Otvori glavni izbornik

Promjene

m
bez sažetka
 
U slikarstvu, kao i u grafici, pokazao je iznimno poznavanje klasične [[ikonografija|ikonografije]] koju je preoblikovao kako bi se uklopila u njegovo iskustvo. Tako su njegovi prikazi biblijskih scena sadržavali njegovo poznavanje teksta, asimilaciju klasičnih kompozicija i njegova istraživanja [[Židovi|židovske]] populacije u [[Amsterdam]]u.<ref>Clark, pp. 203-4.</ref> Zbog svog dubokog suosjećanja s ljudskom prirodom često je zvan i „jednim od velikih proroka civilizacije“<ref>Clark, str. 205.</ref>
[[Datoteka:Rembrandt aux yeux hagards.jpg|mini|lijevo|200px|<center>''Autoportret u kapi sa širom otvorenim očima'', [[bakropis]], 1630.]]
 
==Biografija==
[[Datoteka:Rembrandt auxHarmensz. van yeuxRijn hagards086.jpg|mini|lijevo|200px|lijevo|<center>''AutoportretSaskia ukao kapiFlora'', saoko. širom1635., otvorenimulje očima''na platnu, bakropis123,5 × 97,5 cm, [[Nacionalna galerija]], 1630[[London]].]]
Rembrandt Harmenszoon van Rijn je rođen u [[Leiden]]u u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] kao deveto dijete roditelja Harmena Gerritsza van Rijna i Neeltgene Willemsdr van Zuytbrouck. <ref>Bull, et al, str. 28.</ref> Njegova obitelj je imala mnogo prihoda, ali i posla; otac mu je bio mlinar a majka pekareva kći. Najprije je pohađao [[Latinski|latinsku]] školu, a potom i [[sveučilište]] u Leidenu da bi završio kao šegrt kod slikara povijesnih tema [[Jacob van Swanenburgh|Jacoba van Swanenburgha]] kod kojeg je proveo tri godine. Nakon kratkog, ali važnog naukovanja kod slavnog slikara [[Pieter Lastman|Pietera Lastmana]] u [[Amsterdam]]u, Rembrandt je otvorio svoj studio u Leidenu 1624. ili 1625., koji je dijelio s kolegom [[Jan Lievens|Janom Lievensom]]. Godine 1627. Rembrandt započinje primati učenike, između ostalih i [[Gerrit Dou|Gerrita Doua]]. <ref>Slive posjeduje detaljnu biografiju, str.55 ff.</ref>
 
Od 1629. godine Rembrandt intenzivno radi za dvor u [[Den Haag]]u, te naposljetku i za princa [[Frederik Hendrik|Frederika Hendrika]] sve do 1646. godine.<ref>Slive, str. 60, 65</ref>
 
Krajem 1631. godine Rembrandt se i seli u Amsterdam, tada brzo rastući i glavni trgovački grad Nizozemske, te tamo uspješno počinje raditi portrete. Rembrandt je 1634. godine oženio Saskiju van Uylenburg, nećakinju trgovca umjetninama Hendrickvan Uylenburga<ref>Slive, str. 60-61</ref> Iste godine Rembrandt postaje amsterdamskim majstorom i članom lokalne udruge slikara, te prima u naukovanje brojne slikare kao što su [[Ferdinand Bol]] i [[Govert Flinck]].<ref name=Bull-28>Bull, et al, str. 28</ref>
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 103.jpg|mini|desno|<center>''Rembrandtov sin Titus'' kao redovnik, 1660., ulje na platnu, 79,5 × 68 cm, [[Rijksmuseum]], [[Amsterdam]].]]
 
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 086.jpg|mini|200px|lijevo|''Saskia kao Flora'', oko. 1635., ulje na platnu, 123,5 × 97,5 cm, Nacionalna galerija, [[London]].]]
Godine 1639. Rembrandtovi sele u novu kuću (danas Rembrandtov muzej) u ulici Jodenbreestraat koja je tada bila [[židovi|židovski]] kvart. Rembrandt je često koristio svoje susjede židove kao modele u svojim slikama s tematikom iz [[Stari zavjet|Starog zavjeta]].<ref>Adams, str. 660</ref> Rembrandtovi su izgubili nekoliko novorođenčadi (sin Rumbartus je preminuo u dobi od samo dva mjeseca 1635. godine, njihova kći Cornelia sa samo tri tjedna 1638. godine, a druga kći Cornelia sa samo mjesec dana 1640.). Samo je njihovo četvrto dijete, [[Titus van Rijn|Titus]], rođen 1641., preživio do zrelosti, no ubrzo nakon njegova rođenja Saskia je umrla, najvjerojatnije od [[tuberkuloza|tuberkuloze]]. Rembrandtovi crteži bolesne supruge nemoćne u krevetu su jedni od najpotresnijih njegovih djela.<ref name=Slive-71>Slive, str. 71</ref>
 
