Razlika između inačica stranice »Trijalizam«

Dodano 1.000 bajtova ,  prije 7 godina
bez sažetka
m
'''Trijalizam''' ili podjela na tri dijela je zamisao i težnja da se [[Austro-Ugarska Monarhija]] preuredi u državnu zajednicu u kojoj bi uz Carevinu [[cislajtanija|Austriju]] i Kraljevinu [[Ugarska|Ugarsku]] postojala i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala južne Slavene u jednu državnu cjelinu predvođenu Kraljevinom [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatskom]]. Pobornici te zamisli unutar Habsburške obitelji bili su kraljević [[Princ Rudolf (Austro-Ugarska)|Rudolf]], nadvojvoda [[Leopold Salvator]], prijestolonasljednik [[Franjo Ferdinand]], upravo podržavanje preustroja carevine je jedan od glavnih razloga atentata na njega u [[Sarajevski atentat|Sarajevu]]. Premda je ideja uređenja države na trijalističkoj osnovi uživala potporu austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Franje Ferdinanda, uglavnom se drži da trijalizam nije nikada bio realna politička opcija, nego da je služio austrijskim političarima kao sredstvo pritiska na Mađare.<ref>[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62289 Hrvatska enciklopedija (LZMK) - Trijalizam]</ref> Posljednji kralj [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.(IV.)]] u nekoliko navrata je podržao trijalistički preustroj na čije neprovođenje djeluje ugarska vlada i ponajprije grof [[Istvan Tisza]], no u posljednjim danima carevine daje potporu trijalizmu pod pritiskom kralja Karla 22. listopada 1918.<ref name="Matijević">Matijević, Zlatko, ''Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad - prosinac 1918.)'', Zagreb, 2008, UDK: 329.17(497.5)SP”1918”, str. 1109.</ref> U Hrvatskoj poznati zagovaratelji trijalističkog preustroja carevine su [[Nikola Zvonimir Bjelovučić]], [[Ivo Pilar]], [[Stjepan Sarkotić]], [[Svetozar Borojević]], [[Ivo Prodan]]…
 
== Proglašenje trijalističke Austro-Ugarsko-HrvatskaHrvatske monarhije monarhija1918.g. ==
 
Pred sam kraj monarhije [[dr. Aleksandar Horvat]] predvodi hrvatsko izaslanstvo u Beč i Budimpeštu u svrhu pregovora o trijalističkom ustroju monarhije. Kralj [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.(IV.)]] potpisuje manifest kojim proglašava trijalističku Austro-Ugarsko-Hrvatsku monarhiju 22. Listopada 1918.g. no pod uvjetom da Ugarska strana potpiše isti. Već slijedeći dan 23. Listopada 1918.g. grof [[Istvan Tisza]] potpisuje manifest a nakon rasprave to čini ogarsko ministarsko vijeće i predsjednik Ugarskog sabora [[Aleksandar Wekerle]]. U to vrijeme u Zagrebu se stvaraju dva tabora jedan za očuvanje monarhije i drugi za rušenje, zanimljivst da oba tabora na isti dan organiziraju manifestacije jedan za stvaranje trijalističke Hrvatske, a drugi za stvaranje SHS države.<ref name="Budisavljević">Budisavljević, Srđan, ''Stvaranje-Države-SHS'', Zagreb, 1958, p. 132.-133.</ref>
 
 
== Bjelovučićev prijedlog Austro-Ugarsko-Hrvatske monarhije ==
 
U prijedlozima trijalizma [[Austro-Ugarska Monarhija]] preimenovala bi se u Austro-Ugarsko-Hrvatsku monarhiju. Svaki vladar bi se morao zasebno kruniti u Austriji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Svi zajednički poslovi bi nosili prednaslov c.k. (carski i kraljevski). <ref name="Bjelovučić">Bjelovučić, Nikola Zvonimir, ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911.</ref>
*Skupština, prema trijalističkom prijedlogu svaki državni sabor bi slao po četrdeset predstavnika u zajedničku skupštinu. <ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 13.</ref>
 
== '''Kraljevina Hrvatska =='''
 
Prema Bjelovučićevu prijedlogu opseg države bi činile Slovenske zemlje, Istra, Rijeka, Hrvatska-Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina. Trst uz zapadnu Istru postali bi posebno autonomno područje sa Talijanima u političkom smislu izjednačenima sa Hrvatima unutar Kr. Hrvatske. Slovenci, Hrvati i Srbi uživali bi narodnu slobodu pogotovo na lokalnoj razini. Službeni grb čini šahirana bijelo-crvena polja i hrvatska kruna iznad njega, on se također nalazi na sredini trobojne (crveno-bijelo-plave) zastave. Trijalistički prijedlog nalaže zasebno hrvatsko tituliranje plemstva i izjednačavanje bosanskog (Islamskog) sa onim hrvatskim. Školstvo je definirano kroz hrvatski jezik kao službeni, traži se osnivanje visokih učilišta, pomorskih i vojnih akademija na prostoru Kr. Hrvatske. Bogoštovlje čine službene vjere a to su Katolička, koja bi se uzdigla na nacionalnu razinu te bi zagrebački nadbiskup ujedno postao i primas hrvatski. Pravoslavna crkva, razdvojila bi se na srpsku i hrvatsku pravoslavnu. Protestantska crkva, uveo bi se hrvatski jezik. Islamska vjeroispovijest, sa sjedištem u Sarajevu u kojem se nalazi Reisul-ulema i vakufsko-mearifskih sabor. Judaizam, pokušalo bi se uvesti hrvatski jezik koliko to dopušta vjera.<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 7.-20.</ref>
97

uređivanja