Andrija III. Mlečanin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 25 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q298056 na Wikidati
sadržaj, poveznice, literatura, slika i infookvir
Redak 1:
{{Monarh
[[Datoteka:III Andras Thuroczy.jpg|mini|desno|Andrija III. Mlečanin]]
| ime = Andrija II.</br><small>''II. András''</small>
[[Andrija III. Mlečanin]] hrvatsko - ugarski kralj, vladao ([[1290]]. - [[1301]].)
| slika = [[Slika:III Andras Thuroczy.jpg|200px]]
| opis = Kralj Andrija III. Mlečanin
| titula = [[Dodatak:Popis mađarskih vladara|ugarski kralj]] i [[Hrvatski vladari|hrvatski kralj]]
| vladavina = [[1290.]] - [[1301.]]
| krunidba = [[28. srpnja]] [[1290.]] u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]]
| prethodnik = [[Ladislav IV. Kumanac]]
| nasljednik = [[Karlo I. Robert]]
| regent =
| supruga = Fenena Kujavska<br>Agnes Austrijska
| djeca = [[Elizabeta Arpadović]]
| puno ime =
| posthumno ime =
| dinastija = [[Datoteka:Alex K Kingdom of Hungary.svg|15px]] [[Arpadovići]]
| vladarska himna =
| otac = [[Stjepan Postum]]
| majka = [[Tomasina Morosini]]
| datum rođenja = [[1265.]]
| mjesto rođenja =
| datum smrti = [[14. veljače]] [[1301.]]
| mjesto smrti = [[Budim]]
| datum pokopa =
| mjesto pokopa =
| potpis =
| zanimanje =
| vjera = [[katolicizam]]
}}
[[Andrija III. Mlečanin]] ([[mađarski jezik|mađ.]] ''III Velencei András'') (?, [[1265.]] - [[Budim]], [[14. siječnja]] [[1301.]]), [[Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo|hrvatsko-ugarski kralj]] ([[1290.]] - [[1301.]]), posljednji muški izdanak dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]] koja je vladala Ugarskom od [[10. stoljeće|10.]], a Hrvatskom od [[12. stoljeće|12. stoljeća]].
 
== Životopis ==
== Prilike uoči stupanja na vlast ==
 
== Prilike uočiprije stupanja na vlast ==
Andrija je bio sin Stjepana Postuma i Mlečanke Tomasine [[Morosini]]. Njegov se otac rodio iz trećeg braka kralja [[Andrija II.|Andrije II.]] s Beatricom od Este-Ferrare. No uoči njegovog rođenja kralj je umro, a nasljednik [[Bela IV.]] nije htio priznati svog brata, optužujući Beatricu za bračnu nevjeru. Trudna Beatrica je preobučena u mušku odjeću pobjegla bratu u [[Italija|Italiju]], gdje je rodila sina Stjepana.
 
Andrija je bio sin nepriznatog ugarskog kraljevića [[Stjepan Postum|Stjepana Postuma]] i [[Mlečani|Mlečanke Tomasine]] [[Tomasina Morosini|Tomasine Morosini]]. Njegov se otac rodio iz trećeg braka kralja [[Andrija II.|Andrije II.]] (1205.-1235.) s Beatricom od Este-Ferrare. No uoči njegovog rođenja kralj je umro, a nasljednik [[Bela IV.]] (1235.-1270.) nije htio priznati svog brata, optužujući Beatricu za bračnu nevjeru. Trudna Beatrica je preobučena u mušku odjeću pobjegla bratu Albertu u [[Italija|Italiju]], gdje je rodila sina Stjepana.
Stjepan se nakon dugog lutanja naselio u [[Mleci]]ma i vjenčao Mlečankom Tomasinom Morosini. U ratu protiv Ugarske, [[Češka]] je podržavala Stjepana, ali se sklapanjem mira obvezala da će s tim prestati. Ubrzo potom 1271. godine umro je ostavivši udovicu i sina Andriju Mlečanina, na kojeg je prenio svoja prava na položaj hrvatskog [[herceg]]a. Zbog velikog nezadovoljstva vladavinom kralja [[Ladislav IV. Kumanac|Ladislava IV. Kumanca]], dio plemstva je ogorčen bezvlađem u državi i kraljevim raskalašanim životom, počeo razmišljati da izabere novog kralja. To je iskoristio Andrija Mlečanin i krenuo po krunu na poziv svojih pristaša, no u [[Međimurje|Međimurju]] ga je zarobio neki velikaš i predao austrijskom vojvodi Albertu I., koji ga je zatočio. Kralj je ubrzo ubijen, pa je Andrija III. pozvan da preuzme vlast.
 