Krajem 1640-ih Rembrandt je započeo vezu s mnogo mlađom Hendrickje Stoffels, koja je najprije bila njegova kućepaziteljica. Godine 1654. rodila im se kći Cornelia, te je Hendrickje morala odgovarati pred nizozemskim reformističkim sudom optužena da je “učinila prostitutski čin sa slikarom Rembrandtom”. Ona je priznala i nije joj bilo dozvoljeno da krsti kći. Ona i Rembrandt su bili u priznatoj pravnoj obiteljskoj zajednici, ali nikada u građanskom braku, jer je Rembrandt želio očuvati zakladu sinu Titusu koju mu je ostavila pokojna majka.<ref name=Slive-71/>
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 103.jpg|mini|desno|''Rembrandtov sin Titus'' kao redovnik, 1660., ulje na platnu, 79,5 × 68 cm, [[Rijksmuseum]], [[Amsterdam]].]]
Rembrandt je živio iznad svojih primanja, kupujući umjetnine (pa čak i licitirajući za svoje slike), grafike i rijetkosti do te mjere da je sud, kako bi Rembrandt izbjegao [[bankrot]] 1656. godine, odredio da mora prodati slike i veliki dio svoje zbirke antikviteta. Iz prodajne liste 1657. i 1658. (s razočaravajućim cijenama) saznajemo kako je u posjedu pored brojnih slika starih majstora imao i biste rimskih careva, samurajske oklope, kolekciju prirodoslovnih izložaka i minerale. <ref>Slive, str. 84</ref> Također je morao prodati svoju kuću i tiskarsku prešu, te se preseliti u skromniju kuću u [[Rozengracht]]u in 1660.<ref>Schwarz, str. 12. </ref>
Amsterdamski slikarski ceh mu je okrenuo leđa, a njegove narudžbe su često mijenjane još za vrijeme slikanja<ref>Clark 1974, str. 60-61</ref>
==Djela==
[[Datoteka:Rembrandt_Christ_in_the_Storm_on_the_Lake_of_Galilee.jpg|mini|200px|lijevo|<center>''Krist u oluji na Galilejskom jezeru'', 1633. ulje na platnu.<center>]]
[[Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 007.jpg|mini|300px|<center>''[[Sat Anatomije dr. Tulpa]]'', 1632., ulje na platnu, 169,5 × 216,5 cm, [[Mauritshuis]], [[Den Haag]].]]
U svom pismu prijatelju Huyghensu, Rembrandt je napisao jedinu očuvanu izjavu o svojoj umjetnosti: ''die meeste ende di naetuereelste beweechgelickheijt'' (najveće i najprirodnije emocije). Bilo da govori o motivima ili formi, Rembrandt je bez premca u isto vrijeme i prizeman i nebesko duhovan kao niti jedan zapadnjački slikar prije njega, a možda i poslije.<ref>Hughes, str. 6</ref>
 
Jednom je utvrđeno devedeset njegovih autoportreta, ali se isto tako zna da je svojim učenicima kao zadatak često davao da kopiraju neki njegov autoportret. Moderni znanstvenici smanjuju tu brojku na četrdesetak slika, kao i nekoliko crteža i 31 bakropis.<ref>White i Buvelot 1999, str. 10.</ref> Na mnogima je prikazivao sebe u kvazi-povijesnim pozama i iskreveljenim licem. Njegove slike uljenim bojama otkrivaju napredak od nesigurna mladića, preko sigurna i uspješna slikara portreta 1630-ih, do nemirnih ali snažnih portreta koje je radio u starosti. One skupa daju neobično jasnu sliku čovjeka, njegova izvanjskog izgleda, ali i psihološki karakter koji je vidljiv na njegovom bogato oslikanom licu.
 
