Inačica od 4. ožujka 2014. u 16:59 uredi Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits m →‎Hrvatsko-srpska koalicija ← Starija izmjena		Inačica od 6. ožujka 2014. u 12:58 uredi ukloni ovu izmjenu Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits m →‎Koalicija pri vlasti i Prvi svj. rat Novija izmjena →
Redak 36: Povjerenik [[Ivan Skerlecz]], koji je na taj položaj imenovan polovicom 1913., imao je zadaću pripremiti ponovnu uspostavu ustavnoga stanja. S tim u svezi postigao je sporazum s Hrvatsko-srpskom koalicijom, koja je pod utjecajem [[Svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]] pristala da u Saboru neće pokretati sporna pitanja. Na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1913.\|izborima u prosincu 1913.]] Koalicija je uz pomoć vlade osvojila apsolutnu većinu, skršila svaki otpor opozicije i izglasala produljenje [[hrvatsko-ugarska nagodba\|hrvatsko-ugarske financijske nagodbe]]. Pridržavajući se sporazuma postignutoga sa Skerleczom Hrvatsko-srpska koalicija održala se pri vlasti do polovice 1917., kada je nakon ostavke bana Skerlecza, s njegovim nasljednikom [[Antun Mihalović\|Antunom Mihalovichem]], i formalno preuzela vlast. U razdoblju nakon izbijanja [[Hrvatska u Prvom svjetskom ratu\|I. svjetskoga rata]] u Hrvatskoj i u Slavoniji [[Sabor]] se povremeno sastajao, no proglašenje ratnoga stanja i pritisak vojnih vlasti i ondje su u mnogočemu ometali političko djelovanje oporbe, koju su činili [[milinovci]] (pravaši [[mile ~~starčević~~Starčević\|Mile Starčevića]]), [[frankovci]] i [[HPSS\|radićevci]]. Ni Hrvatsko-srpska koalicija nije bila pošteđena pritisaka. Budući da je Koalicija ostala dosljedna u svojoj pasivnoj politici i u svojoj potpori vladi, u Hrvatskoj i Slavoniji izbjegnuta je mogućnost uvođenja izvanrednoga stanja. Političke snage u zemlji nisu uspostavile suradnju s političarima u emigraciji, [[Ante Trumbić\|Antom Trumbićem]] i [[Frano Supilo\|Franom Supilom]], koji su u Londonu potkraj travnja 1915. osnovali [[Jugoslavenski odbor]], predstavnici kojega su sa srbijanskom kralj. vladom potpisali [[Krfska deklaracija\|Krfsku deklaraciju]] u srpnju 1917. i sudjelovali u donošenju [[Ženevska deklaracija (1918.)\|Ženevske deklaracije u studenome 1918]]. [[Hrvatska politika u Prvom svjetskom ratu\|Politički život u Hrvatskoj]] i u [[Austro-Ugarska\|Habsburškoj Monarhiji]] oživio je donekle u kasno proljeće 1917., u svezi sa sazivom austrijskoga parlamenta, odnosno u svezi sa [[svibanjska deklaracija\|Svibanjskom deklaracijom]], koju su 30. svibnja objavili hrvatski i slovenski zastupnici u [[carevinsko vijeće\|Carevinskome vijeću]], okupljeni u [[jugoslavenski klub\|Jugoslavenskome klubu]]. U njoj je istaknut zahtjev da se zemlje Monarhije u kojima žive [[Slovenci]], [[Hrvati]] i [[Srbi]] ujedine na temelju nacionalnoga i [[hrvatsko državno pravo\|hrvatskoga državnog prava]] u jednu samostalnu državu pod vlašću [[Habsburg]]ovaca. Na taj su zahtjev prvi u Hrvatskoj pozitivno reagirali [[milinovci]], pravaška skupina koja je od tada odlučno počela zagovarati program [[južnoslavenska ideja\|stvaranja jugoslavenske države]]. Polovicom travnja 1918. ideju o stvaranju zajedničke države južnih Slavena podupro je i [[Stjepan Radić]], koji je do tada zastupao ideju o preuređenju Monarhije u duhu [[austroslavizam\|austroslavizma]]. Rješenju [[hrvatsko pitanje\|hrvatskoga pitanja]] u okviru južnoslavenske državne zajednice priključili su se potom i socijaldemokrati ([[Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije]]).

Hrvatsko-srpska koalicija: razlika između inačica