Razlika između inačica stranice »Autotrans«

Dodano 88 bajtova ,  prije 6 godina
bez sažetka
| sjedište_grad = [[Rijeka]]
| sjedište_država = [[Hrvatska]]
| ključneosobe = Ivan Radošević<br><small>(predsjednik nadzornog odbora)</small>
| izvršni_direktor = Zvonko Krmpotić
| konkurencija =
| pokriveno_područje =
== Od 1970. do 1992. godine ==
[[Datoteka:Autotrans bus 1970-ih.jpg|mini|desno|200px|Autotransov bus [[1970.]]-ih.]]
Otvaraju se novi kolodvori, nabavljaju najmoderniji autobusi koji se koriste za prijevoz putnika na linijama za [[Beč]], [[Budimpešta|Budimpeštu]], [[Dubrovnik]], osniva se turistička agencija Autotransa, izvode se građevinske investicije, zapošljavaju se mladi stručni kadrovi, a na dvadesetu obljetnicu postojanja Autotrans posjeduje 147 autobusa koji su prevezli 7.439.000 putnika, prevalili 10.412.000 kilometara, dok su 203 teretna vozila prevezla 359.563 tona robe. Iste godine zaposleno je 1.047 radnika. U treće značajno razdoblje ubraja se i [[1978.]] godina, kada dolazi do udruživanja u SOUR Kvarnertrans. Udruživanjem u SOUR Autotrans doživljava statusne i organizacijsko-tehničke promjene. Prihvaćenom koncepcijom podjele rada unutar SOUR-a, odnosno predajom teretnih vozila i servisa Autoprometu, kao i teretnih vozila u [[Pazin]]u i [[Buzet]]u [[1982.]] godine Gradšpedu te formiranjem RO Autoremont započeta je nova etapa u koncepciji razvoja Autotransa. U kolektivu je ostalo 746 radnika, lociranih u jedanaest poslovnih jedinica na širem riječkom području, koji su se počeli baviti isključivo prijevozom putnika uz razvoj turističke djelatnosti. Početak devedesetih godina bio je presudan za opstanak i daljnji razvoj poduzeća. To su godine trajanja [[Domovinski rat|Domovinskog rata]], a istodobno su počele i pripreme za pretvorbu i privatizaciju Autotransa. Privatizacija je dovršena [[16. 6.lipnja]] [[1992.]] godine, kada Autotrans postaje dioničko društvo.
 
== Od 1992. do danas ==