Karlo I. Robert: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sadržaj, literatura, poveznice i infookvir |
dopune |
||
Redak 5:
| titula = [[Dodatak:Popis mađarskih vladara|ugarski kralj]] i [[Hrvatski vladari|hrvatski kralj]]
| vladavina = [[1301.]] - [[1342.]]
| krunidba = [[ožujak]] [[1301.]] u [[Ostrogon]]u<br>[[15. lipnja]] [[1309.]] u [[Budim]]u<br>[[27. kolovoza]] [[1310.]] u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]]
| prethodnik = [[Andrija III. Mlečanin]]
| nasljednik = [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I. Veliki]]
Redak 35:
=== Obitelj i mladost ===
'''Karlo Robert''' je bio sin Klemencije Habsburške i napuljskog princa Karla Martela iz dinastije Anžuvinaca koji je bio poražen u ratu protiv rođaka Andrije Mlečanina za hrvatsko-ugarsku krunu. Njegova baka je bila Marija Arpadović, kćer hrvatsko-ugarskog kralja [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]] (1270.-1272.). Kako pobjednik u borbi za prijestolje, kralj Andrija III. (1290.-1301.) nije imao muškog potomstva, ([[Ugarska]] tada još uvijek nije priznavala ženama pravo na krunu), a [[papa]] [[Bonifacije VIII.]] (1294.-1303.) je bio još [[1295]]. godine okrunio u Napulju Karla Roberta za kralja, pojavila se mogućnost za dogovor o nasljeđivanju.<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30546 Karlo I. Robert - Hrvatska opća enciklopedija]</ref> Kada je pokušaj Andrije III. da za prijestolonasljednika proglasi svog ujaka [[Albertino Morosini|Albertina Morosinija]] izazvao pobunu ugarskih plemića, dogovor o nasljeđivanju '''Karla Roberta''' je bio postignut.
Uzimajući u obzir starost i oslabljeno zdravlje staroga kralja, njegov prijestolonasljednik je kolovozu [[1300]]. godine krenuo, uz pomoć i podršku moćnih [[hrvatsko plemstvo|hrvatskih velikaša]] [[Šubići|Šubića Bribirskih]], iz [[Napulj]]a preko [[Dalmacija|Dalmacije]] u Ugarsku. Nedugo nakon dolaska u Ugarsku, Andrija III. je preminuo, a Karlo Robert je u [[ožujak|ožujku]] [[1301]]. godine svećano okrunjen u [[Ostrogon]]u za novog hrvatsko-ugarskog kralja. Međutim, kralj je imao najviše pristaša u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], dok se ugarsko plemstvo okupilo u tri stranke, od kojih ga je podržavala samo jedna, u pčetku malobrojna. Jedan od takmaca za krunu, bio je češki kralj [[Vaclav II., češki kralj|Vaclav II.]] koji u dogovoru s nekoliko ugarskih plemića (prije svega iz [[Slovačka|Slovačke]]) poslao vojsku koja je trebala postaviti njegovog sina [[Vaclav III., češki kralj|Vaclava III.]] za novog hrvatsko-ugarskog kralja pod imenom ''Ladislav V.'' (1301.-1304.).<ref>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30546 Karlo I. Robert - Hrvatska opća enciklopedija]</ref>
Dolaskom drugog pretendenta, buknuo je građanski rat u Ugarskoj između oba kralja, u koji se upleo i papa Bonifacije VIII. te je Vaclav bio prisiljen napustiti Ugarsku i odreći se prava na prijstolje. No, nezadovoljni ugarski velikaši proglasili su i okrunili Otona Bavarskog za novog kralja (1304.-1308.) pod imenom ''Bela V.'', no on je uskoro zarobljen od strane erdeljskog vojvode pa se i on odrekao prava na krunu i vratio se kući.