Stjepan se nakon dugog lutanja naselio u [[Mleci]]ma i vjenčao Mlečankom Tomasinom Morosini. U ratu protiv Ugarske, [[Češka]] je podržavala Stjepana, ali se sklapanjem mira obvezala da će s tim prestati. Ubrzo potom, [[1271.]] godine, umro je ostavivši udovicu i maloljetnog sina Andriju Mlečanina, na kojeg je prenio svoja prava na položaj [[herceg|hrvatskog hercega]]. Godine [[herceg1272.]]a umro je kralj [[Stjepan V., Zboghrvatsko-ugarski velikogkralj|Stjepan nezadovoljstvaV.]], vladavinoma kraljanasljedio ga je stariji sin [[Ladislav IV. Kumanac|]] (1272.-1290.), dok je mlađi sin Andrija zadobio čast hrvatskog hercega (1274.-1278.) i vlast nad Hrvatskom. Zbog velikog nezadovoljstva vladavinom kralja Ladislava IV. Kumanca]], dio plemstva je ogorčen bezvlađem u državi i kraljevim raskalašanim životom, počeo razmišljati da izabere novog kralja. ToKada je iskoristioherceg Andrija Mlečaninumro i1278. krenuogodine, posituacija krunuse na poziv svojihdodatno pristašazakomplicirala, no u [[Međimurje|Međimurju]] gajer je zarobiou nekitom velikaštrenutku iLadislav predaobio austrijskomjedini vojvodizakonom Albertupriznati IArpadović.<ref>Šišić, kojiFerdo, gaPovijest jeHrvata, zatočio.Pregled Kraljhrvatske jepovijesti ubrzo ubijen600.-1526., paprvi jedio, Andrija IIIstr. pozvan da preuzme vlast204. -205.</ref>
 
Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo našlo se u velikoj krizi, kraljevska vlast je oslabila, a pojedini velikaški rodovi počeli su samovoljno vladati na svojim zemljama i uzurpirati kraljevska prava na njima. Kada su se [[Gisingovci]] [[1289.]] godine digli protiv kralja Ladislava IV., pozvali su Andriju Mlečanina u Hrvatsku. On je spremno prihvatio poziv i došao početkom [[1290.]] u pratnji svoga ujaka [[Albert Morosini|Alberta Morosinija]] u mletački [[Zadar]], a odatle u [[Međimurje|Međimurju]], gdje ga je zarobio neki velikaš i predao austrijskom vojvodi [[Albert I. Habsburg|Albertu I.]], koji ga je zatočio. Kako su pobunjeni Kumani ubrzo potom ubili kralja Ladislava, Andrija je pozvan u Ugarsku da preuzme kraljevsku vlast.
 
== Vladavina Andrije III. Mlečanina ==
 
 
Andrija III. (1290.-1301.) je bio jedini preostali muški izdanak dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]]. Okrunio se [[28. srpnja]] [[1290.]] u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]], note oženio Fenonom Kujavskom, [[Poljaci|poljskom]] princezom iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]], s kojom je dvije godine kasnije dobio kćer [[Elizabeta Arpadović|Elizabetu]] († o. 1338.). Međutim, budući da je njegovom ocu osporavano legitimno pravo na srodstvo s Arpadovićima, protiv njega su se udružila tri moćna protivnika, poričući mu pravo na vlast. NjemačkiPrvo je protiv novoustoličenog kralja ustao njemački kralj [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolf I. Habsburg]] (1273.-1291.) koji je tvrdio je da je kralj [[Bela IV.]] predao Hrvatsku i Ugarsku u leno caru [[Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Fridriku II.]] za provale [[Tatari|Tatara]] [[1241.]] godine, te je te zemlje predao svome sinu vojvodi Albertu I., no zaboravio je da car Fridirik nije ispunio dogovor i pomogao Beli.
 
