Razlika između inačica stranice »Republika Krim«

Dodana 1.462 bajta ,  prije 6 godina
potpuna informacija
(potpuna informacija)
=== Krim u neovisnoj Ukrajini ===
 
Nakon raspada SSSR-a Krimska oblast odnosno poluotok Krim se našao u sklopu Ukrajine. Situacija na poluotoku se mjenjala sukladno situaciji u cijeloj zemlji s iznimkom da je na Krimu živjela većinska ruska manjina čiji dio pripadnika je zagovarao autonomiju u sklopu Ukrajine. Uspjeli su 1991. osigurati odluku parlamenta o formiranju Krimske Sovjetske Autonomne Republike u sastavu [[Ukrajina|Ukrajine]].
U vrijeme raspada SSSR-a i prvog razdoblja neovisnosti Ukrajine, vlasti su pokušale ukrajinizirati krimsko stanovništvo, što je naišlo na otpor. Tatari su dobili pravo povratka, pa su to nemirno vrijeme iskoristili za povratak zemlje i izgubljenih povlastica. Najburnije pitanje bio je grad [[Sevastopolj]], glavna baza sovjetske flote na Krimu. U tom razdoblju Krim je ostao u sastavu Ukrajine, ali je dobio posebna prava te je jedina regija s autonomijom u Ukrajini. Krimu je naime dopušteno da ostane ruski i da samo promijeni nazive pojedinih ulica.<ref name=Vjesnik1/>
 
Formirana krimska vlada u svojim prvim akcijama potpuno je zaustavila širenje ukrajinskih medija na poluotoku. Obavještajna služba [[KGB]] i vojna obavještajna služba Crnomorske flote brzo su formirale uporišta ruske nacionalističke orijentacije, uglavnom među radikalno nastrojenim političarima, nezaposlenima i umirovljenicima. Od tada se u politiku Krima uključuju brojni državnici Ruske Federacije i ukrajinska politika na Krimu postaje gotovo pa simbolična.<ref name=Vjesnik1/>
 
Krim je sve do 2005. imao izuzetno veliku autonomiju u sklopu Ukrajine s velikom podrškom Ruske Federacije koja je u gradu [[Sevastopolj]]u imala Crnomorsku flotu. Ukrajinska politika je uspjela vratiti [[Krimski Tatari|Krimske Tatare]] na poluotok koji su protjerani nakon Drugog svjetskog rata. Cilj je bio ublažiti težnje radikalnih političara da se Krim posve odcjepi iako je [[ruski jezik]] bio gotovo apsolutan na poluotoku i nije bilo povoda za tenzijama. Ukrajinska i tatarska manjina na poluotoku imale su gotovo pa ravnopravan status s većinskom ruskom populacijom. Ukrajinske vlasti na Krim su dovele brojne europske investicije i Krim je do 2014. imao sve bolji turizam.
 
Unatoč sve boljem turizmu, Krim je sklopu Ukrajine primao 70% pomoći za svoj godišnji proračun, drugim rječima bio je posve ovisan o kopnenoj Ukrajini. Nakon proglašavanja neovisnosti u 2014. godini ostao je i dalje ovisan o vodi, plinu, struji i brojnim drugim potrebama za stanovništvo. Ukrajinska vlast je izjavila kako će i dalje namirivati osnovne potrebe stanovništva jer odcjepljenje Krima smatra nezakonitim i protuustavnim.
 
=== Pripajanje Rusiji ===