Inačica od 19. ožujka 2014. u 16:50 uredi Seiko (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 2.625 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 19. ožujka 2014. u 17:00 uredi ukloni ovu izmjenu Wüstenfuchs (razgovor \| doprinosi) 9.276 edits Koristimo izvore, članak je još u stvaranju. Prioritet imaju izvori na hrvatskom jeziku, a u nedostatku ovih, mogu i izvori na stranom jeziku. Novija izmjena →
Redak 44: == Povijest == === Rana povijest === Povoljni položaj i prirodni uvjeti Krimskog poluotoka uvjetovali su da Krim postane jednom od kolijevka čovječanstva. Prastari tragovi čovjeka na Krimskom poluotoku odnose se na razdoblje od oko 100 000 do 35 000 godina pr. Kr.. Na prostoru Krima su također živjeli drevni narodi [[Kimerijci]], potom [[Tavri]] i [[Skiti]]. Na Krimskom poluotoku nastali su grčki polisi (gradovi-države) [[Herson]], [[Feodosija]] i [[Pantikapej]], koji su vodili intenzivnu prekomorsku trgovinu. Potkraj 4. st. pr. Kr. na prostoru Krima se formira [[Skitija\|Skitska država]], kojoj je glavni grad bio Napulj skitski, danas se na istom mjestu nalazi grad [[Simferopolj]]. === Srednji vijek === Godine 988. kijevski knez [[Vladimir, knez Kijevske Rus'i\|Vladimir Veliki]] osvojio je grčku koloniju grad [[Herson]] što se smatra godinom preuzimanja vlasti nad područjem poluotoka Krima, koji se našao u sklopu srednjovjekovne države [[Kijevska Rus'\|Kijevske Rus'i]]. Krim se nalazio u sklopu kontrole kijevskih kneževa sve do 13. stoljeća kada su izvršeni jači vojni napadi [[Mongoli\|Mongola]] koji su preuzeli kontrolu na Krimom. Nakon raspada [[Mongolsko Carstvo\|Mongolskog Carstva]], na Krimu su ostali živjeti Tatari. Line 66 ⟶ 69: === Krim u neovisnoj Ukrajini === U vrijeme raspada SSSR-a i prvog razdoblja neovisnosti Ukrajine, vlasti su pokušale ukrajinizirati krimsko stanovništvo, što je naišlo na otpor. Tatari su dobili pravo povratka, pa su to nemirno vrijeme iskoristili za povratak zemlje i izgubljenih povlastica.<ref name=Vjesnik1/> Nakon raspada SSSR-a Krimska oblast odnosno poluotok Krim se našao u sklopu Ukrajine. Situacija na poluotoku se mjenjala sukladno situaciji u cijeloj zemlji s iznimkom da je na Krimu živjela većinska ruska manjina čiji dio pripadnika je zagovarao autonomiju u sklopu Ukrajine. Uspjeli su 1991. osigurati odluku parlamenta o formiranju Krimske Sovjetske Autonomne Republike u sastavu [[Ukrajina\|Ukrajine]]. Referendum o neovisnosti Ukrajine održan 1. prosinca 1991. bio je težak proaz za ruske nacionaliste jer je 54% krimskih i 57% [[Sevastopolj\|sevastopoljskih]] glasača glasovalo za neovisnost Ukrajine. No, unatoč, ruski nacionalisti nastavili su s postepenim jačanjem krimske autonomije. Vijeće Krima proglasilo je Krim republikom, samoupravom i usvojilo je ustav. Pomaci prema jačoj autonomiji Krima su se proširili, a ukrajinska vlada i parlament borili su se sa svakim pomakom. Ruski nacionalisti nisu dobili podršku Rusije jer je predsjednik Ruske Federacije, [[Boris Jeljcin]], inzistirao na nemješanje u pitanje granica drugih bivših sovjetskih republika.<ref name=Aslund57> Formirana krimska vlada u svojim prvim akcijama potpuno je zaustavila širenje ukrajinskih medija na poluotoku. Obavještajna služba [[KGB]] i vojna obavještajna služba Crnomorske flote brzo su formirale uporišta ruske nacionalističke orijentacije, uglavnom među radikalno nastrojenim političarima, nezaposlenima i umirovljenicima. Od tada se u politiku Krima uključuju brojni državnici Ruske Federacije i ukrajinska politika na Krimu postaje gotovo pa simbolična.<ref name=Vjesnik1/> Kako se ukrajinska gospodarska kriza produbljivala, ruski nacionalisti upostavili su instituciju predsjednika Krima, a 30. siječnja 1994. proruski kandidat [[Jurij Meškov]] izabran je za predsjednika. Povzao je skupinu relativno liberalnih ruskih gospodarstvenika iz Moskve od kojih je tražio da operiraju njegovom vladom te je intenzivirao krimske ambicije za još većom autonomijom. Međutim, Meškov je došao u sukob s Krimskim vijećem te ga je raspustio.