Protiv carevih težnji je istupio [[papa]] [[Nikola IV.]] (1288.-1292.) ističući da su [[Ugarska]] i [[Hrvatska]] leno [[Sveta Stolica|Svete Stolice]]. Uz njih dvojicu, protiv Andrije III. nastupila je i [[Napuljsko kraljevstvo|napuljska kraljica]] [[Marija Arpadović|Marija]], sestra kralja Ladislava IV. Kumanca, ističući da je ona jedina zakonita baštinica [[kruna svetog Stjepana|hrvatsko-ugarske krune]], a svoja je prava prenijela na sina Karla Martela. Uz nju je pristao i papa, pa je papinski legat okrunio [[Karlo Martel|Karla Martela]] za kralja.<ref>Šišić, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 205.</ref>
[[Slika:Ondra3 pecet.jpg|180px|lijevo|mini|Pečat kralja Andrije III. Mlečanina]]
Međutim na Andrijinoj strani bila je je cijela Ugarska. Kralj je objavio rat austrijskom vojvodi Albertu i porazio ga, pa je on odustao od svoje kandidature. U HrvatskojVeći je Karloproblem Robertbila imao[[Anžuvinci|anžuvinska punostranka]] pristaša,uz pakoju je Andrijapristala krenuočitava uHrvatska, ratosobito damoćni ihslavonski prisliliknezovi naGisingovci. pokornostStoga ije Andrija III. prešao rijeku [[Drava|Dravu]] i krenuo u rat da ih prislili na pokornost. Na povratku sa uspješnog pohoda zarobio ga je zarobioslavonski ban nekiIvan velikašGisingovac i pustio tek nakon što mu je kralj isplatio veliki novčani iznos. KraljNakon što je oslobođen, kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija uz pomoć velikaške obitelji [[Babonići|Babonića]]. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i todio zapadne Ugarske uz pomoćnaslov [[herceg]]inje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine, kada je kralj svog ujaka Albertina Morosinija imenovao hercegom.
 
Želeći pridobiti na svoju stranu moćne [[Šubići|knezove Bribirske]], napuljski [[Anžuvinci]] su im poklonili cijelu Hrvatsku od [[Gvozd]]a do [[Neretva|Neretve]] s nasljednim pravom. Na to je [[1293.]] godine odgovorio kralj Andrija III., predavši bribirskima čitavu hrvatsko-dalmatinsku banovinu i nasljednu [[ban]]sku čast, čime su [[knez]]ovi Bribirski postali najmoćniji velikaši u Hrvatskoj, a svi plemići na tom području postali njihovi [[vazal]]i.<ref>Šišić, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 205.-206.</ref>
Napuljska kraljica Marija, sestra kralja Ladislava IV. Kumanca, isticala je da je ona jedina zakonita baštinica hrvatsko-ugarske krune, a svoja je prava prenijela na sina Karla Martela. Uz nju je pristao papa, pa je legat okrunio [[Karlo Martel|Karla Martela]] za kralja.
 