Redak 43:
=== Početak vladavine ===
Kada je napokon i [[Oton III., bavarski vojvoda|Oton III.]] [[1307]]. godine odustao od hrvatsko-ugarske krune pošto su ga pobunjenici zarobili, put za povratak Karla Roberta je bio otvoren. On će ipak pričekati čak dvije godine u [[Italija|Italiji]] na sigurnom da se stanje u državi riješi, kako bi od što više osoba bio prihvaćen za kralja. To će se dogoditi tek onda, kada je [[15. lipnja]] [[1309.]]
=== Obnova kraljevske vlasti u Ugarskoj i Hrvatskoj ===
Kralj Karlo I. je, i nakon treće krunidbe, morao punih deset godina pokoravati ugarsku vlastelu svojoj vlasti. Najveće probleme pravio mu je velikaš [[Matija Čak Trenčinski]], no čak ni njegova smrt [[1321.]] godine nije donijela potpuni mir u Ugarskoj, nego je tek nakon neuspješnog [[atentat]]a [[1330.]] godine, Karlo uspio skršiti revolt u Ugarskoj i postati apsolutni gospodar.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 212.</ref>
Iskušivši na svojoj koži što znači feudalna anarhija Karlo sada kreće u izgradnju kraljevog apsolutizma uvodeći kao jedinu mjeru važnost državnih zasluga, a ne krvi pri postavljanju plemića na položaje. Osnova toga sistema postaje davanje položaja baruna (u stvarnosti guvernera) vjernim osobama koje bi nakon nekoliko godina bile zamjenjene prije nego što steknu poslušnu političku bazu na dodjeljenim područjima. Na tim pozicijama oni bi kontrolirali minimalno 10 utvrđenih dvoraca, dok u isto vrijeme niti najmoćniji plemić ih nije imao više od 7 što je stvorilo situaciju u kojoj se svaka osoba bori da dobijemo ovu vremenski ograničenu čast.▼
Kao što je tom reorganizacijom sredio pitanje feudalaca, tako je financijskom reformom krenuo prema jačanju državne ekonomske moći. Uz pomoć nekoliko donesenih zakona trgovci su dobili olakšice za trgovinu koje se odmah iskorištavaju novim porezima tako država dobije nove porezne prihode. Taj tako dobiven novac nije upotrebljen za luksuzni život kralja kao što je uobičajeno u ostatku [[Europa|Europe]] nego ga se usmjerava prema vojsci kako bi hrvatsko-ugarska država postala vojna velesila.▼
Situacija u Hrvatskoj bila je još lošija po Karla, jer tamo nije nikad uspio u potpunosti utvrditi svoju vlast. Na sjeveru (u [[Slavonija|Slavoniji]]) morao je pokoriti moćne [[Babonići|Baboniće]] i [[Gisingovci|Gisingovce]], dok mu je širenju kraljevske vlasti u središnjoj Hrvatskoj, smetao moćni [[ban|hrvatski ban]] [[Pavao I. Šubić Bribirski]] († 1312.), koji je u nasljednoj vlasti imao čitavo hrvatsko kraljevstvo, a od [[1299.]] godine bio je još i "gospodar Bosne" (''dominus Bosnae'') te vladar [[Zahumlje|Zahumlja]]. Njega je na banskom položaju naslijedio sin, [[Mladen II. Šubić Bribirski]] (1312.-1322.) koji nije uspio održati moć roda [[Šubići|knezova Bribirskih]], te je poražen od strane kraljevih snaga u [[bitka kod Bliske|bici kod Blizne]] [[1322.]] godine. Karlo I. tim događajem nije uspio uspostaviti kraljevsku vlast nad Hrvatskom, jer se kao vođa pobune nametnuo moćni vojvoda [[Nelipac II. Nelipčić]], kojeg kralj Karlo I. nije uspio podvrgnuti svojoj vlasti do kraja svoga života.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 214.</ref>
=== Vanjska politika ===▼