<ref name=Aslund57> Krim je sve do 2005. imao izuzetno veliku autonomiju u sklopu Ukrajine s velikom podrškom Ruske Federacije koja je u gradu [[Sevastopolj]]u imala Crnomorsku flotu. Ukrajinska politika je uspjela vratiti [[Krimski Tatari\|Krimske Tatare]] na poluotok koji su protjerani nakon Drugog svjetskog rata. Cilj je bio ublažiti težnje radikalnih političara da se Krim posve odcjepi iako je [[ruski jezik]] bio gotovo apsolutan na poluotoku i nije bilo povoda za tenzijama. Ukrajinska i tatarska manjina na poluotoku imale su gotovo pa ravnopravan status s većinskom ruskom populacijom. Ukrajinske vlasti na Krim su dovele brojne europske investicije i Krim je do 2014. imao sve bolji turizam. Ukrajinska vlada je čekala da lokalni političari ne uspiju u upravljanju Krimom. Krimsko gospodarstvo zapalo je u potpuni kaos i kriminalizaciju, a kasne 1994. Ukrajina je započela financijsku stabilizaciju koja je prikazala Krim disfunkcionalnijim. Na inicijativu ukrajinskog predsjednika [[Leonid Kučma\|Leonida Kučme]] u ožujku 1995., Ukrajinski parlament ukinuo je krimski ustav i instituciju predsjednika Krima. Time je oštrica krimskog separatizma slomljena i Krim je doveden pod kontrolu. Nakon što je obuzdan krimski separatizam, drugi separatizmi u Ukrajini izgledali su uzaludni. Ukrajina je uspjela očuvati svoj integritet iako su ruski nacionalisti ostali aktivni s podrškom nekih ruskih političara, među kojima je poznatiji bio moskovski gradonačelnik [[Jurij Lužkov]].<ref name=Aslund57> Unatoč sve boljem turizmu, Krim je sklopu Ukrajine primao 70% pomoći za svoj godišnji proračun, drugim rječima bio je posve ovisan o kopnenoj [[Ukrajina\|Ukrajini]]. Nakon proglašavanja neovisnosti u 2014. godini ostao je i dalje ovisan o vodi, plinu, struji i brojnim drugim potrebama za stanovništvo. Ukrajinska vlast je izjavila kako će i dalje namirivati osnovne potrebe stanovništva jer odcjepljenje Krima smatra nezakonitim i protuustavnim. Najburnije pitanje bio je grad Sevastopolj, glavna baza sovjetske flote na Krimu. U tom razdoblju Krim je ostao u sastavu Ukrajine, ali je dobio posebna prava te je jedina regija s autonomijom u Ukrajini. Krimu je naime dopušteno da ostane ruski i da samo promijeni nazive pojedinih ulica.<ref name=Vjesnik1/> === Pripajanje Rusiji === Line 157 ⟶ 162: == Izvori == ;Citati {{izvori}} ~~===~~ ;Literatura ~~===~~ Subtelny, Orest (2000.), Ukraine: A History. University of Toronto Press. pp. 78. Kubijovyč, Volodymyr (ed.) (1963.), Ukraine: A Concise Encyclopædia. Toronto: University of Toronto Press. Fisher, Alan W. The Crimean Tatars. Stanford, CA: Hoover Institution Press, Stanford University, 1978. (264 p.) Kolo: časopis Matice hrvatske, 1997., br. 3. «Ukrajina».- Hrvatska revija, časopis Matice hrvatske, urednici Vlaho Bogušić, Jelena Hekman, Hrvoje Ivanković - str. 171.-335. (grupa autora) ~~== Vanjske poveznice ==~~ * Anders Åslund: ''How Ukraine Became a Market Economy and Democracy'' (na engleskom). Peterson Institute, Washington, 2009. ISBN 9780881325461 http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20775 ~~{{Commons\|Crimea}}~~ [http://www.crimea-portal.gov.ua Službeni portal Vijeća ministara Krima] {{ukr icon}} {{rus icon}} {{eng oznaka}} {{fra icon}} * [http://www.rada.crimea.ua/ Službena stranica Vrhovne Rade Krima] {{ukr icon}} {{rus icon}} * [http://www.blacksea-crimea.com/ Turistički smještaj na Krimu] {{eng oznaka}} * [http://www.accesscrimea.com/ Turističke informacije o Krimu] {{eng oznaka}} * [http://www.thecrimea.org.ua/ Kratke informacije o Krimu] {{eng oznaka}} {{de icon}} ~~{{Europa}}~~ [[Kategorija:Nepriznate države]] [[Kategorija:Povijest Ukrajine]]

Republika Krim: razlika između inačica