Wikipedija

Gustav Mahler: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Manja dorada
m dorada
Redak 9:
|mjesto_smrti= [[Beč]], [[Austrija]]
|djela=''II. simfonija "Uskrsnuća"'' <br> ''IV. simfonija'' <br> ''V. simfonija'' <br> ''VIII. simfonija "Tisuće"'' <br> ''ciklusi solo popijevaka''
|period=[[Romantizam|Kasnikasni romantizam]]
|suradnici=
|nagrade=
Redak 40:
U lipnju 1901., seli se u novu vilu na jezeru u Maierniggu u [[Koruška|Koruškoj]].<ref>[http://www.gustav-mahler.at/deutsch/index.asp www.gustav-mahler.at – Gustav Mahler Komponierhäuschen], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref> 9. ožujka 1902., ženi se dvadeset godina mlađom Almom Schindler ([[1879.]] &ndash;[[1964.]]), pokćerkom bečkog slikara [[Carl Moll|Carla Molla]]. Alma je bila glazbenica i skladateljica, ali joj je Mahler zabranio kreativni rad, iako je zapisivala uredne kopije njegovih rukopisa. Alma i Gustav imali su dvije kćeri, Maria Anna ('Putzi'; [[1902.]] &ndash; [[1907.]]), koja je sa samo četiri godine umrla od [[Difterija|difterije]], i [[Anna Mahler|Anna]] ('Gucki'; [[1904.]] &ndash; [[1988.]]), koja je kasnije postala [[Kiparstvo|kiparica]].
 
Smrt prve kćeri ostaviladuboko je pogodila Mahlera pogođenim dubokim bolom, ali to je bio tek početak. Iste godine otkrio je da ima srčanu bolest ([[Endokarditis|infektivni endodarditis]]), i bio je primoran ograničiti tjelovježbu, te brojati korake pedometrom. U Operi je zbog tvrdoglavosti imao sve više neprijatelja, a bio je i sve češćom metom napada u antisemitskim krugovima, naročito preko tiskovina. Njegova ostavkaOstavka na mjesto voditelja opere 1907. teško dabila je bila neočekivanaočekivana. Utjecaj tjeskobne realnosti toga vremena naročito je vidljiva u njegovoj ''Devetoj simfoniji''.
 
Mahlerova glazba znatno je ukod kritičara pobuđivala protivljenje, budući da su ju pretežno primali kao zbrku pomiješanih tema, uzetih iz "disparatnih" razdoblja i tradicija. Mahlerovo međusobno suprotstavljanje materijala iz "visoke" kao i "niske" kulture, te miješanje različitih etničkih tradicija često su konzervativne kritičare dovodile do bijesa, u doba kada su masovne radničke organizacije naglo rasle, a sukobi između Nijemaca, Čeha, Mađara i Židova u Austro-Ugarskoj stvarali sve jači osjećaj napetosti i nestabilnosti. No također je, na svojoj je strani uvijek imao i strastvene pobornike. UZadnjih zadnjim godinamagodina života, Mahler je počeo postizati uspjehe i prikod širojšire slušateljskojslušateljske publicipublike, od kojih je među važnijima izvedba ''Druge simfonije'' 1900. godine u [[München]]u, s prvom potpunom izvedbom Treće simfonije u [[Krefeld]]u 1902., kao i oproštajno izvođenje ''Druge simfonije'' u Beču 1907., ite prije svega minhenska praizvedba divovske ''Osme simfonije'' [[1910]]. Glazba koju je nakon toga skladao nije izvođena za njegovog života.
 
Posljednji povod za Mahlerov odlazak iz Beča bila je bogata ponuda [[New York City|njujorške]] [[Metropolitan Opera|Metropolitan Opere]]. Tamo je dirigirao jednu sezonu, te zamijenjen [[Arturo Toscanini|Arturom Toscaninijem]]. Iako je bio iznimno popularan i kod kritike i publike, pao je u nemilost vodstva operne kuće. Istovremeno, brak mu zalazi u krizu kada je nevjera njegove supruge Alme otkrivena. 1910. je Mahler imao jednu, očito korisnu konzultaciju sa [[Sigmund Freud|Sigmundom Freudom]].
 
