Karlo I. Robert: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sadržaj, literatura, poveznice i infookvir
Redak 1:
{{Monarh
[[Datoteka:Chronicon Pictum I Karoly Robert.jpg|desno|okvir|'''Karlo I. Robert''']]
| ime = Karlo I.</br><small>''I Károly Róbert''</small>
'''Karlo I. Robert''' ([[Napulj]] [[1288]]. - [[Višegrad (Mađarska)|Višegrad]], [[Mađarska]] [[16. srpnja]] [[1342]].) je bio kralj [[Hrvatsko-Ugarska|Hrvatsko-Ugarske države]] [[1301]]. godine i ponovno od [[1309]]. godine do smrti (ujedno je bio i de jure hrvatsko-ugarski kralj od [[1295]].)
| slika = [[Datoteka:Chronicon Pictum I Karoly Robert.jpg|desno|okvir|'''Karlo I. Robert'''200px]]
| opis = Kralj Karlo I. Anžuvinac
| titula = [[Dodatak:Popis mađarskih vladara|ugarski kralj]] i [[Hrvatski vladari|hrvatski kralj]]
| vladavina = [[1301.]] - [[1342.]]
| krunidba =
| prethodnik = [[Andrija III. Mlečanin]]
| nasljednik = [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I. Veliki]]
| regent =
| supruga = Marija od Bytoma<br>Beatrica Luksemburška<br>Elizabeta Poljska
| djeca = Katarina<br>[[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I. Veliki]]<br>Andrija<br>Stjepan
| puno ime =
| posthumno ime =
| dinastija = [[Datoteka:Coa Hungary Country History Charles I (1310-1342).svg|15px]] [[Anžuvinci]]
| vladarska himna =
| otac = [[Karlo Martel Anžuvinac|Karlo Martel]]
| majka = Klemencija Habsburška
| datum rođenja = [[1288.]]
| mjesto rođenja = [[Napulj]]
| datum smrti = [[16. srpnja]] [[1342.]]
| mjesto smrti = [[Višegrad (Mađarska)|Višegrad]]
| datum pokopa =
| mjesto pokopa =
| potpis =
| zanimanje =
| vjera = [[katolicizam]]
}}
'''Karlo I. Robert''' ([[Napulj]] [[1288]]. - [[Višegrad (Mađarska)|Višegrad]], [[Mađarska]] [[16. srpnja]] [[1342]].), [[Hrvatsko-Ugarska|hrvatsko-ugarski kralj]] ([[1301.]] - [[1342.]]) i prvi član napuljske [[Anžuvinci|dinastije Anžuvinaca]] na hrvatsko-ugarskom prijestolju. Pravo na prijestolje polagao je preko bake [[Marija Arpadović|Marije Arpadović]] koja je pravo na prijestolje predala njemu, nakon smrti njegova oca [[Karlo Martel Anžuvinac|Karla Martela]].
 
Premda je okrunjen za kralja odmah nakon smrti posljednjeg [[Arpadovići|Arpadovića]], [[Andrija III. Mlečanin|Andrije III. Mlečanina]], 1301. godine, puno priznanje kraljevske vlasti stekao je tek 1309. godine, poslije obračuna s drugim predendentima na [[kruna svetog Stjepana|krunu svetog Stjepana]].
== Obitelj i mladost ==
 
== Životopis ==
'''Karlo Robert''' je bio sin [[Karlo Martel (Anžuvinac)|Karla Martela]] iz dinastije [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] koji je bio poražen u ratu protiv rođaka [[Andrija III. Mlečanin|Andrije III. Mlečanina]] za hrvatsko-ugarsku krunu. Njegova baka je bila Marija Arpadović kćer hrvatsko-ugarskog kralja [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]]. Kako pobjednik ovoga građanskog rata nije imao muške djece ([[Ugarska]] tada još uvijek nije priznavala ženama pravo na krunu), a papa je bio još [[1295]]. godine okrunio Karla Roberta za kralja pojavila se mogućnost za dogovor o nasljeđivanju. Kada je pokušaj Andrije III. da za prijestolonasljednika proglasi svog ujaka [[Albertino Morosini|Albertina Morosinija]] izazvao pobunu plemića, dogovor o nasljeđivanju '''Karla Roberta''' je bio postignut. Uzimajući u obzir starost i oslabljeno zdravlje staroga kralja njegov nasljednik je kolovozu [[1300]]. godine krenuo iz [[Napulj]]a preko [[Dalmacija|Dalmacije]] u Ugarsku. Nedugo nakon dolaska Andrija III. je preminuo, a Karlo Robert je [[1301]]. godine okrunjen za kralja. Takav razvoj događaja je bio čekao poljski kralj [[Vaclav II., poljski kralj|Vaclav II.]] koji u dogovoru s nekoliko ugarskih plemića (prije svega iz [[Slovačka|Slovačke]]) šalje vojsku koja treba postaviti njegovog sina [[Vaclav III., poljski kralj|Vaclava III.]] za novog hrvatsko-ugarskog kralja. Ta vojska uspjeva zarobiti '''Karla Roberta''' koji je prisiljen na abdikaciju i povratak u Napulj.
 