U međuvremenu je [[kuga]], koja je harala [[Italija|Italijom]] usmrtila je Karla Martela te je novi papa [[Bonifacije VIII.]] (1294.-1303.) uzeo u zaštitu Karlovog sina, [[Karlo I. Robert|Karla Roberta]] i proglasio ga hrvatsko-ugarskim kraljem. Uz to je u Ugarskoj na upražnjene [[biskup]]ske stolice imenovao pristaše anžuvinske stranke.
Međutim na Andrijinoj strani bila je je cijela Ugarska. Kralj je objavio rat austrijskom vojvodi i porazio ga, pa je on odustao od svoje kandidature. U Hrvatskoj je Karlo Robert imao puno pristaša, pa je Andrija krenuo u rat da ih prislili na pokornost i prešao [[Drava|Dravu]]. Na povratku sa uspješnog pohoda ga je zarobio neki velikaš i pustio tek nakon što mu je isplatio veliki novčani iznos. Kralj je doveo iz Mletaka svoju majku Tomasinu i ujaka Alberta Morosinija i to uz pomoć
velikaške obitelji [[Babonići|Babonića]]. Majci je dodijelio na upravu Hrvatsku i dio zapadne Ugarske uz naslov herceginje. Ona je tu dužnost obnašala do 1297. godine kada je kralj svog ujaka Albertina Morosinija imenovao hercegom.
 
Kako kralj Andrija III. nije imao muških potomaka ni sa drugom suprugom Agnezom Austrijskom, namjeravao je nasljednikom proglasiti svog ujaka Albertina Morosinija. Kada se za to doznalo, izbila je velika pobuna, koja je još i više ojačala pristaše Karla Roberta, pa je mladi Karlo Robert uz pomoć knezova Bribirskih i u pratnji [[Juraj II. Šubić Bribirski|Jurja II. Šubića Bribirskog]], brata [[ban]]a [[Pavao I. Šubić Bribirski|Pavla I. Bribirskog]], stigao u Hrvatsku. Kralj Andrija počeo se pripremati za rat, ali je u toku priprema iznenada umro i s njim je izumrla dinastija Arpadovića, koja je vladala u Hrvatskoj dva stoljeća.
Želeći pridobiti knezove Bribirske napuljski [[Anžuvinci]] su im poklonili cijelu Hrvatsku od Gvozda do Neretve. 1293. godine isto je učinio i kralj Andrija, predavši im hrvatsko-dalmatinsku banovinu i [[ban]]sku čast s pravom nasljedstva. Tako su
[[knez]]ovi Bribirski postali najmoćniji velikaši u Hrvatskoj, a svi plemići na tom području postali njihovi [[vazal]]i.
 
Kralj Andrija III. Mlečanin je umro [[14. siječnja]] [[1301.]], a nasljedio ga je [[Karlo I. Robert]]. iz dinastije Anžuvinaca.
[[Kuga]] koja je harala [[Italija|Italijom]] usmrtila je Karla Martela. Novi papa [[Bonifacije VIII.]] uzeo je u zaštitu Karlovog sina, Karla Roberta i proglasio ga kraljem. Uz to je u Ugarskoj na upražnjene [[biskup]]ske stolice imenovao pristaše anžuvinske stranke. Kako kralj Andrija nije imao muških potomaka, namjeravao je nasljednikom proglasiti svog ujaka [[Albertino Morosini|Albertina Morosinija]]. Kada se za to doznalo, izbilo je veliko nezadovoljstvo. To je još i više ojačalo pristaše Karla Roberta, pa je mladi Karlo Robert uz pomoć [[Šubići|knezova Bribirskih]] stigao U Hrvatsku. Kralj Andrija počeo se pripremati za rat, ali je
 
iznenada umro. S njim je izumrla dinastija Arpadovića, koja je vladala u Hrvatskoj dva stoljeća.
== Izvori ==
{{izvori}}
 
== Literatura ==
 
Vjekoslav* ''Klaić:, Vjekoslav, Povijest Hrvata I dio, Zagreb, 1980.''
Ferdo* ''Šišić:, Ferdo, Pregled povijesti hrvatskog naroda I600.-1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004.''
 
Kralj Andrija III. Mlečanin je umro [[14. siječnja]] [[1301.]], a nasljedio ga je [[Karlo I. Robert]].
 
{{Redoslijed|
Line 33 ⟶ 70:
|nasljednik=[[Karlo I. Robert|Karlo I. Robert (1301. - 1301.)]]
}}
 
=Izvori=
 
Ferdo Šišić: Pregled povijesti hrvatskog naroda I dio, Marjan tisak 2004.
 
Vjekoslav Klaić: Povijest Hrvata I dio, Zagreb, 1980.