Unutarnje borbe iskoristili su [[Mletačka Republika|Mlečani]] podvrgavajući pod svoju vlast [[Trogir]], [[Šibenik]] (1322.), [[Split]] (1327.) i [[Nin]] (1328.).<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/30210/ Karlo I. Robert - Proleksis enciklopedija]</ref>
Koristeći tako uvećanu državnu vojnu moć '''Karlo Robert''' se okrenuo svojim europskim susjedima. S Poljskom on sklapa vojni savez protiv [[Habsburg]]ovaca [[1335]]. godine koji se ubrzo pretvara u objavu pobjedničkog rata [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetom Rimskom Carstvu]] i [[Austrija|Austriji]]. Završetak toga pobjedničkog rata [[1337]]. godine samo povećava paniku u već uznemirenoj [[Venecija|Veneciji]] i [[Papinska država|Papinskoj državi]] zbog želje kralja da osvoji [[Napulj]] i ujedini kraljevstva. Iako će taj plan ove dvije talijanske sile uspjeti spriječiti, one moraju potvrdi sporazum iz [[1334]]. godine po kojemu će mlađi kraljev sin Andrija oženiti kraljicu Napulja i postati tamošnji kralj. Najveći kraljev uspjeh će ipak biti sklapanje sporazuma o nastanku personalne unije [[Kraljevina Hrvatska|Hrvatske]] [[Kraljevina Ugarska|Ugarske]] i [[Poljska|Poljske]] [[1339]]. godine. Po njemu kada umre poljski kralj [[Kazimir III. Veliki|Kazimira III.]] će nasljediti Karlov najstariji sin Ludovik koji mu je ujedno i nećak. Ova personalna unija će nastati [[1370]]. godine.▼
=== Kraljeve reforme ===
▲
▲Kao što je tom reorganizacijom sredio pitanje feudalaca, tako je financijskom reformom krenuo prema jačanju državne ekonomske moći. Uz pomoć nekoliko donesenih zakona, trgovci su dobili olakšice za trgovinu koje se odmah iskorištavaju novim
▲=== Vanjska politika ===
[[Datoteka:Molnár József Carol Robert fleeing from Posada Battle.jpg|mini|desno|220px|Karlo I. bježi iz bitke kod Posade]]
▲Koristeći tako uvećanu državnu vojnu moć, kralj
Jedini kraljev neuspjeh se dogodio na [[Balkan]]u. Tamo provođena politika je imala recept za katastrofu zbog forsiranja katoličke vjere pravoslavcima kao i dopuštanja postojanja vazalnih kneževstva čije stanovništvo je gajilo žestoko antimađarskog raspoloženja. Tamošnji prvobitno lojalni vojvoda [[Basarab I.]] je već [[1325]]. godine bio u pobuni protiv kralja. Do vojne intervencije će doći tek [[1330]]. godine i ona završava katastrofalnim kraljevim porazom u [[bitka kod Posade|bici kod Posade]]. Nakon ponižavajućeg kraljevog bijega u posuđenoj odjeći pobjednik u bitci postaje osnivač [[Vlaška država|Vlaške države]].▼
▲
'''Karlo I. Robert'''
== Bilješke ==
{{izvori}}
== Literatura ==
* ''Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004.''
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Charles I of Hungary}}
* [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=30546 Karlo I. Robert - Hrvatska opća enciklopedija] {{hr icon}}
* [http://proleksis.lzmk.hr/30210/ Karlo I. Robert - Proleksis enciklopedija] {{hr icon}}
* [http://www.britannica.com/EBchecked/topic/106752/Charles-I Charles I (king of Hungary) - Britannica Online] {{eng icon}}
▲'''Karlo I. Robert''' umire [[16. srpnja]] [[1342]]. godine u [[Višegrad (Mađarska)|Višegrad]]u ostavljajući svome sinu [[Ludovik I. Veliki|Ludoviku I.]] Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo i poljsku krunu koju će trebati još neko vrijeme čekati.
{{Redoslijed|
| |||