Bugojno: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
U Bugojnu je tada ostalo tek nekoliko stotina Hrvata, od kojih je 300 ljudi zatvoreno u logore- Stadion(nogometni stadion FK Iskra), Gimnazija, Salon namjeptaja i drugi. 26 Hrvata, od muslimanskih vlasti označeni kao hrvatski ekstremisti, je odvedeno iz logora i mučki ubijeno te se do danas vode kao nestali. Bugojanski logoraši su bili izvrgnuti fizičkom i psihičkom maltretiranju, u izuzetno lošim higijenskim uvjetima. Tek devet mjeseci kasnije, dogovorom u posredstvu međunarodnih snaga, pušteni su na teritorij pod kontrolom HVO-a. Preostali Hrvati na području Bugojna živjeli su pod stalnim strahovima za život i svoju imovinu. Velik broj ostavljenih kuća i druge imovine je opljačkan i zapaljen.
Za ratne zločine- ubijanje vojnika i civila, pljačkanje i uništavanje imovine te osnivanje logora Tužiteljstvo BiH je podignulo optužnicu protiv trojice bugojanskih Muslimana, zapovjednika logora Stadion. Oni su u prvostupanjskom procesu 2011. osuđeni za udruženi zločinački pothvat nad bugojanskim Hrvatima, no presuda je poništena i vraćena na ponovljeni postupak. Političke i vojne vođe bugojanskih Muslimana, među njima je najistaknutiji Dževad Mlaćo, nikad nisu procesuirani. Od bugojanskih Hrvata, osuđen je Slavko Šakić za ubojstvo i maltretiranje muslimanskog civila. Za zločin u Vrbanji, još nitko nije procesuiran. Također, nitko od Muslimana i Hrvata nije procesuiran za zločine nad Srbima te uništavanja srpske imovine.
Završetkom rata u BiH počinje i povratak u Hrvata u Bugojno, no u Bugojno se vratila tek trećina od prijeratnog broja, a i taj broj se sada smanjuje.Najveći uzrok tomu nije opstrukcija lokalnih vlasti, iako je u početku bila prisutna, nego loša i besperspektivna ekonomska situacija u Bugojnu, identična situaciji u cijeloj BiH, koja podjednako muči sve Bugojance.
 
<!--Srediti pa dodati u tekst: