Razlika između inačica stranice »Krim«

Obrisana 1.323 bajta ,  prije 7 godina
m
rev. na 15. ožujka 2014.‎
(→‎Povijest: ispravci)
m (rev. na 15. ožujka 2014.‎)
{{Okvir_zemlje_svijeta |
{{Ruski federalni subjekt |
| HrvIme ime = Autonomna Republika Krim |
izvorno_ime = Автономна Республіка Крим |
| genitiv = Krima
ime_genitiv = Krima |
| RusIme = Республика Крым
eng_ime = Crimea |
| XIme1 = Республіка Крим
zastava = Flag of Crimea.svg |
| XIme2 = Къырым Джумхуриети
grb = Emblem of Crimea.svg |
| XIme3 =  
lokacija = Crimean peninsula.svg |
| zastava = Flag of Crimea.svg
službeni_jezik = [[ukrajinski jezik|ukrajinski]] |
| grb = Emblem of Crimea.svg
glavni_grad = [[Simferopolj]] |
| zemljovid = Crimea (orthographic projection).svg
površina = 26.100,1 |
| vrsta_upravnog_središta = [[Glavni grad]]
stanovništvo = 1,973.185 |
| ime_upravnog_središta = [[Simferopolj]]
godina_popisa = 2007 |
| rang_površina =
valuta = [[hrivnja]] |
| površina = 26964
stoti_dio_valute = 100 kopijki |
| postotak_vode =
internetski_nastavak = .ua |
| stan_rang =
komentar = Drugi jezici u uporabi: [[ruski jezik|ruski]] i [[krimski tatarski]]|
| stan_broj = 2352385
moto = Prosperitet i jedinstvo!
| godina_popisa = 2007.
}}
| stan_gust = 87.2
[[Image:Crimea republic map.png|thumb|270px|right|Zemljovid autonomne republike Krima.]]
| pol_stat_poveznica = Ruske republike
'''Krim''' je ukrajinski poluotok smješten na gornjoj obali [[Crno more|Crnog mora]]. U političkom smislu predstavlja '''Autonomnu Republiku Krim''' koja se nalazi u sklopu [[Ukrajina|Ukrajine]]. Površina poluotoka iznosi 26.100 km².
| pol_stat_ime = Republika
| vremenska_zona_slika =
| vremenska_zona = ([[UTC]] + 1/+2)
| savezni_okrug =
| gospodarska_regija =
| jezici = [[Ruski jezik|ruski]], [[ukrajinski jezik|ukrajinski]], [[Krimskotatarski jezik|krimskotatarski]]
| čelnik_naslov = predsjednik
| čelnik_ime =
| zamjenik_naslov = Predsjednik Vlade
| zamjenik_ime = [[Sergej Aksjonov]]
| zakonodavno_tijelo_čelnik = predsjednik [[Vrhovno vijeće Republike Krim|Vrhovnog vijeća]]
| zakon.tijela_čelnik_ime = [[Vladimir Konstantinov]]
| auto_oznaka =
| naziv_parlamenta = [[Vrhovno vijeće]]
| himna = [[Himna Krima]]
|}}
 
'''Autonomna Republika Krim''' ([[ukrajinski jezik|ukr.]]: '''Крим, Автономна Республіка Крим''', [[ruski jezik|rus]]: '''Крым, Автономная Республика Крым''', [[krimskotatarski jezik|krim.]]: '''Qırım, Qırım Muhtar Cumhuriyeti''') je parlamentarna repubilka koja nema zasebnog predsjednika. Ima vlastiti ustav, Zakonodavno Vrhovno vijeće te izvršno Vijeće ministara s velikom autonomijom u donošenju lokalnih pitanja. Krim je podjeljen u 25 manjih okruga: 14 rajona i 11 jedinica predvođenih gradskim vijećima.
'''Republika Krim''' ([[Ruski jezik|rus.]] Республика Крым; [[Ukrajinski jezik|ukr.]] Республіка Крим; [[Krimskotatarski jezik|crh.]] Къырым Джумхуриети) je jedna od republika [[Rusija|Ruske Federacije]]. Između 1992. i 2014. bila je u sastavu [[Ukrajina|Ukrajine]] kao [[Autonomna Republika Krim]] zajedno s gradom [[Sevastopolj|Sevastopoljem]]. U vrijeme Krimske krize proglasila je neovisnost, a kao neovisna država postojala je svega tjedan dana, od 11. do 18. ožujka 2014., kada je ušla u sastav Ruske Federacije.
 
==Stanovništvo==
Republika Krim proglašena je suverenom i neovisnom 11. ožujka 2014.<ref name=Vecernji1>Renata Rašović: [http://www.vecernji.hr/svijet/parlament-je-izglasao-neovisnost-krima-i-njegovo-prikljucenje-rusiji-prije-referenduma-926269 Parlament izglasao neovisnost i priključenje Rusiji prije referenduma!]. Večernji list, 12. ožujka 2014. Preuzeto 18. ožujka 2014.</ref> To je učinjeno odlukom Skupštine Republike Krima nakon ujedinjenja [[Autonomna Republika Krim|Autonomne Republike Krim]] s gradom [[Sevastopolj|Sevastopoljem]], na jugozapadu poluotoka Krim. Na referendumu održanom 16. ožujka 2014. vlasti Krima dobile su podršku za ujedinjenje s Ruskom Federacijom, što je konačno ostvareno 18. ožujka sporazumom između predsjednika Vlade Krima [[Vladimir Aksjonov|Vladimira Aksjonova]], gradnonačelnika Sevastopolja [[Aleksej Čali|Alekseja Čalija]] i predsjednika Ruske Federacije [[Vladimir Putin|Vladimira Putina]].
Prvi stanovnici poluotoka Krima imali su uglavnom [[slaveni|slavensko]], [[goti|germansko]] i [[grci|romansko]] porijeklo. Posebno su se na tom poluotoku istaknuli [[Grci]], [[Skiti]], [[Goti]] (prisutni čak do 17. stoljeća) i slavenski narodi. Gotovo svi prethodni stanovnici asimilirani su u malobrojnu ali snažnu tatarsku zajednicu tijekom 14. stoljeća, a naposljetku prihvaćaju i [[islam]]sku vjeru čime gube svoj prvotni kršćanski identitet. S tom činjenicom, stanovnici gotovo oduvijek multikulturalnog Krima, postaju specifičan i rasno vrlo raznolik narod, sa mnogo europskog elementa, bez obzira na činjenicu da je poluotok postao jedan od centara napredne [[islam]]ske civilizacije gotovo u samom središtu [[Europa|Europe]].
 
Prema službenom popisu stanovništva u [[Ukrajina|Ukrajini]] iz 2001. godine na Krimu je živjelo oko 2.033.700 ljudi, a posljednje službene procjene iz 2007. godine ukazuju da na Krimu danas živi manje od 1.973.185 ljudi. Etnički sastav poluotoka i dalje je relativno nepromijenjen; većinu od 58.32% čine etnički [[Rusi]] (uglavnom doseljeni nakon [[SSSR|Drugog svjetskog rata]]), potom [[Ukrajinci]] sa 24.32%, [[Krimski Tatari]] sa 12.1% i [[Bjelorusi]] sa 1.44%. [[Krimski Tatari]] vraćeni su na poluotok iz središnje [[Rusija|Rusije]] nakon osamostaljenja Ukrajine te ih danas ondje živi oko 250.000, a ujedno predstavljaju jedinu veću [[Muslimani|muslimansku zajednicu]] u Ukrajini. [[Armenci]], [[Židovi]], [[Nijemci]] i drugi narodi ne prelaze 1% krimske populacije.
== Povijest ==
 
Posljednje desetljeće broj stanovnika na poluotoku Krimu bilježi pad, posebno zbog visokog porasta smrtnosti starije umirovljeničke populacije.
Povoljni položaj i prirodni uvjeti Krimskog poluotoka uvjetovali su da Krim postane jednom od kolijevka čovječanstva. Prastari tragovi čovjeka na Krimskom poluotoku odnose se na razdoblje od oko 100 000 do 35 000 godina pr. Kr.. Na prostoru Krima su također živjeli drevni narodi [[Kimerijci]], potom [[Tavri]] i [[Skiti]]. Na Krimskom poluotoku nastali su grčki polisi (gradovi-države) [[Herson]], [[Feodosija]] i [[Pantikapej]], koji su vodili intenzivnu prekomorsku trgovinu. Potkraj 4. st. pr. Kr. na prostoru Krima se formira [[Skitija|Skitska država]], kojoj je glavni grad bio Napulj skitski, danas se na istom mjestu nalazi grad [[Simferopolj]].
 
Godine 988. kijevski knez [[Vladimir, knez Kijevske Rus'i|Vladimir Veliki]] osvojio je grčku koloniju grad [[Herson]] što se smatra godinom preuzimanja vlasti nad područjem poluotoka Krima, koji se našao u sklopu srednjovjekovne države [[Kijevska Rus'|Kijevske Rus'i]]. Krim se nalazio u sklopu kontrole kijevskih kneževa sve do 13. stoljeća kada su izvršeni jači vojni napadi [[Mongoli|Mongola]] koji su preuzeli kontrolu na Krimom. Nakon raspada [[Mongolsko Carstvo|Mongolskog Carstva]], na Krimu su ostali živjeti Tatari.
 
Sredinom 15. stoljeća, 1441., uspostavljen je neovisni [[Krimski kanat]], međutim, 1475. potpao je od [[Osmansko Carstvo]]. Krimski Tatari su sljedeća tri stoljeća bili podanici osmanskog sultana te su uživali široku autonomiju. Time je Osmanskom Carstvu osiguran mir na sjeveru i stalni priljev roblja. Nakon [[Rusko-turski rat|Rusko-turskog rata]] krajem 18. stoljeća, Krim je 1774. postao vazal [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]].<ref name=Vjesnik1>Jurij Girenko:[http://ruskivjesnik.com/politics/2014/02/24/odvajanje_ruskih_regija_od_ukrajine_25683.html Odvajanje „ruskih“ regija od Ukrajine?]. Ruski vjesnik, 24. veljače 2014. Pristupljeno 17. ožujka 2014.</ref>
 
Prema svjedočenju turskog povjesničara [[Evlija Čelebija|Evlije Čelebije]], godine 1667. na Krimu je živjelo 1 120 000 stanovnika; oko 180 tisuća Tatara i preko 920 tisuća [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i [[Bjelorusi|Bjelorusa]], koji su te prostore počeli intenzivno naseljavati dolazeći iz južne [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i zapadne [[Ukrajina|Ukrajine]]. Tijekom 18., 19. i posebno 20. stoljeća Krim će početi naseljavati i etnički [[Rusi]], koji danas čine natpolovičnu većinu na tom poluotoku.
 
Nakon [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]] i nekoliko smjenjivanja na vlasti između "crvenih" i "bijelih", 1921. uspostavljena je [[Autonomna Krimska Sovjetska Socijalistička Republika]] koja je ušla u sastav [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Ruske SFSR]].<ref name=Vjesnik2>Igor Rozin: [http://ruskivjesnik.com/politics/2014/03/04/5_pitanja_o_krimu_25861.html 5 pitanja o Krimu]. Ruski vjesnik, 4. ožujka 2014. Pristupljeno 17. ožujka 2014.</ref> Krim je dobio autonomiju zbog naklonjenosti komunističke vlasti tatarskom stanovništvu.<ref name=Vjesnik1/>
 
Do 1944. Krim je bilo rusko-tatarsko područje. Nijemci su ga zauzeli dva puta, u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] 1918. i u [[Drugi svjetski rat|Drugom svjetskom ratu]] 1941. - 1944.<ref name=Vjesnik1/> U vrijeme Drugog svjetskog rata bio je pod okupacijom [[Treći Reich|Njemačke]] i [[Rumunjska|Rumunjske]].<ref name=Vjesnik2/> Tatari su uvelike surađivali s okupacijskim snagama, pa su pali u nemilost poslijeratne vlasti. Režim [[Josif Staljin|Josifa Staljina]] je 1944. deportirao Tatare na istok SSSR-a. Krim je 1954. izgubio autonomiju i pripojen je [[Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika|Ukrajinskoj SSR]] u vrijeme vlasti [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]]. Pripojenje se dogodilo kako bi se Krimom moglo lakše upravljati iz Kijeva, nego iz Moskve, zbog njegovog zemljopisnog položaja.<ref name=Vjesnik1/>
 