=== PočetakObitelj vladavinei mladost ===
 
'''Karlo Robert''' je bio sin [[KarloKlemencije Habsburške i Martelnapuljskog princa (Anžuvinac)|Karla Martela]] iz dinastije [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] koji je bio poražen u ratu protiv rođaka [[Andrija III. Mlečanin|Andrije III. Mlečanina]] za hrvatsko-ugarsku krunu. Njegova baka je bila Marija Arpadović, kćer hrvatsko-ugarskog kralja [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]] (1270.-1272.). Kako pobjednik ovogau građanskogborbi rataza prijestolje, kralj Andrija III. (1290.-1301.) nije imao muškemuškog djecepotomstva, ([[Ugarska]] tada još uvijek nije priznavala ženama pravo na krunu), a [[papa]] [[Bonifacije VIII.]] (1294.-1303.) je bio još [[1295]]. godine okrunio u Napulju Karla Roberta za kralja, pojavila se mogućnost za dogovor o nasljeđivanju. Kada je pokušaj Andrije III. da za prijestolonasljednika proglasi svog ujaka [[Albertino Morosini|Albertina Morosinija]] izazvao pobunu ugarskih plemića, dogovor o nasljeđivanju '''Karla Roberta''' je bio postignut. Uzimajući u obzir starost i oslabljeno zdravlje staroga kralja njegov nasljednik je kolovozu [[1300]]. godine krenuo iz [[Napulj]]a preko [[Dalmacija|Dalmacije]] u Ugarsku. Nedugo nakon dolaska Andrija III. je preminuo, a Karlo Robert je [[1301]]. godine okrunjen za kralja. Takav razvoj događaja je bio čekao poljski kralj [[Vaclav II., poljski kralj|Vaclav II.]] koji u dogovoru s nekoliko ugarskih plemića (prije svega iz [[Slovačka|Slovačke]]) šalje vojsku koja treba postaviti njegovog sina [[Vaclav III., poljski kralj|Vaclava III.]] za novog hrvatsko-ugarskog kralja. Ta vojska uspjeva zarobiti '''Karla Roberta''' koji je prisiljen na abdikaciju i povratak u Napulj.
Kada je napokon i [[Oton III., bavarski vojvoda|Oton III.]] [[1307]]. godine odustao od hrvatsko-ugarske krune pošto su ga pobunjenici zarobili put, za povratak '''Karla Roberta''' je bio otvoren. On će ipak pričekati čak dvije godine u [[Italija|Italiji]] na sigurnom da se stanje u državi riješi, kako bi od što više osoba bio prihvaćen za kralja. To će se s izuzecima dogoditi tek [[1309]] godine, dok će se na samu krunidbu čekati sve do [[27. kolovoza]] [[1310]]. godine. Kako niti ova krunidba nije darovalo potpuno državno jedinstvo, ubrzo dolazi do plemićkih buna koje osporavaju kraljevu vlast. Vrhunac toga novog [[građanski rat|građanskog rata]] postaje [[bitka kod Rožanovaca]] gdje Karlove snage pobjeđuju i potpuno uništavaju feudalnu dinastiju [[Abas]] koja kontrolira južnu [[Slovačka|Slovačku]]. Nakon ove pobjede nitko se više nije usudio osporiti kraljevu volju.
 
Uzimajući u obzir starost i oslabljeno zdravlje staroga kralja, njegov prijestolonasljednik je kolovozu [[1300]]. godine krenuo, uz pomoć i podršku moćnih [[hrvatsko plemstvo|hrvatskih velikaša]] [[Šubići|Šubića Bribirskih]], iz [[Napulj]]a preko [[Dalmacija|Dalmacije]] u Ugarsku. Nedugo nakon dolaska u Ugarsku, Andrija III. je preminuo, a Karlo Robert je u [[ožujak|ožujku]] [[1301]]. godine svećano okrunjen u [[Ostrogon]]u za novog hrvatsko-ugarskog kralja. Međutim, kralj je imao najviše pristaša u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], dok se ugarsko plemstvo okupilo u tri stranke, od kojih ga je podržavala samo jedna, u pčetku malobrojna. Jedan od takmaca za krunu, bio je češki kralj [[Vaclav II., češki kralj|Vaclav II.]] koji u dogovoru s nekoliko ugarskih plemića (prije svega iz [[Slovačka|Slovačke]]) poslao vojsku koja je trebala postaviti njegovog sina [[Vaclav III., češki kralj|Vaclava III.]] za novog hrvatsko-ugarskog kralja pod imenom ''Ladislav V.'' (1301.-1304.).
== Reforme ==
 