[[Datoteka:The_Nightwatch_by_Rembrandt.jpg|minijatura|320px300px|<center>''[[Noćna straža]]'' ili ''[[Vojna družba kapetana Fransa Banninga Cocqa]]'', 1642., ulje na platnu, 363 × 437 cm, Rijksmuseum, Amsterdam.<center>]][[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 130.jpg|mini|lijevo|190px|<center>''Autoportret'', 1658., remek-djelo posljednjeg stila, "najmirniji i ponajbolji od svih njegovih portreta".<ref>Clark 1978, str. 28</ref><center>]]
Među prepoznatljivijim odrednicama njegova rada je bogata uporaba [[kjaroskuro|kjaroskura]], teatralna uporaba svjetla i sjene koju je preuzeo od [[Caravaggio|Caravaggia]], ili vjerojatnije od nizozemskih caravaggista, ali koje je prilagodio svojim osobnim potrebama<ref>Bull, et al, str. 11.-13.</ref> Također su važne njegove dramatične i neobično životne prezentacije likova na kojima je izbjegavao stroge forme (koje su česte u njegovih suvremenika), te njegove slike imaju jedno općeljudsko suosjećanje, neovisno o bogatstvu ili godinama subjekta. Članovi njegove najbliže obitelji (žena Saskia, sin Titus i nevjenčana supruga Hendrickje) se često nalaze na njegovim slikama u [[mitologija|mitološkim]], [[Biblija|biblijskim]] ili povijesnim temama.
 
Tijekom karijere Rembrandt je najčešće slikao portrete, pejzaže i narativne slike. Za ove posljednje najviše je bio cijenjen od svojih suvremenika koji su mu odavali počast za vještinu prikazivanja biblijskih prizora s bogatstvom emocija i neprikosnovenom pozornosti za detalje. Stilski se njegove slike razvijaju od ranog 'glatkog' načina slikanja, karakterističnog po iluzionističkim težnjama, do kasnog 'grubog' tretmana bogato raznolikih tekstura koje su dozvoljavale i iluziju forme pretpostavljajući i taktilne osobine same slike. <ref>van de Wetering, str. 160., 190.</ref>
 
[[Datoteka:Rembrandt Harmensz. van Rijn 130.jpg|mini|lijevo|190px|<center>''Autoportret'', 1658., remek-djelo posljednjeg stila, "najmirniji i ponajbolji od svih njegovih portreta".<ref>Clark 1978, str. 28</ref><center>]]
Od kasnih 1640-ih sloboda i dubina njegovih crteža i slika ponavlja se i u njegovim grafikama. Djela su širokog raspona tema i tehnika; ponekad ostavlja velike površine praznog papira, a ponekad opet koristi kompleksnu mrežu linija kako bi stvorio bogate tamne tonove. <ref>Ackley, str. 14.</ref>
Za djelovanja u Amsterdamu (1632.-1636.), Rembrandt je započeo slikati velike dramatične biblijske i mitološke scene s izrazitim kontrastom (''Osljepljavanje Samsona'', 1636., ''[[Belšazar]]ova gozba'', oko 1635.) u želji da dosegne barokni stil Rubensa.<ref>van de Wetering, str. 287.</ref>
 
