Gustav Mahler: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Wikipoveznice |
m Manja dorada |
||
Redak 28:
[[1880.]] godine Mahler počinje dirigentsku karijeru u ljetnom kazalištu u Bad Hallu. Narednih godina radio je u sve većim opernim kućama: 1881. godine u [[Ljubljana|Ljubljani]], [[1882.]] u [[Olomouc]]u, 1883. u [[Beč]]u, 1883. u [[Kassel]]u, 1885. u [[Prag]]u, 1886. u [[Leipzig]]u, te 1888. u [[Budimpešta|Budimpešti]]. 1887. je preuzeo dirigiranje [[Richard Wagner|Wagnerovog]] opernog ciklusa [[Prsten Nibelunga]] od bolesnog Arthura Nikischa, čvrsto uspostavljajući reputaciju i kod kritike i publike. Godinu kasnije izveo je potpunu inačicu nedovršene komične opere [[Carl Maria von Weber|Carla Marije von Webera]] ''Die Drei Pintos'', čiji uspjeh mu donosi financijsko olakšanje i rastuću slavu. Brahms je bio vrlo impresioniran njegovim dirigiranjem Mozartove opere ''[[Don Giovanni]]''. Njegovo prvo duže zaposlenje bilo je u hamburškoj operi gdje je radio od 1891. do 1897. Od 1893. do 1896. odlazi na odmore u [[Steinbach am Attersee]] u [[Gornja Austrija|Gornjoj Austriji]] gdje revidira ''Simfoniju br. 1'' (praizvedena 1889.), napisao ''Simfoniju br. 2'', skicirao ''Simfoniju br. 3'', i napisao većinu pjesama is zbirke ''Lieder aus des Knaben Wunderhorn'' (''Dječakov čarobni rog''), skladanih prema poznatoj zbirci narodnih pjesama.
1897. godine tada 37-godišnjem Mahleru ponuđeno je vođenje [[Bečka državna opera|Bečke državne opere]], najprestižnije glazbene službe u Austrijskom
U deset godina djelovanja u Bečkoj operi, Mahler transformira njen repertoar i podiže umjetničke standarde, pokoravajući i izvođače i slušatelje svojoj volji. Kada je preuzeo Operu, najpopularnije izvedbe bile su opere ''[[Lohengrin (opera)|Lohengrin]]'', ''[[Manon]]'' i ''[[Cavalleria rusticana]]''; kao novi direktor koncentrirao se na izvođenje klasičnih opera [[Christoph Willibald Gluck|Christopha Willibalda Glucka]] i [[Wolfgang Amadeus Mozart|Wolfganga Amadeusa Mozarta]], a u suradnji sa slikarem [[Alfred Roller|Alfredom Rollerom]] stvorio je sjenovite i očaravajuće produkcije opera ''[[Fidelio]]'', ''[[Tristan i Izolda (opera)|Tristan i Izolda]]'' i ''[[Prsten Nibelunga]]''.
Redak 34:
U Mahlerovo vrijeme Beč je bio jednim od najvećih svjetskih gradova, kao i metropola velikog carstva u Srednjoj Europi. Bio je dom živoj umjetničkoj i intelektualnoj sceni, kao i poznatim slikarima poput [[Gustav Klimt|Gustava Klimta]] i [[Egon Schiele|Egona Schielea]], mnoge od kojih je Mahler osobno poznavao.
Mahler je svake godine u Operi radio devet mjeseci, dok je samo ljeta mogao koristiti za skladanje glazbe. Provodio ih je uglavnom u mjestu Maiernigg na jezeru [[Wörthersee]]. U tom idiličnom okruženju skladao je simfonije od pete do osme, cikluse pjesama ''[[Rückert Lieder]]'' i ''[[Kindertotenlieder]] (Pjesme mrtvoj djeci)'', oba prema poeziji [[Friedrich Rückert|Friedricha Rückerta]], te ''Der Tamboursg'sell'', posljednji u ciklusu ''Dječakov čarobni rog''.
===Kasnije godine===
Redak 40:
U lipnju 1901., seli se u novu vilu na jezeru u Maierniggu u [[Koruška|Koruškoj]].<ref>[http://www.gustav-mahler.at/deutsch/index.asp www.gustav-mahler.at – Gustav Mahler Komponierhäuschen], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref> 9. ožujka 1902., ženi se dvadeset godina mlađom Almom Schindler ([[1879.]] –[[1964.]]), pokćerkom bečkog slikara [[Carl Moll|Carla Molla]]. Alma je bila glazbenica i skladateljica, ali joj je Mahler zabranio kreativni rad, iako je zapisivala uredne kopije njegovih rukopisa. Alma i Gustav imali su dvije kćeri, Maria Anna ('Putzi'; [[1902.]] – [[1907.]]), koja je sa samo četiri godine umrla od [[Difterija|difterije]], i [[Anna Mahler|Anna]] ('Gucki'; [[1904.]] – [[1988.]]), koja je kasnije postala [[Kiparstvo|kiparica]].
Smrt prve kćeri ostavila je Mahlera pogođenim dubokim bolom, ali to je bio tek početak. Iste godine otkrio je da ima srčanu bolest ([[Endokarditis|infektivni endodarditis]]), i bio je primoran ograničiti tjelovježbu, te brojati korake pedometrom. U Operi je zbog tvrdoglavosti imao sve više neprijatelja, a bio je i sve češćom metom napada u antisemitskim krugovima, naročito preko tiskovina. Njegova ostavka na mjesto voditelja opere 1907. teško da je bila neočekivana. Utjecaj tjeskobne realnosti toga vremena naročito je vidljiva u njegovoj ''Devetoj simfoniji''.
Mahlerova glazba znatno je u kritičara pobuđivala protivljenje, budući da su ju pretežno primali kao zbrku pomiješanih tema, uzetih iz "disparatnih" razdoblja i tradicija. Mahlerovo međusobno suprotstavljanje materijala iz "visoke" kao i "niske" kulture, te miješanje različitih etničkih tradicija često su konzervativne kritičare dovodile do bijesa, u doba kada su masovne radničke organizacije naglo rasle, a sukobi između Nijemaca, Čeha, Mađara i Židova u Austro-Ugarskoj stvarali sve jači osjećaj napetosti i nestabilnosti. No također je na svojoj strani uvijek imao i strastvene pobornike. U zadnjim godinama života, Mahler je počeo postizati uspjehe i pri široj slušateljskoj publici, od kojih je među važnijima izvedba ''Druge simfonije'' 1900. godine u [[München]]u, s prvom potpunom izvedbom Treće simfonije u [[Krefeld]]u 1902., kao i oproštajno izvođenje ''Druge simfonije'' u Beču 1907. i prije svega minhenska praizvedba divovske ''Osme simfonije'' [[1910]]. Glazba koju je nakon toga skladao nije izvođena za njegovog života.
Posljednji povod za Mahlerov odlazak iz Beča bila je bogata ponuda [[New York City|njujorške]] [[Metropolitan Opera|Metropolitan Opere]]. Tamo je dirigirao jednu sezonu, te zamijenjen [[Arturo Toscanini|Arturom Toscaninijem]]. Iako je bio iznimno popularan i kod kritike i publike, pao je u nemilost vodstva operne kuće. Istovremeno, brak mu zalazi u krizu kada je nevjera njegove supruge Alme otkrivena. 1910. je Mahler imao jednu, očito korisnu konzultaciju sa [[Sigmund Freud|Sigmundom Freudom]].
| |||