Svibanjska deklaracija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 22:
 
== Reagiranja na Deklaraciju u Hrvatskom saboru ==
[[Datoteka:Zemljovid_trijalizma_prema_NZB_1910.png|mini|desno|Prijedlog trijalističkog ustroja prema Nikoli Zvonimiru Bjelovučiću]]
 
Svibanjska deklaracija 1917. godine, zastupnika [[carevinsko vijeće|austrijskog parlamenta]] iz Slovenije, Dalmacije i [[Markgrofovija Istra|Istre]] kojom se zahtijeva [[južnoslavenska ideja|konstitucija južnoslavenske države]] u sklopu [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]], izazvala je gotovo jednodušnu potporu u Hrvatskom saboru. Na sjednici Sabora 13. srpnja 1917. godine, [[Starčevićeva stranka prava]]-[[milinovci]] (SSP) je zatražila “da se sve hrvatske zemlje i svi dijelovi hrvatskog naroda ujedine na temelju historijskog državnog prava u jedinstvenu hrvatsku državu od Triglava do Drine pod žezlom... Habsburške dinastije”. Čak je i srpski prvak [[Srđan Budisavljević]], iz [[Hrvatsko-srpska koalicija|Hrvatsko-srpske koalicije]], podržao tu ideju rekavši da se “Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine u ... nezavisno državno tijelo...”. Stjepan Radić je izjavio kako Svibanjska deklaracija “znači najsretniju i najpotpuniju formulu našeg ... državno-pravnog demokratskog programa...”, dodavši da se ta ideja može ostvariti u Monarhiji, ali “ako to ne bude moguće onda ćemo to provesti i bez nje”. [[Živko Petričić]] u ime SSP-a, tumači Svibanjsku deklaraciju kao zahtjev za “uspostavu hrvatske države”, a ne “neke jugoslavenske države...”.<ref name="Dušan43">D. Bilandžić, ''Hrvatska moderna povijest'', Golden marketing, Zagreb, 1999., str. 43.</ref>
 
Na zasjedanju Sabora 3. kolovoza 1917. godine ponovno se raspravljalo o budućnosti Hrvatske. [[Stjepan Radić]] je izlagao kako je [[Antanta]] bila pristala na “[[Velika Srbija|Veliku Srbiju]]”, ali da je [[Veljačka revolucija u Rusiji|ruska revolucija]] donijela “novo svjetlo” koje daje nadu da se granice u srednjoj Europi neće mijenjati, pa će zato “u monarhiji biti Kraljevina Hrvatska slobodna i ujedinjena”, a izvan Monarhije obnovit će se Srbija i ostati Bugarska.<ref name="Dušan43" />
 
Kao refren, na sjednici Sabora 9. kolovoza 1917. milinovac D. Hrvoj ponavlja: “... Starčevićeva stranka prava traži ujedinjenje svih slavenskih zemalja na jugu monarhije Habsburga u jedno jedinstveno državno-pravno tijelo, u državu Hrvatsku, na temelju hrvatskog državnog prava i u ime načela narodnosti, uz potpuno respektiranje svih vjersko - kulturnih individualiteta... Starčevićanci ... kao predstavnici jugoslavenske ideje ne tražimo hegemoniju niti nad Slovencima, niti nad Srbima... nego politički paritet, potpunu jednakost sviju u svakom pogledu...”. [[frankovci|Frankovac]] A. Horvat je 10. kolovoza 1917. oštro napao jugoslavenstvo [[milinovci|Starčevićeve stranke prava]] povezujući ga s velikosrpskim jugoslavenstvom A. Belića, J. Banjanina, F. Potočnjaka i M. Marjanovića, rekavši da je “jugoslavenska ideja pogibeljna” sa stajališta “čistog hrvatstva”.<ref name="Dušan43" /> Na zasjedanju Sabora 25. rujna 1917. Stjepan Radić je evoluirao u svojim stavovima, rekavši: “Danas smo mi još svi jednodušni... naročito radi držanja Italije... kao i radi srpske vanjske politike” da se “ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca, ne dirajući u Srbiju i Crnu Goru, može provesti u monarhiji, ali ako se bude ovako dalje s nama radilo, ja ću biti prvi, koji se neću bojati vješala i koji će vikati: dolje Habsburg”.<ref name="Dušan44">D. Bilandžić, ''Hrvatska moderna povijest'', Golden marketing, Zagreb, 1999., str. 44.</ref>
 
Vođa milinovaca, [[Ante Pavelić (stariji)]], na sjednici Sabora 3. prosinca 1917. oštro je napao austrougarskog ministra vanjskih poslova, oduzimajući mu pravo da govori u ime Slavena Monarhije, naroda koji čine većinu u državi. U ovomu dramatičnom povijesnom trenutku Stjepan Radić je uzimao u obzir i [[Oktobarska revolucija|Rusku revoluciju]] i [[Lenjin]]a koji su ga se duboko dojmili. Nije odobrio brutalnosti prema svrgnutoj vladajućoj klasi, ali je rekao: “...neće više biti gospodujućih i podložnih naroda, neće više biti na jednoj strani spahija, a na drugoj kmetova, nego će svi narodi biti posve jednaki... bez obzira na to jesu li veliki ili mali...”, nastavivši “Ruska revolucija je promijenila temelje međunarodnog prava... koje će osigurati slobodu i sreću svakome iole svjesnom i slobodnom narodu...”. Radić, čovjek velikih emocija i impresija, očigledno se zalijetao, ali je i u ovom velikom događaju vidio nove mogućnosti borbe za svoj populistički seljački pokret. Zbog velikog značenja, treba spomenuti da je Sabor 19. prosinca 1917. usvojio Zakon o uvođenju općeg, izravnog i tajnog prava glasa za parlamentarne izbore. Jedino su frankovci ([[Čista stranka prava]]) kritizirali zakonski članak o izbornim kotarima jer je omogućavao Srbima pobjedu u gotovo polovini izbornih jedinica.<ref name="Dušan44" />
 
== Izvori ==