=== Krim u neovisnoj Ukrajini ===
 
U vrijeme raspada SSSR-a i prvog razdoblja neovisnosti Ukrajine, vlasti su pokušale ukrajinizirati krimsko stanovništvo, što je naišlo na otpor. Tatari su dobili pravo povratka, pa su to nemirno vrijeme iskoristili za povratak zemlje i izgubljenih povlastica. Najburnije pitanje bio je grad [[Sevastopolj]], glavna baza sovjetske flote na Krimu. U tom razdoblju Krim je ostao u sastavu Ukrajine, ali je dobio posebna prava te je jedina regija s autonomijom u Ukrajini. Krimu je naime dopušteno da ostane ruski i da samo promijeni nazive pojedinih ulica.<ref name=Vjesnik1/>
 
=== Pripajanje Rusiji ===
 
Krim se proglasio neovisnim od [[Ukrajina|Ukrajine]] 11. ožujka 2014. Vrhovno vijeće [[Autonomna Republika Krim|Autonomne Republike Krim]] i Gradsko vijeće [[Sevastopolj|Sevastopolja]] su na izvanrednom zasjedanju usvojili Deklaraciju o neovisnosti Krima.<ref name=Vjesnik3>[http://ruskivjesnik.com/news/2014/03/17/parlament_krima_zatrazio_pripojenje_poluotoka_u_sastav_rusije_26117.html Parlament Krima zatražio pripojenje poluotoka u sastav Rusije]. Ruski vjesnik, 17. ožujka 2014. Pristupljeno 18. ožujka 2014.</ref>
 
Pet dana poslije, 16. ožujka, održan je referendum na kojem se 96.7% glasača izjasnilo za pridruženje Krima [[Rusija|Ruskoj Federaciji]].<ref>Davor Ivanov; Ana Erdelja; Ivica Kristović; Tomislav Krasnec; Antonio Mandir: [http://www.vecernji.hr/svijet/proruski-prosvjednici-zauzimaju-zgrade-i-pale-knjige-na-ukrajinskom-jeziku-927207 Putin priznao Krim, Zapad uveo sankcije]. Večernji list, 17. ožujka 2014. Pristupljeno 18. ožujka 2014.</ref> Dan nakon referenduma Državno vijeće Krima je na izvanrednoj sjednici izglasalo Rezoluciju o neovisnosti Krima za koju je glasovalo 85 od 100 zastupnika, a isti dan Državno vijeće uputilo je molbu Rusiji za priključenjem. Odlučeno je da će se država zvati Republika Krim i da će grad Sevastopolj u njoj imati poseban status, a Vrhovno vijeće AR Krima preimenovano je u Državno vijeće Republike Krim. Također je odlučeno da će na Krimu od 30. ožujka 2014. vrijediti [[moskovsko vrijeme]], a kao službena valuta uveden je ruski [[rubalj]], no do 1. siječnja 2016. u opticaju će biti [[ukrajinska hrivnja]].<ref name=Vjesnik3/>
 
Rusija je prihvatila molbu 18. ožujka, a sporazum o pridruženju Krima Ruskoj Federaciji potpisali su predsjednik Vlade Krima [[Vladimir Aksjonov]], gradonačelnik Sevastopolja [[Aleksej Čali]] i predsjednik Rusije [[Vladimir Putin]].<ref>Davor Ivanov: [http://www.vecernji.hr/svijet/putin-u-parlamentu-docekan-ovacijama-krim-je-oduvijek-bio-dio-rusije-927543 Putin potpisao sporazum o priključivanju Krima Rusiji]. Večernji list, 18. ožujka 2014. Pristupljeno 18. ožujka 2014.</ref>
 
== Stanovništvo ==
 
[[Datoteka:Flag of the Crimean Tatar people.svg|minijatura|Zastava krimskih Tatara]]
Prvi stanovnici poluotoka Krima imali su uglavnom [[Slaveni|slavensko]], [[Goti|germansko]] i [[Grci|romansko]] porijeklo. Posebno su se na tom poluotoku istaknuli Grci, [[Skiti]], [[Goti]] (prisutni čak do 17. stoljeća) i slavenski narodi. Gotovo svi prethodni stanovnici asimilirani su u malobrojnu, ali snažnu tatarsku zajednicu tijekom 14. stoljeća, a naposljetku prihvaćaju i [[Islam|islamsku]] vjeru čime gube svoj prvotni kršćanski identitet. S tom činjenicom, stanovnici, gotovo oduvijek multikulturalnog Krima, postaju specifičan i rasno vrlo raznolik narod, s mnogo europskog elementa, bez obzira na činjenicu da je poluotok postao jedan od središta napredne islamske civilizacije gotovo u samom središtu [[Europa|Europe]].
 
Prema službenom popisu stanovništva u [[Ukrajina|Ukrajini]] iz 2001. godine na Krimu je živjelo oko 2 033 700 ljudi, a posljednje službene procjene iz 2007. godine ukazuju da na Krimu danas živi manje od 1 973 185 ljudi. Etnički sastav poluotoka i dalje je relativno nepromijenjen; većinu od 58.32% čine etnički [[Rusi]] (uglavnom doseljeni nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]), potom [[Ukrajinci]] s 24.32%, [[Krimski Tatari]] s 12.1% i [[Bjelorusi]] s 1.44%. [[Krimski Tatari]] vraćeni su na poluotok iz središnje [[Rusija|Rusije]] nakon osamostaljenja Ukrajine te ih danas ondje živi oko 250 000, a ujedno predstavljaju jedinu veću [[Muslimani|muslimansku zajednicu]] u Ukrajini. [[Armenci]], [[Židovi]], [[Nijemci]] i drugi narodi ne prelaze 1% krimskog stanovništva.
 
Tri četvrtine krimskog stanovništva smatra ruski materinskim jezikom, dok samo desetina smatra ukrajinski za materinski jezik. Prema podatcima Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju, ruski jezik koristi 97% stanovnika poluotoka.<ref name=Vjesnik2/>
 
Posljednje desetljeće broj stanovnika na poluotoku Krimu bilježi pad, posebno zbog visokog porasta smrtnosti starijeg umirovljeničkog stanovništva.
 
== Zemljopis i klima ==
Krim je smješten na sjevernoj obali [[Crno more|Crnog mora]], uz zapadnu obalu [[Azovsko more|Azovskog mora]], dotičući Hersonsku oblast na sjeveru. Iako je smješten na rubnom jugozapadnom području poluotoka Krima, grad [[Sevastopolj]] ima poseban značaj i status na poluotoku. Površina cjelog poluotoka iznosi 26,100 km², a sama krimska obala je isprekidana sa nekoliko većih uvala i pomorskih luka. [[Luka|Pomorska luka]] leži na zapadu u uvali Karkinit, zatim na jugozapadu u otvorenoj Kalamitskoj uvali koja je ujedno i luka grada [[Evpatorija|Evpatorije]] i [[Sevastopolj]]a, na sjeveru se nalazi Arabatska uvala i sa istočne strane takozvana Kerčanska uvala. Na jugu Krima se također nalazi poznata ukrajinska luka Feodosija, u istoimenoj uvali.
 
Većina teritorija poluotoka Krima ima [[Kontinentalna klima|kontinentalnu klimu]], izuzev krajnjeg juga gdje prevladava [[Suptropi|subtropska klima]], na koju posebno utječe [[Crno more]]. Ljeta mogu biti poprilično topla i dosegnuti temperaturu od 30 °C, posebno tijekom srpnja, dok su zime umjereno hladne i kreću se do -0,3 °C tijekom siječnja, izuzev krajnjeg juga gdje se kreću do -4 °C. Količina [[Padaline|padalina]] na Krimu u prosjeku doseže 400 mm godišnje, ali na [[jug]]u je taj broj udvostručen, posebno na području grada [[Jalta|Jalte]] gdje doseže 1,050 mm padalina godišnje. Krim je oduvijek bio atraktivna turistička lokacija [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i [[Rusi|Rusa]] iz cijelog [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], koji taj poluotok uz primjerene ljetne temperature doživljavaju kao domaću turističku lokaciju već desetljećima.
Krim je smješten na sjevernoj obali [[Crno more|Crnog mora]], uz zapadnu obalu [[Azovsko more|Azovskog mora]], dotičući Hersonsku oblast na sjeveru. Iako je smješten na rubnom jugozapadnom području poluotoka Krima, grad [[Sevastopolj]] ima poseban značaj i status na poluotoku. Površina cjelog poluotoka iznosi 26 100 km², a sama krimska obala je isprekidana sa nekoliko većih uvala i pomorskih luka. [[Luka|Pomorska luka]] leži na zapadu u uvali Karkinit, zatim na jugozapadu u otvorenoj Kalamitskoj uvali koja je ujedno i luka grada [[Eupatorija|Eupatorije]] i [[Sevastopolj]]a, na sjeveru se nalazi Arabatska uvala i sa istočne strane takozvana Kerčanska uvala. Na jugu Krima se također nalazi poznata ukrajinska luka Feodosija, u istoimenoj uvali.
 
== Povijest ==
Većina područja poluotoka Krima ima [[Kontinentalna klima|kontinentalnu klimu]], izuzev krajnjeg juga gdje prevladava [[Suptropi|subtropska klima]], na koju posebno utječe [[Crno more]]. Ljeta mogu biti poprilično topla i dosegnuti temperaturu od 30 °C, posebno tijekom srpnja, dok su zime umjereno hladne i kreću se do -0,3 °C tijekom siječnja, izuzev krajnjeg juga gdje se kreću do -4 °C. Količina [[Padaline|padalina]] na Krimu u prosjeku doseže 400mm godišnje, ali na jugu je taj broj udvostručen, posebno na području grada [[Jalta|Jalte]] gdje doseže 1050mm padalina godišnje. Krim je oduvijek bio privlačna turistička lokacija Ukrajinaca i Rusa iz cijelog [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]], koji taj poluotok uz primjerene ljetne temperature doživljavaju kao domaću turističku lokaciju već desetljećima.
[[Datoteka:Crimea Laspi Beach.JPG|mini|lijevo|Krimska obala]]
Povoljni položaj i prirodni uvjeti Krimskog poluotoka uvjetovali su da Krim postane jednom od kolijevka čovječanstva. Prastari tragovi čovjeka na Krimskom poluotoku odnose se na razdoblje od oko 100.000 do 35.000 godina pr. Kr.. Na prostoru Krima su također živjeli drevni narodi [[Kimerijci]], potom [[Tavri]] i [[Skiti]]. Na Krimskom poluotoku nastali su grčki polisi (gradovi-države) [[Herson]], [[Feodosija]] i [[Pantikapej]], koji su vodili intenzivnu prekomorsku trgovinu. Potkraj 4. st. pr. Kr. na prostoru Krima se formira [[Skitija|Skitska država]], kojoj je glavni grad bio Napulj skitski, danas se na istom mjestu nalazi grad [[Simferopolj]].
 
Godine 988. kijevski knez [[Vladimir, knez Kijevske Rus'i|Vladimir Veliki]] osvojio je grčku koloniju grad [[Herson]] što se smatra godinom preuzimanja vlasti nad teritorijem poluotoka Krima, koji se našao u sklopu srednjovjekovne države [[Kijevska Rus'|Kijevske Rus'i]]. Krim se nalazio u sklopu kontrole kijevskih kneževa sve do 13. stoljeća kada su izvršeni jači vojni napadi [[Mongoli|Mongola]] koji su preuzeli kontrolu na Krimom. Raspadom mongolskog imperija ondje se zadržao manji dio tatarskog naroda i [[Krimsko kahstvo]] – neprestana opasnost za današnju ukrajinsku i rusku stepu. [[Ukrajinski kozaci]] su krajem 15. stoljeća prvi poveli rat protiv Tatara i moćne [[Osmansko carstvo|osmanske sile]], da bi im se u 17. stoljeću priključili [[Rusi]]. Mnogoborojno slavensko stanovništvo Krimskog poluotoka navelo je [[Rusi|Ruse]] i [[Ukrajinci|Ukrajince]] u 19. stoljeću da sa saveznicima povedu [[Krimski rat]] i ponovno u potpunosti prisvoje poluotok.
== Uprava ==
 
