U registraturi: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m rev. |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 27:
}}
'''''U registraturi''''' je najpoznatiji i najznačajniji roman [[Ante Kovačić]]a, jednog od najznačajnih hrvatskih [[realizam (književnost)|realista]]. Roman je u nastavcima izlazio tijekom [[1888.]] godine i to u časopisu ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]''. Prema kritičarima, ovaj je roman najznačajniji hrvatski roman
== Općenito odjelu ==
KNJIŽEVNA VRSTA=roman (Bildungsroman/odgojni roman, socijalni, lika/karaktera, prostora, ljubavni, psihološki)
TEMA=životni put nadarenog seoskog dječaka Ivice Kičmanovića
MJESTO RADNJE=relacija selo-grad, Hrvatska
VRIJEME RADNJE=2.pol. 19.st. s rasponom od 30-ak godina
LIKOVI=Ivica Kičmanović, Jožica Kičmanović, Kanonik, Miho, Pero, Anica, kumordinar Žorž, Mecena, Laura, Ferkonja, baba Huda, Medonić
KOMPOZICIJA=događaji nisu ispripovijedani kronološki.Vremenski kontinuitet pisac prekida retrospektivnim, introspektivnim pripovijedanjem i digresijama.Roman podijeljen u 3 dijela:1.dio--Ivičino djetinjstvo i početak školvanja, 2.dio--dominira lik Laure, 3.dio--ljubavni trokuti i niz paralelnih radnji koje se odvijaju
==Jezik i stil==
-Kovačić je u ovom svom remek-djelu objedinio čak četiri književno-umjetnička stila i tako stvorio jedno od najsavršenijih romana hrvatske književnosti. Zanimljivo je kako, iako se ovaj roman smatra najboljim romanom hrvatskoga realizma, ne zauzima mjesto stilski i kompozicionalno najsavršenijeg romana hrvatskog realizma. To mjesto pripada romanu ''[[Posljednji Stipančići]]'' autora [[Vjenceslav Novak|Vjenceslava Novaka]], koji po svom stilu najbolje objedinjuje sastavnice kako europskog, tako i hrvatskog realizma.
-Djelo sadrži mnoštvo latinskih riječi, riječi i sintagmi na njemačkom jeziku, iskrivljenom talijanskom i kajkavštini
-Jezik je u funkciji karakterizacije lika.Razlikuje se jezik seoske sredine(izvrtanje stranih riječi i prilagođavanje sebi) od gradske sredine(korištenje stranih riječi)
-Zamjetna je pučka metodologija-uzrečice za neku seosku sredinu, birokratski jezik, razgovorni, literarno-polemički i govornički jezik.
-Roman nije tipičan realistički roman;isprepliće se nekoliko različitih stilskih obilježja:
*'''[[Romantizam|Romantičarska cjelina]]:'''
-sudbinski utjecaj na likove, odmetništvo, trovanja, tajanstvena podrijetla, Laurina družina, spletke, Intrige, baba Huda, misterioznost, tajnovitost, napetost(družina, otmica)
- Manifestira se uglavnom kroz digresija o povijesti likova (Mecena, [[Laura (U registraturi)|Laura]]) u djelu, raznoraznih spletki, urota i netipičnih fabule za realizam. Važan element romantizma u djelu je i misteriozna atmosfera i napetost koja se javlja u pojedinim djelovima (epizoda s babom Hudom, ljubavne spletke). Razlog ubacivanja romantičarskih elemenata u djelo hrvatskog realizma je ta što je Kovačić želio, zanimljivijim zapletom romana, privuči čitateljsku publiku. Središte ove cjeline zauzima upravo lik Laure.
*'''[[Realizam (književnost)|Realistična cjelina]]:'''
-analiza društvene stvarnosti, problem društvenog morala, ukazivanje na drušvenu nepravdu, realisiki se opisuju seoska i gradska sredina
-Najsloženija i najopsežnija cjelina romana, najbolje prikazana kroz sam početak, odnosno djetinjstvo Ivice Kičmanovića. Taj se dio romana smatra najsavršenijim tekstom hrvatskoga realizma i zbog toga se često izdvaja iz knjige i tiska kao neovisna cjelina. Kovačić koristi standardne elemente realizma, začete još u [[Honore de Balzac|Balzacovim]] djelima, i na taj način stvara jedno savršeno djelo. Koristi detaljistički opis i Balzacovu "teoriju opisa" u kojem opis prostora uvjetuje raspoloženje likova i samu radnju. Kakav je prostor, takvi su i likovi, te obrnuto. Kovačić također vrlo minuciozno analizira društvenu stvarnost i primijenjuje analitičku metodu, a fabularno se dosljedno drži načela tipičnosti. On detaljno analizira svoje likove i to psihološki, moralno i socijalno, stvarajuči tako vrlo složene likove. Kroz ovaj je sloj također vjerno prikazana razlika između sela i grada.