===Grafike===
[[Datoteka:Rembrandt The Hundred Guilder Print.jpg|desno|mini|300px270px|<center>''Grafika od stotinu Goldena'', oko1647.-1649., [[bakropis]].<center>]][[Datoteka:Rembrandt The Three Crosses 1653.jpg|mini|270px|<center>Tri križa, [[bakropis]], 1653., III. Otisak od IV.<center>]]
Rembrandt je stvarao grafike tijekom cijele svoje karijere od 1626. to 1660., jedina godina iz koje ne postoji datirana grafika je problematična 1649.<ref> Schwartz, 1994, str. 8-12</ref> Sloboda [[gravira]]nja je bila iznimno važna u njegovom djelu. Najprije je koristio stil sličan svojem crtežu, ali se kasnije približio slikarskim efektima koristeći mnoštvo jetkanja kiselinom kako bi postigao različite jačine linija. Tijekom 1640-ih radio je u više faza na grafici ''Grafika od stotinu Goldena'' i bilo je to "krunsko djelo sredine njegove karijere" iz čega je iznikao njegov finalni stil.<ref>White 1969, str. 6</ref>
Iako je otisak preživio samo u dvije faze, mnoštvo prerada se može vidjeti ispod finalnog otiska i u mnoštvu crteža. <ref>White 1969, str. 6, 9-10</ref>
U svojim zrelim djelima iz 1650-ih, Rembrandt je više improvizirao na pločama i preživjeli su brojni veliki otisci u mnogo faza (do jedanaest u nekom slučaju), često promijenjeni do temelja. Sada je često koristio ukriživanje linija kako bi stvorio tamne dijelove koji su prekrivali većinu ploče. Također je eksperimentirao i s papirima koristeći čak i japanski papir, a znao je i ostaviti malo boje (ne očisti je do kraja) kako bi dobio tamnije tonove. Također je često koristio i [[suha igla|suhu iglu]], osobito u maglovitim dijelovima u pejzažima.<ref>White, 1969 str. 6.-7.</ref>
[[Datoteka:Rembrandt The Three Crosses 1653.jpg|mini|lijevo|270px|<center>Tri križa, [[bakropis]], 1653., III. Otisak od IV.<center>]]
U svojim zrelim djelima iz 1650-ih, Rembrandt je više improvizirao na pločama i preživjeli su brojni veliki otisci u mnogo faza (do jedanaest u nekom slučaju), često promijenjeni do temelja. Sada je često koristio ukriživanje linija kako bi stvorio tamne dijelove koji su prekrivali većinu ploče. Također je eksperimentirao i s papirima koristeći čak i japanski papir, a znao je i ostaviti malo boje (ne očisti je do kraja) kako bi dobio tamnije tonove. Također je često koristio i [[suha igla|suhu iglu]], osobito u maglovitim dijelovima u pejzažima.<ref>White, 1969 str. 6-7</ref>
 
Njegovi otisci imaju iste teme kao i njegove slike, iako su pejzaži malih dimenzija, koji su ustanovili standard grafičkog tretmana u 19. stoljeću, češći od portreta. Jedna trećina njegovih grafika je religijske tematike u pejzažu često tretirani veoma jednostavno, dok su ostali monumentalni otisci. Pokoja erotska, čak pornografska grafika nema svoga ekvivalenta u slikama.
 
== Galerija ==
[[Datoteka:Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 086042.jpg|mini|200px|lijevo|<center>''Saskia kaoŽidovska Floranevjesta'', oko. 16351666., ulje na platnu, 123121,5 × 97166,5 cm, Nacionalna galerija, [[London]]Rijksumeum.]]
<gallery>
Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 140.jpg|''Autoportret'', 1629., ulje na platnu, 15,5 × 12,7 cm, Alte Pinakothek, [[München]].
Slika:Rembrandt The Artist in his studio.jpg|''Umjetnik u svom studiju'', 1628.-29., ulje na platnu, [[Rijksmuseum]], Amsterdam.
Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 015.jpg|''Uskrsnuće Lazarovo'', 1630., ulje na platnu, 96,2 × 81,5 cm, Pokrajinski muzej umjetnosti, [[Los Angeles]].
Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 007.jpg|''[[Sat Anatomije dr. Tulpa]]'', 1632., ulje na platnu, 169,5 × 216,5 cm, [[Mauritshuis]], [[Den Haag]].
Slika:Rembrandt_-_Auto-retrato,_1634_-_Gemäldegalerie,_Berlin.jpg|''Autoportret'', 1634., ulje na platnu, Berlin.
Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 035.jpg|''[[Abrahamova žrtva]]'', 1635., ulje na platnu, 193 × 133 cm, Ermitaž.
Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 013.jpg|''Aristotel ispred biste Homera'', 1653., ulje na platnu, 143,5 × 136,5 cm, [[Metropolitan]], [[New York]].
Slika:Rembrandt-The return of the prodigal son.jpg|''[[Povratak razmetnoga sina]]'', 1662., ulje na platnu, 262 × 206 cm, Ermitaž.
Slika:Rembrandt Harmensz. van Rijn 042.jpg|''Židovska nevjesta'', 1666., ulje na platnu, 121,5 × 166,5 cm, Rijksumeum.
</gallery>