Prema svjedočenju turskog povjesničara [[Evlija Čelebija|Evlije Čelebije]], godine 1667. na Krimu je živjelo 1.120.000 stanovnika; oko 180 tisuća Tatara i preko 920 tisuća [[Ukrajinci|Ukrajinaca]] i [[Bjelorusi|Bjelorusa]], koji su te prostore počeli intenzivno naseljavati dolazeći iz južne [[Bjelorusija|Bjelorusije]] i zapadne [[Ukrajina|Ukrajine]]. Tijekom 18., 19. i posebno 20. stoljeća Krim će početi naseljavati i etnički [[Rusi]], koji danas čine nadpolovičnu većinu na tom poluotoku. Godine 1954., Krimska oblast u sklopu sovjetske Rusije je prema inicijativi sovjetskog političara [[Nikita Hruščov|Nikite Hruščova]] s ukrajinskom biračkom bazom, drugi puta vraćena u sastav sovjetske Ukrajine. Krimski Tatari koje je [[Staljin]] protjerao nakon Drugog svjetskog rata optuživši ih za kolaboraciju s nacističkim vlastima, stekli su pravo povratka 1991. nakon osamostaljenja [[Ukrajina|Ukrajine]] te ih danas na poluotoku živi oko 250.000, i uglavnom se služe bivšim službenim [[ruski jezik|ruskim jezikom]].
Republika Krim upravno je podijeljena na 14 regija i 16 gradova. Tim područjem obuhvaćeno je 56 gradskih naselja i 957 sela.
 
=== Krimska autonomija (1992.)===
[[Datoteka:Crimea-regions.PNG|Regije Krima]]
{{Stil}}
{{Jednostrano}}
{{Izvor}}
Ideja formiranja krimske autonomije rodila se među postsovjetskim partijskim umirovljenicima na Krimu. Da bi svoje zahtjeve pravno regulirali, oni su se povezali s komunističkom političkom strujom u [[Verhovna Rada|ukrajinskom parlamentu]], obećavajući joj svoju potporu. Uspjeli su 1991. osigurati odluku parlamenta o formiranju Krimske Sovjetske Autonomne Republike u sastavu [[Ukrajina|Ukrajine]]. Formirana krimska vlada u svojim prvim akcijama potpuno je zaustavila širenje ukrajinskih medija na poluotoku. Obavještajna služba [[KGB]] i vojna obavještajna služba Crnomorske flote brzo su formirale uporišta rusko-[[Nacionalizam|nacionalističke]] orijentacije, uglavnom među umirovljenicima. Zbog slabog materijalnog stanja, dojučerašnji [[Komunizam|partijski aktivisti]] brzo su se uključili u antiukrajinsku parolu, često izražavajući neobičnu mržnju neprimjerenu za svoju životnu dob. Na televiziji su često prikazivane te velike babuške ili djeduške kako guraju fige u TV kamere, proklinjući mladu neovisnost [[Ukrajina|Ukrajine]], usprkos tome što je ukrajinska [[politika]] revitalizirala gospodarstvo na tom poluotoku te im redovito isplaćuje mirovine.
[[Image:Ukrainian Ship.JPG|thumb|270px|right|Ukrajinska ratna mornarica u [[Sevastopolj]]u.]]
Svojedobno je list Glas Ukrajine izvjestio da je na Krimu tako mnogo bivših [[SSSR|sovjetskih]] službenika da su stvorili Savez sovjetskih [[čekist]]a. U [[Sevastopolj]]u [[čekist]]i su organizirali svoj kongres na kojemu su obznanili svoj cilj – zakonski obnoviti nekadašnji [[Sovjetski Savez]]. Financiraju se tada ustanovama sumnjivog podrijetla, a ponekad i otvoreno kriminalnih u svojoj djelatnosti. Izdašno financirani tisak u uvjetima krize ukrajinskog tiska obrušio se na poluotok vrlo silovito, uništavajući i zadnje riječi objektivnog stanja u regiji, ali i cijeloj [[Ukrajina|Ukrajini]]. U tu djeltnost aktivno se uključio i republički komitet kompartije Krima, tradicionalno najkonzervativniji ogranak [[SSSR|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] (KPSS) i Komunističke partije Ukrajine (KPU). Partijski novac koji je nakon raspada KPSS užurbano prebacivan u različita sumnjiva poduzeća stizao je u velikim omjerima i na Krim. Tako se formirala moćna baza partijsko-kriminalne oligarhije. Samo je lider krimskih komunista [[Leonid Grač]] postao osnivač četriju komercijalnih tvrtki. Velik novac bio je usmjeren i za kupnju državnog vlasništva, pripremu izbora koji bi proglasili odcjepljenje od [[Ukrajina|Ukrajine]], a također i likvidaciju svih nepoželjnih subjekata koji su Krim vidjeli u sklopu Ukrajine. Na čelu antiukrajinske politike nalazio se [[Nikolaj Bagrov]], dojučerašnji prvi sekretar KPSS. Prividno se dodvoravao ukrajinskom predsjedniku [[Leonid Kravčuk|Leonidu Kravčuku]], pripremajući u pozadini politiku teritorijalnog odcijepljenja Krima.
 