*'''[[Naturalizam|Naturalistička cjelina]]:'''
-postupci su rezultat podrijetla, tj. biološke motivacije(biološka predodređenost) Laure npr., zatim prikaz masovnih scena(seoska tučnjava), estetika ružnoće(Ferkonja)
-Najjači element naturalizma je biološka determinacija likova koja je najočitija kroz likove Mecene i Laure. Mecena je plod preljuba i podle ljubavne spletke i time je, prema [[Emile Zola|Zolinim]] načelima naturalizma, automatski predoređen da bude gad, što se i pokazuje u epizodi s Dorom. Iz te epizode, u kojoj Mecena siluje ''"gizdavu vilu Doricu"'', nastaje Laura, kojoj je porijeklo automatski odredilo i njezinu budućnost. Još jedan važan element naturalizma u djelu je i snažna primjena [[estetika ružnoće|estetike ružnoće]] koja se najbolje ocrtava tijekom Kovačićeve destrukcije svojih likova u kojoj on do temelja uništava i poružnjuje svoje ženske likove. Ista ta estetika primijenjena je na liku Ferkonje, ali i na opisu ubojstava Laure i njezine bande hajduka.
*'''[[Modernizam|Modernistička cjelina]]:'''
-odstupanja od kronološkog prikazivanja zbivanja, subjektivan odnos prema vremenu, neobična uokvirena kompozicija, introspekcije
-Modernistički elementi djela najmanje su prisutni, ali opet iznimno značajni jer nisu služili kao ukomponiranje već postojećih stilova u roman, već kao najava stila koji će uslijediti. Upravo je u tome ležala Kovačićeva genijalnost, ali i genijalnost samog ovog djela. Modernizam se uglavnom manifestira kroz raznorazne retrospekcije u djelu, ali i vrlo nepravilan vremenski slijed romana, ali i preko neobične uokvirene kompozicije, te subjektivnog odnosa prema vremenu
'''''Autobiografski elementi'''''
-i pisac i Ivica završavaju tragično, seoski život, pisac završava pravni fakultet, a Ivica ne uspijeva završiti
-Iako autobiografski elementi nisu dominantni toliko da bi se roman mogao nazvati autobiografskim, njihova prisutnost nije zanemariva. Kovačić je, kao i Ivica, bio seosko dijete koje je bilo iznimno nadareno i zbog toga je, na poticaj lokalnih odgajatelja, poslan na obrazovanje u velika mjesta. Kovačić je svoj studij prava završio, a Ivica je godinama na tome radio. Ivica je do kraja svog života radio kao pravnički službenik, točnije registrator, dok se Kovačić vucarao po odvjetničkim uredima, nikada ne pronalazeći pravo zadovoljstvo u svome poslu. Obojica "likova" završavaju svoj život nezadovoljno i tragično. Dok je Ivica izgorio među svojim dragim registrima, Ante Kovačić je završio u mentalnoj ustanovi u [[Stenjevac|Stenjevcu]]. Kovačić je svoj roman, a tako i njegov kraj, dovršio [[1888.]], samo godinu dana prije vlastitog odlaska u Stenjevac.
==Likovi==
-likovi se dijele na seoske(Ivičina obitelj, Obitelj susjeda Kanonika, obitelj Medonić, seoski učitelj, župnik) i na gradske(Mecena, Laura, Ferkonja)
-likovi iz seoske sredine su prikazani s više dobrih nego loših osobina(npr. ogovaranje, primitivni, svadljivost, spletkaroši, zaostalost npr. u pogledu škole i cijelokupnog školovanja) dok su likovi iz gradske sredine prikazani dosta negativno(npr. moralna iskvarenost=Laura, pojava poluinteligencije=Mecena, poeta Rudimir Bombardirovič Šajkovski kojemu je pravo ime Imbrica Špiček)
--Kao iznimno složen roman, ''U registraturi'' obiluje likovima različitog kalibra i tipa. Iako je svaki od likova u ovom djelu poseban, ono što je sam Kovačić želio naglasiti je snažna polarizacija likova sa sela i iz grada. Tako su njegovi seoski likovi uglavnom pozitivni, vrlo druželjubivi, no ipak imaju svoje mane od kojih je najočitiji upravo taj seoski moral. Kovačić je iznimno kvalitetno prikazao psihologiju sela kroz njegove pozitivne (druželjubivost, spremnost ka pomoći, svojevrsna doza nevinosti i naivnosti), ali i negativne (tračevi, zavist, svađe i interne spletke) strane i tako dobro ocrtao svoj vlastiti rodni kraj. Likovi iz grada uglavnom nemaju pozitivnih strana i Kovačić ih prikazuje kao moralno iskvarene "spodobe" željne samo vlastitog užitka i ne obazirući se na želje drugih kako bi to postigli.
'''IVICA KIČMANOVIĆ'''
= je glavni lik romana, mladi seoski đak koji odlazi u grad kako bi se obrazovao. Kao dijete, on je neiskvaren, naivan i optimističan. Najbolji je učenik u selu i zbog toga uživa simpatije učitelja i župnika. Po dolasku u grad njegovo obrazovanje pati budući da mora biti sluga Meceninom slugi, kumordinaru Žoržu. U gradu se Ivica moralno kvari, postaje zreliji, iskusniji i uviđa raznorazne strahote i grozote koje veliki grad nosi sa sobom. No, iako ga to moralno kvari, on do samoga kraja zadržava dozu nevinog seoskog dječaka, koja se ne pokazuje jedino zbog zasićenja i općeg nazedovoljstva pri samom kraju romana. Kroz Ivicu je Ante Kovačić iznio dobar dio svog vlastitog života. Ivica Kičmanović je također, što i jest simbolika njegovog imena, prikazan kao jedini "kičmenjak" među skupinom "beskičmenjaka", jedini koji uspijeva stvoriti vlastiti ideali vlastiti stav i njega se, u ovoj ili onoj mjeri, držati do kraja.
=jako inteligentno dijete, što su zamijetili svećenik i učitelj
=smeten, zbunjen pri prvom susretu s Laurom.Obratila mu se kao da je starija od njega, kao da joj je podređen što on i osjeća
=bio dosta pasivan tako da je Laura i odredila njegovu sudbinu, tj. ona je razlog zašto na kraju Ivica tragično završava
=simbolika: "kičmanović"---ljudi koji imaju kičmu, tj.imati svoje mišljenje, znati se postaviti, "Ivica"---tipično hrvatsko ime u Zagorju
=nadimak mu je Vanča
'''LAURA'''
= je fatalna žena(žene koje mogu upropastiti život, a očaravaju ljepotom) u djelu, glavni predstavnik gradske sredine i, uz Ivicu, najvažniji lik u djelu. Ona se prikazuje kao predivna žena, ideal ljepote i tijekom djela ona sama pokazuje tu svoju dominantnost. Ona je sposobna zavesti svakoga, te tako i sam Ivica, uz brojne druge likove, pada pod njezin utjecaj. Iznimno je kompleksan lik i do samoga kraja se ne otkriva njezino pravo stanje svijesti, čemu doprinosi činjenica da je izvrsna glumica. Jedini koji se uspio osloboditi tog njezinog utjecaja bio je upravo Ivica, čime se pokazuje snaga tog lika, što je izazvalo bijes i osvetničku želju kod, tada već, hajdučice Lare, koju će i ostvariti tijekom "krvave svadbe". Simbolika Laurinog imena dolazi još iz [[renesansa|renesanse]], iz [[Francesco Petrarca|Petrarcinog]] ''[[Kanconijer]]a'' i njegove idealne žene Laure. Upravo je tako Kovačić zamislio svoju Lauru da bi ju na kraju, što u ovoj ili onoj mjeri radi sa svim svojim ženskim likovima, razorio do temelja.
=prijetvorna i zla
=upropastila Ivičin život, fatalna je za Ivicu(protjeran je), za Mihu(ubijen) , za Ferkonju i Mecenu(zapalila mu kuću i ubila ga)
=lik intriganta--zapliće radnju i dolazi do neočekivanih događaja
=upoznajemo ju u Meceninom domu gdje doznaje da je njegova kći.S njim počinila rodoskvrnuće.Ona je negova "pogreška iz mladosti".Njezina prava majka ju je rodila nakon što ju je Mecena silovao(poslije je poludjela te je pripala obitelji koja je imala novca, malo boljeg imovinskog stanja)
=nije imala lijepo djetinjstvo jer je skoro bila silovana te se zapravo cijelo vrijeme pokušava osvetiti muškarcima
=u 2.dijelu romana odlazi na selo gdje je živjela s Ivicom.Njihovu kuću zvali "kapelica" jer je bila uredna, lijepa, sazidana..) Prema ostalima se ponašala kao prema podanicima.Kako nije bila vjenčana s Ivicom, a žive zajedno, ljude iz sela je to smetalo.Uopće se nije pokušavala prilagoditi toj sredini što je pak Ivicu smetalo.On se onda vratio u grad kako bi završio studij, a Laura je ostala na selu.
=dok je Ivica bio u gradu, njoj je na selu bil dosadno pa je pošla za Mihom koji je na kraju stradao kao i njegova žena Justa Medonićeva.Ferkonja joj je u tome pomogao, a onda je i on stradao od njezine ruke.
=Ivica shvaća da život s Laurom nema smisla vidjevši svoju budućnost u naručju druge žene-Anice. Laura tada postaje hajdučica
'''MECENA'''
="dobrotvor"
=najpokvareniji lik u djelu
=predstavnik ljudi koji žive u gradu
razbudni starac
= je Ivičin dobrotvor, najpokvareniji lik u djelu. Rođen je kao plod bračnog preljuba i na taj je način biološki determiniran da bude "gad". Živio je u obilju i zbog toga je koristio sve što mu se pružalo, pa čak i ono što mu se nije prožalo (epizoda sa silovanjem Dore). U starosti se povlači u miran život i 10 godina za redom biva biran za predsjednika jednog dobrotvornog društva. Iako je glup i poprilično primitivan, svi imaju visoko mišljenje o njemu upravo radi njegovog statusa i imetka, što ponajviše govori o korumpiranom gradskom moralu i cjelokupnoj, truloj, društvenoj situaciji u gradu. Prema Ivci se odnosi s visoka i poprilično brutalno, te ga na koncu potjera iz svoga doma. Također služi i kao Laurin patron, ali se u nju zaljubljuje i ona mu postaje ljubavnica, jedna od mnogih. Nakon Ivičinog odlaska Laura, kako bi se oslobodila Mecene, stavlja otrov u njegov lijek i ubija ga. Kasnije saznaje kako je on njezin pravi otac.
'''KUMORDINAR ŽORŽ'''
=je Ivičin rođak, seljak koji odlazi u grad i zapošljava se kao Mecenin sobar. Umišljen je i uvelike pati od društvenog položaja, tako da mu divljenje priprostih seljaka koje nastaje kada on u svojim jeftinim sobarskim odijelima dođe u selo iznimno godi. Odan je Meceni (kojeg naziva ''luštrišimuš''), te tu svoju odanost pokazuje čak i nakon njegove smrti. Prema Ivici se odnosio poprilično brutalno i zanemarivao je njegove školske obaveze, učinivši ga svojim osobnim robom. Kasnije se poprilično mijenja i postaje puno prisniji s Ivicom, te ga čak udomljuje i nudi mu besplatan boravak (što ovaj doduše odbija) u svom novom domu. Lik kumordinara (što je zapravo iskrivljenica riječi kamerdiner - Žorž je ipak bio nepismen) je poprilično karikiran, te se uz lik "pojete" Šajkovskog javlja kao najkarikiraniji lik u djelu. Istovremeno je i tragičan (radi njegovog lažnog sjaja, deplarisane taštine i lažne nade o značaju), ali i komičan lik koji na koncu ipak pokazuje da je pripadnik sela, koje je pozitivnije ocrtano u djelo, a ne grada.
'''JOŽICA KIČMANOVIĆ'''
=je Ivičin otac i lokalni muzikaš. Zbog njegovo veselog i, kako kaže Kanonik, neradničkog karaktera dobio je nadimke ''Zgubidan'' i ''Muzikaš''. Jožica je inače vrlo brižan otac i brine se za svog sina u svakom trenutku, te ga, dok boravi u gradu, redovito posjećuje. Iako je u određenim trenutcima pokazao ljutnju prema Ivici i nekim njegovim postupcima, brzo mu oprosti, čime pokazuje neizmjernu ljubav prema njemu. Također je jedan od rijetkih seoskih "mužeka" koji pokazuje izniman respekt prema svojoj supruzi, koju također iznimno voli i cijeni. Tijekom "krvave svadbe" hrabro je stao u obranu svog sina i njegove supruge, no poginuo je od strane hajdučke puške, zajedno sa mnogim svojim prijateljima.
'''KANONIK '''
'''FERKONJA'''
=e najnakaradniji lik djela, ružni slijepac koji je bio Laurin "brat" dok je boravila s njegovom obitelji. Iako ju je ispočetka tretirao kao bezvrijedni predmet, počela mu se sviđati i promijenio je svoj odnos. Tijekom jednog "izleta" u šumu pokušao ju je silovati, ali ona mu je pobjegla. Ferkonja se djelo ponovo vraća kao Mihin poslovni partner i odmah nastavlja sa svojim naumom da Laura bude njegova. Vidjevši korist u svemu tome, Laura mu se poda, a ovaj joj zauzvrat pristane pomoći ubiti Mihu. Nakon toga su njih dvoje otišli u hajduke, te ga je Laura, dok su tražili Mihin novac kojeg su sakrili, ubila i tako se riješila još jednog problema.
===Ostali relevantniji likovi===
| |||