Karlo I. Austrijski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 74:
Karlo I. je zasjeo na tron Austro-Ugarske Monarhije [[30. studenoga]] [[1916.]] godine, nakon smrti kralja Franje Josipa I. [[2. prosinca]] 1916. preuzeo je titulu Vrhovnog zapovjednika Austro-Ugarske vojske od nadvojvode [[Nadvojvoda Fridrih|Fridriha]].
Od samog početka svoje vladavine, šokiran ratnim stradanjima, počeo je pripremati teren za pregovore o mirovnom sporazumu između Austrije i sila [[Antanta|Antante]], ali nikad nije imao hrabrosti zaključiti mir bez [[Njemačko Carstvo|njemačke]] dozvole. [[1917.]] godine Karlo I. je ušao u tajne
Ministar vanjskih poslova Monarhije, barun [[Ištvan Burian]], je [[14. listopada]] [[1918.]] zatražio primirje na temelju četrnaest točaka, a dva dana kasnije Karlo I. je izdao proglas koji je radikalno promijenio teritorijalni ustroj Austro-Ugarske. U proglasu je kralj Karlo I. ponudio ''svojim vijernim austrijskim narodima'' organizaciju Austro-Ugarske Monarhije kao ''saveza slobodnih naroda'', da postane ''savezna država u kojoj svako pleme na svojem teritoriju tvori svoju vlastitu državnu zajednicu''.<ref name="ig">Ivo Goldstein, 2008, str. 15</ref> Poljacima je odobrio punu neovisnost, omogučivši im da se ujedine sa sunarodnjacima u Rusiji i Njemačkoj u cilju stvaranja [[Druga Poljska Republika|Druge Poljske Republike]]. Ostatak austrijskih zemalja je trebao biti pretvoren u državnu zajednicu koja bi se sastojala četiri dijela: njemačkog, češkog, južnoslavenskog i ukrajinskog. Svakim od ta četiri dijela je trebalo vladati savezno vijeće, a [[Trst]] je trebao imati poseban status. Međutim, američki državni tajnik [[Robert Lansing]], je četiri dana kasnije odgovorio službenom notom da su sile Antante sada
Lansingova nota je uspješno poništila sve napore kojima se pokušalo očuvati Monarhiju. Jedan po jedan, narodi Monarhije su proglašavali svoju neovisnost, što je na kraju dovelo do raspada Austro-Ugarske Monarhije. 31. listopada, Mađarska je službeno okončala uniju između Austrije i Mađarske. Političku budućnost Karla I. je nakon toga postajala sve neizvjesnija.
== Proglas od 11. studenoga 1918. ==
|