Na putu svojevrsne komunističke urote uskoro se našla još opasnija politička i društvena snaga koja je zavladala cijelim postsovjetskim terenom, [[organizirani kriminal]]. Na Krimu je on pao na plodno tlo posebno zbog toga što je oko 12 milijuna turista svake sezone posjećivalo Krim te su ostavljali veliki novac koji je pogodovao cvjetanju prostitucije, razbojništva i trgovine [[Psihoaktivne droge|narkoticima]]. Kumovi više krimskih mafijaških klanova uložili su golem novac u partijska odmarališta. Da bi legalizirali svoju djelatnost, tražili su političko uporište te ga pronašli u ruskom [[Nacionalizam|nacionalizmu]]. Budući da je krimsko Vrhovno vijeće tražilo veliko mito, pronašli su novo riješenje odnosno fiktivnog političkog vođu [[Jurij Mješkov|Jurija Mješkova]] koji je trebao legalizirati krimski kriminal. Na izborima su se sudarila dva podjednako nemoralna klana – komunistički (Bagrov) i klan kriminalnih biznisa (Mješkov). Malograđanska masa (glavni oslonac sovjetskog društva) glasala je za Mješkova koji je obećavao povećanje plaća u ruskim [[Ruska rublja|rubljima]]. Nakon pobjede Mješkova, naglo se povećao kriminal, a krvavi sukobi mafijaških klanova postali su dio krimske svakodnevnice. U aktivnu politiku Krima uključuje se i dio političke elite iz [[Moskva|Moskve]], te su Krim posjetili i savjetnici ruske vlade: Grišankov - bivši šef specijalnog odjela KGB SSSR-a, Koževnikov – potpukovnik vojne kontraobavještajne službe i Mihajlov – načelnik specijalnog odjela KGB SSSR-a.
# [[Bahčisarajska regija]]
# [[Bjelogorska regija]]
# [[Džankojska regija]]
# [[Kirovska regija]]
# [[Krasnogvardejska regija]]
# [[Krasnoperkopska regija]]
# [[Lenjinska regija]]
# [[Nižnegorska regija]]
# [[Pervomajska regija]]
# [[Razdoljenska regija]]
# [[Sakijska regija]]
# [[Simferopoljska regija]]
# [[Sovjetska regija]]
# [[Crnomorska regija]]
# [[Alušta]]
# [[Armjansk]]
# [[Džankoj]]
# [[Eupatorija]]
# [[Kerč]]
# [[Krasnoperekopsk]]
# [[Saki]]
# [[Simferopolj]]
# [[Sudak]]
# [[Feodosija]]
# [[Jalta]]
# [[Sevastopolj]]
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}
 
=== Literatura ===
 
== Literatura ==
*Subtelny, Orest (2000.), Ukraine: A History. University of Toronto Press. pp. 78.
*Kubijovyč, Volodymyr (ed.) (1963.), Ukraine: A Concise Encyclopædia. Toronto: University of Toronto Press.
*Fisher, Alan W. The Crimean Tatars. Stanford, CA: Hoover Institution Press, Stanford University, 1978. (264 p.)
*Kolo: časopis Matice hrvatske, 1997., br. 3. «Ukrajina».- Hrvatska revija, časopis Matice hrvatske, urednici Vlaho Bogušić, Jelena Hekman, Hrvoje Ivanković - str. 171.-335. (grupa autora)
 
== Vanjske poveznice ==
 
*http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20775
{{Commons|Crimea}}
* [http://www.thecrimea.org.ua/ Kratke informacije o Krimu] {{eng oznaka}} {{de icon}}
 
{{Europa}}
[[Kategorija:Nepriznate države]]
[[Kategorija:Povijest Ukrajine]]
[[Kategorija:Povijest Rusije]]