Potpisavši ugovor o dirigiranju uspješnog Njujorškog filharmonijskog orkestra, Mahler s obitelji ponovo seli u [[Sjedinjene Države]]. Tamo dovršava ''[[Das Lied von der Erde]] (Pjesma o zemlji)'', i ''Simfoniju br. 9'', koja će ostati njegovim zadnjim dovršenim djelom. U veljači 1911., tijekom duge i zahtjevne sezone Mahler u New Yorku obolijeva od streptokokne infekcije i svoj zadnji koncert vodi spod groznicom (program je uključivao svjetsku praizvedbu ''Berceuse élégiaque'' [[Ferruccio Busoni|Ferruccia Busonija]]). Povratkom u Europu, vode ga u [[Pariz]] gdje je nedavnoupravo bio razvijen novi serum. Terapija nije pomogla i na vlastiti zahtjev, odvozevoze ga natrag u Beč. Tamo umire od bolesti 18. svibnja 1911. u dobi od 50 godina, ostavljajući svoju ''Simfoniju br. 10'' nedovršenom.
 
Vjeruje se da je njegova posljednja riječ bila "Mozartl" ('Mozartić'). Na vlastiti zahtjev pokopan je pokraj svoje rano preminule kćeri na groblju u Grinzingu pokraj Beča. Prema posljednjim željama, pogreb je protekao u tišini, a na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji samo ime "Gustav Mahler". Mahlerov dobar prijatelj [[Bruno Walter]] ovako opisuje sprovod: "18. svibnja 1911. je umro. Sljedeće večeri polegli smo lijes na groblju u Grinzingu, prolomila se oluja s takvim naletima kiše da je bilo gotovo nemoguće nastaviti. Ogromna gomila ljudi u mrtvoj tišini slijedila je mrtvačka kola. U trenutku kada je lijes spušten, sunce se prolomilo kroz oblake" (Walter 1957., 73).
 
Alma Mahler citira Gustava: "Ja sam triput beskućnik, kao Čeh u Austriji, kao Austrijanac među Nijemcima, i kao Židov u cijelom svijetu. Svugdje uljez, nigdje dobrodošao." No ovo je iznimno slično izreci koju je 1860. ili 1870. napisao Anton Rubinstein, i vjerojatno je stoga prilagođenaprilagodio od strane MahleraMahler (ili AlmeAlma) zbog svoje prikladnosti.
 
Alma je nadživjela Gustava za 50 godina tijekom kojih je bila aktivna u objavljivanju materijala o njegovom životu i glazbi. No njena kazivanja napadana su kao nepouzdana, lažna i varljiva.<ref>Carr 1999.</ref> Npr. korigiralaKorigirala je taji korespondenciju i u njenim publikacijama Gustav je često prikazivan negativnije nego bi neki povjesničari željeli.
 
==Glazba==
Mahler je u nizu bečkih simfonista Prve bečke škole, koji se proteže od Josepha Haydha, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ludwiga van Beethovena, Franza Schuberta, te romantičara Antona Brucknera i Johannesa Brahmsa, bio posljednji. Također je u svoje djelo uključivao i ideje ne-bečkih romantičnih skladatelja poput Roberta Schumanna i Felixa Mendelssohna. No znatan utjecaj na njega izvršio je Richard Wagner koji je prema Mahleru jedini skladatelj nakon Beethovena čija glazba sadrži "razvoj" teme (Vidividi [[Sonata]]).
 
===Mahler i žanr===
Nakon završenih Kvinteta za klavir ''[[Das Klagende Lied]]'', rane kantate i skladbe ''Totenfeier'', MahlerovMahler se u potpunosti posvećuje skladanju simfonija i solo pjesama. Osim završenih devet numeriranih simfonija, njegovi glavni radovi postaju cikluse pjesama ''[[Lieder eines fahrenden Gesellen]]'' (u hrvatskom prijevodu ''Pjesme putujućeg djetića'', doslovan prijevod glasi "Pjesme suputnika"), kao i ''[[Kindertotenlieder]]'' ("Pjesme mrtvoj djeci"), te ''[[Das Lied von der Erde]]'' ("Pjesma o Zemlji", sinteza simfonije i solo pjesme).
 
===Stil===
Redak 79:
 
=====Drugi period=====
''Peta'', ''Šesta'' i ''Sedma simfonija'' svrstavaju se u radove drugog perioda, čija su značajka povećana izražajna ozbiljnost i interes u nestandardnu instrumentaciju (npr. u ''Simfoniji br. 5'' koristi se udaraljka bič, cowbell, orkestralna zvona, "čekić" u ''Simfoniji br. 6'', kao i kornet, bariton rog, mandolina i gitara u ''Simfoniji br. 7''), iako nestandardne instrumente koristi i ranije, kao što je poštanski rog u ''Simfoniji br. 3''. Iako simfonije ove skupine nemaju glasovne dionice, svijet mahlerovskeMahlerovske pjesme vidljiv je u prvom stavku ''Simfonije br. 5'', polaganom stavku ''Simfonije br. 6'' gdje se nakratko čuju fraze iz jedne pjesme ciklusa "Mrtvoj djeci", kao i u finalu ''Simfonije br. 5'', koja uključuje materijal iz ciklusa "Dječakov čarobni rog", pjesmu "Lob des hohen Verstandes".
 
