Agram, die Hauptstadt Kroatiens: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 4:
| veličina slike = 220px
| režija = [[James Cameron]]
| producenti = [[Alfred Merwick]]
| režija = [[Oktavijan Miletić]]
| scenarij = [[Alois König]]
| montaža = [[Oktavijan Miletić]]
| distributer = [[Tobis Filmkunst GmbH, Svjetloton]]
| godina = [[1942.]]/[[1943.]]
| trajanje = 9 minuta
Redak 15:
}}
 
'''''Agram, die Hauptstadt Kroatiens''''' (hrv. '''''Zagreb, glavni grad Hrvatske''''') je hrvatsko-njemačkikratki film [[Oktavijan Miletić|Oktavijana Miletića]] iz [[1943.]] godine koji je sniman zau [[NDH|Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]. Produciralo ga je njemačko filmsofilmsko društvo Tobis Filmkunst GmbH.
 
Film je sniman u razdoblju između [[1942.]] i [[1943.]] godine i u formatu c/b, b/w, 35mm. U njemu su se prikazivala društvena i ostala zbivanja u [[Zagreb]]u kao glavnom gradu [[NDH|Nezavisne Države Hrvatske]]: [[Zagrebačka katedrala]], [[crkva sv. Marka u Zagrebu]], [[Gornji grad]], [[Trg bana Jelačića]], svakodnevnica ljudi na glavnom gradskom trgu, izgradnja [[KBC Zagreb|bolnice Rebro]], izgradnja [[Dom hrvatskih likovnih umjetnika|zagrebačke džamije]], Tomislavov trg, hrvatski slikari i kipari koji slikaju i klešu kipove, [[Hrvatsko narodno kazalište]] te fragmenti baleta Licitarsko srce.
 
UnatočFilm dovršetku,nije filmbio izozvučen nepoznatihte razlogaje nijeostao dospionedovršen, uposlan njemačkaje iu hrvatskadržavni kinaarhiv i[[Treći nijeReich|Trećeg ga se ozvučiloReicha]] (glazba+naracijaReichsfilmarchiv). Filmgdje seje ostao sve do travnja [[1945.]] godine nalazio u njemačkoj filmskoj pismohrani (Reichsfilmarchiv), pa je. nakon pada [[Berlin]]a odnesen u [[Sovjetski Savez]] gdje se čuvao sve do [[1990.]] godine kada je vraćen njemačkojnjemačkom filmskojfilmskom pismohraniarhivu (Bundesfilmarchiv). U proljeće [[2008.]] godine, film je filmu ikopisarhivu otkrio [[Daniel Rafaelić]]. [[Zagrebački filmski festival]] ga iste godine predstavlja hrvatskoj publici, uz veliku pomoć Bundesfilmarchiva, koji je film posebno za tu prigodu obnovio (restaurirao), a orginaloriginal darovao Hrvatskoj kinoteci.
 
Unatoč dovršetku, film iz nepoznatih razloga nije dospio u njemačka i hrvatska kina i nije ga se ozvučilo (glazba+naracija). Film se sve do travnja [[1945.]] godine nalazio u njemačkoj filmskoj pismohrani (Reichsfilmarchiv), pa je nakon pada [[Berlin]]a odnesen u [[Sovjetski Savez]] gdje se čuvao sve do [[1990.]] godine kada je vraćen njemačkoj filmskoj pismohrani (Bundesfilmarchiv). U proljeće [[2008.]] godine je film ikopis otkrio [[Daniel Rafaelić]]. [[Zagrebački filmski festival]] ga iste godine predstavlja hrvatskoj publici uz veliku pomoć Bundesfilmarchiva, koji je film posebno za tu prigodu obnovio (restaurirao), a orginal darovao Hrvatskoj kinoteci.
[[Kategorija:NDH]]
[[Kategorija:NDH filmovi]]