Razlika između inačica stranice »Jugoslavenska ujedinjena (nacionalistička) omladina«

m
bez sažetka
 
m
'''Jugoslavenska ujedinjena (nacionalistička) omladina''' ušla je u projekt [[južnoslavenska ideja|južnoslavenskog ujedinjenja]] istodobno kad i [[Jugoslavenski odbor]] djelujući kao i on u inozemstvu. Radilo se o skupini mladih ljudi, mahom intelektualaca, koja je nastajala u predratnom razdoblju razvijajući se na valu jugoslavenske nacionalne ideologije. Najznačajniji među njima bili su [[Ljubo Leontić]], [[Niko Bartulović]], [[Tin Ujević|Augustin (Tin) Ujević]], [[Petar Sljepčević]], [[Milostislav Bartulica]], [[Vladislav Fabjančić]], [[Vladimir Gačinović]], [[Stevan Galogaža]], [[Luka Smodlaka]]. Njihov politički program sadržan je u jednoj rezoluciji (''Misli vodilji'') iz 1915., u kojoj među ostalim stoji:
#PREUSMJERI [[Jugoslavenski odbor#Okupacija Srbije]]
 
{{Quote box|width=100%|align=center|quote=Slovenci-Srbi-Hrvati — zajedničkim imenom Jugoslaveni — jedan su narod. Radi toga oni traže oslobođenje svih jugoslavena i ujedinjenje svih srpskih, hrvatskih i slovenačkih zemalja sa Srbijom i Crnom gorom u jednu jedinstvenu slobodnu i nezavisnu narodnu državu.|source=[[Hrvatska revija]] 2, 2004.}}
 
Na početku rata većina omladinskih lidera emigrirala je iz zemlje. Cilj im je bio uključiti se u srpsku vojsku, no na kraju su se uglavnom okupili u europskim središtima, poglavito u [[Ženeva|Ženevi]], gdje se vodila jugoslavenska politika. Nastojali su biti samostalan politički čimbenik, odupirući se Jugoslavenskom odboru, koji ih je pokušavao svesti na svoj intelektualni servis. To kao i radikalizam u ciljevima i metodama često ih dovodi u sukob s Odborom. Najkonkretniji njihovi rezultati organiziranje su jugoslavenskog iseljeničkog pokreta u Južnoj Americi.
 
[[Južnoslavenska ideja]] pustila je do Prvoga svjetskog rata duboko korijenje među [[hrvatsko iseljeništvo|hrvatskim iseljeništvom]], osobito u Južnoj Americi. Na vijest o ratu oni spontano reagiraju okupljanjem, da bi se ubrzo našli pod patronatom [[Jugoslavenski odbor|Jugoslavenskog odbora]]. (Vezu je uspostavio Odborov član [[Miće Mičić]], organizirali su ih predstavnici Jugoslavenske ujedinjene (nacionalističke) omladine [[Milostislav Bartulica]] i [[Ljubo Leontić]].) Iseljeništvo je Odboru bilo važno zbog ovih razloga:
# davalo mu je legitimitet koji nije mogao dobiti iz domovine;
# pokrivalo rashode dajući mu je kakvu-takvu slobodu u političkoj akciji u odnosu prema srpskoj vladi (koja ga je inače nastojala svesti na svoje tijelo za promidžbu);
# bilo je osnova za regrutiranje zamišljene [[Hrvatska u Prvom svjetskom ratu#Jugoslavenska legija|Jugoslavenske legije]] na [[solunsko bojište|solunskom bojištu]].
 
Od svega toga jedini stvaran učinak bila je materijalna potpora. Unatoč legitimitetu koji su mu davali iseljenici, Odbor nije bio priznat od Antante kao predstavnik južnih Slavena Monarhije, a hrvatski iseljenici se uglavnom nisu pojavili na solunskom bojištu.
 
== Literatura ==
[[Hrvatska revija]] 2, 2004. - [http://www.matica.hr/hr/334/Prvi%20svjetski%20rat%20i%20Hrvati/ Ljubomir Antić: Prvi svjetski rat i Hrvati]
 
{{Matica hrvatska}}
 
{{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}