=====Treći period=====
Redak 119:
Zbog svojih poteškoća pri prihvaćanju svog djela, Mahler je govorio: "Doći će moje vrijeme." To vrijeme došlo je sredinom 20. stoljeća, u trenutku kada je razvoj [[LP]] [[Gramofonska ploča|ploča]] omogućio ponavljanje slušanja kompetentnih izvedbi dugih i kompleksnih simfonija. Do [[1956.]] godine svaka Mahlerova simfonija (uključujući i "Pjesmu o zemlji", kao i uvodni stavak Adagio nedovršene ''Desete simfonije'') bila je objavljena na gramofonskim pločama, kao i "[[Dječakov čarobni rog]]", drugi ciklusi solo pjesama, te mnoge pojedinačne pjesme.
 
Promican od strane skladatelja koji su ga poznavali, kao i od generacije dirigenata, uključujući i Leonarda Bernsteina, njegova su djela osvojila publiku željnu idućeg vala istraživanja glazbe. U kasnomKrajem 20. stoljećustoljeća nove muzikološke metode dovele su do raširenog uređivanja njegovih zapisa, kao i do raznih pokušaja dovršavanja ''Desete simfonije'' od strane glazbenika kao što su [[Deryck Cooke]] i poboljšane inačice koje su nastale kasnije.
 
==Mahler u popularnoj kulturi==
Redak 144:
* [[Simfonija br. 6 (Mahler)|Simfonija br. 6]] u a-molu ([[1903.]]–[[1904.]]; revidirana [[1906.]] i kasnije
** Napomena: na izvedbi u Beču 1907., naslov "Tragična" bio je dodan na posterima i programima, ali se ta riječ ne pojavljuje na notnom zapisu i u izvorima se ne koristi.
* [[Simfonija br. 7 (Mahler)|Simfonija br. 7]] u e-molu ([[1904.]]–[[1905.]]; kasnije stalno revidirana
* [[Simfonija br. 8 (Mahler)|Simfonija br. 8]] u Es-duru ([[1906.]]–[[1907.]])
** Napomena: Naslov "Simfonija tisuće", iako popularan kod slušatelja nije smislio Mahler. Ne pojavljuje se na notnom zapisu i ne koristi se u izvorima. Uistinu, Mahler se čvrsto protivio da se taj naslov koristi za njegovu Osmu simfoniju.<ref>James 1985, 137. </ref>
Redak 181:
{{commons|Gustav Mahler|Gustav Mahler}}
 
* {{eng oznaka}} [http://web.archive.org/web/20100125173518/http://www.musicaltimes.co.uk/archive/obits/191106mahler.html] Mahlerova osmrtnica iz časopisa "Musical Times", lipanj [[1911.]]] (stranica arhivirana 25. siječnja 2010.)
* {{eng oznaka}} [http://www.boydell.co.uk/4383345X.HTM ''Discovering Mahler''] Četvrti i zadnji svezak studije o Mehlru Donalda Mitchella. (Izdavačizdavač: The Boydell Press, 2007.)
* {{eng oznaka}} [http://www.bbc.co.uk/music/profilesartists/mahler.shtml8d610e51-64b4-4654-b8df-064b0fb7a9d9 GustavProfil MahlerGustava ProfileMahlera] profil,na stranici [[BBC]]-a
* {{eng oznaka}} [http://www.classical-composers.org/cgi-bin/ccd.cgi?comp=mahler Profil Gustava Mahlera Profile] na stranici "Classical Composers Database"
* {{eng oznaka}} [http://www.gustav-mahler.org/english/ Međunarodno društvo Gustava Mahlera ]
* {{eng oznaka}} [http://gutenberg.net.au/plusfifty.html#engel Project Gutenberg Australia, biografija Gustava Mahlera], autor Gabriel Engel (1892.-1952.), ''[http://gutenberg.net.au/plusfifty.html#engel]''
 
{{Romantizam}}
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Gustav_Mahler"