - bivši šef specijalnog odjela KGB SSSR-a, Koževnikov – potpukovnik vojne kontraobavještajne službe i Mihajlov – načelnik specijalnog odjela KGB SSSR-a.
 
== Literatura ==