Dolaskom drugog pretendenta, buknuo je građanski rat u Ugarskoj između oba kralja, u koji se upleo i papa Bonifacije VIII. te je Vaclav bio prisiljen napustiti Ugarsku i odreći se prava na prijstolje. No, nezadovoljni ugarski velikaši proglasili su i okrunili Otona Bavarskog za novog kralja (1304.-1308.) pod imenom ''Bela V.'', no on je uskoro zarobljen od strane erdeljskog vojvode pa se i on odrekao prava na krunu i vratio se kući.
 
=== Početak vladavine ===
 
Kada je napokon i [[Oton III., bavarski vojvoda|Oton III.]] [[1307]]. godine odustao od hrvatsko-ugarske krune pošto su ga pobunjenici zarobili, put, za povratak '''Karla Roberta''' je bio otvoren. On će ipak pričekati čak dvije godine u [[Italija|Italiji]] na sigurnom da se stanje u državi riješi, kako bi od što više osoba bio prihvaćen za kralja. To će se s izuzecima dogoditi tek [[1309.]] godine, dok će se na samu krunidbu čekati sve do [[27. kolovoza]] [[1310]]. godine. Kako niti ova krunidba nije darovalo potpuno državno jedinstvo, ubrzo dolazi do plemićkih buna koje osporavaju kraljevu vlast. Vrhunac toga novog [[građanski rat|građanskog rata]] postaje [[bitka kod Rožanovaca]] gdje Karlove snage pobjeđuju i potpuno uništavaju feudalnu dinastiju [[Abas]] koja kontrolira južnu [[Slovačka|Slovačku]]. Nakon ove pobjede nitko se više nije usudio osporiti kraljevu volju.
 
=== Reforme ===
 
Iskušivši na svojoj koži što znači feudalna anarhija Karlo sada kreće u izgradnju kraljevog apsolutizma uvodeći kao jedinu mjeru važnost državnih zasluga, a ne krvi pri postavljanju plemića na položaje. Osnova toga sistema postaje davanje položaja baruna (u stvarnosti guvernera) vjernim osobama koje bi nakon nekoliko godina bile zamjenjene prije nego što steknu poslušnu političku bazu na dodjeljenim područjima. Na tim pozicijama oni bi kontrolirali minimalno 10 utvrđenih dvoraca, dok u isto vrijeme niti najmoćniji plemić ih nije imao više od 7 što je stvorilo situaciju u kojoj se svaka osoba bori da dobijemo ovu vremenski ograničenu čast.
Kao što je tom reorganizacijom sredio pitanje feudalaca, tako je financijskom reformom krenuo prema jačanju državne ekonomske moći. Uz pomoć nekoliko donesenih zakona trgovci su dobili olakšice za trgovinu koje se odmah iskorištavaju novim porezima tako država dobije nove porezne prihode. Taj tako dobiven novac nije upotrebljen za luksuzni život kralja kao što je uobičajeno u ostatku [[Europa|Europe]] nego ga se usmjerava prema vojsci kako bi hrvatsko-ugarska država postala vojna velesila.
 
=== Vanjska politika ===
 
Koristeći tako uvećanu državnu vojnu moć '''Karlo Robert''' se okrenuo svojim europskim susjedima. S Poljskom on sklapa vojni savez protiv [[Habsburg]]ovaca [[1335]]. godine koji se ubrzo pretvara u objavu pobjedničkog rata [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetom Rimskom Carstvu]] i [[Austrija|Austriji]]. Završetak toga pobjedničkog rata [[1337]]. godine samo povećava paniku u već uznemirenoj [[Venecija|Veneciji]] i [[Papinska država|Papinskoj državi]] zbog želje kralja da osvoji [[Napulj]] i ujedini kraljevstva. Iako će taj plan ove dvije talijanske sile uspjeti spriječiti, one moraju potvrdi sporazum iz [[1334]]. godine po kojemu će mlađi kraljev sin Andrija oženiti kraljicu Napulja i postati tamošnji kralj. Najveći kraljev uspjeh će ipak biti sklapanje sporazuma o nastanku personalne unije [[Kraljevina Hrvatska|Hrvatske]] [[Kraljevina Ugarska|Ugarske]] i [[Poljska|Poljske]] [[1339]]. godine. Po njemu kada umre poljski kralj [[Kazimir III. Veliki|Kazimira III.]] će nasljediti Karlov najstariji sin Ludovik koji mu je ujedno i nećak. Ova personalna unija će nastati [[1370]]. godine.