Gustav Mahler: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dorada |
m presloženi brojevi na početku rečenica |
||
Redak 11:
|period=[[Romantizam|kasni romantizam]]
|suradnici=
|nagrade=
|}}
Redak 23:
Gustav Mahler rođen je u [[Židovi|aškenaskoj]] obitelji u kojoj se govorio njemački, u Kalištu u povijesnoj pokrajini Češkoj, tada dijelom [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]], kao drugo od četrnaestero djece od kojih je samo šest preživjelo rano djetinjstvo.<ref>Franklin, Grove online</ref> Njegovi roditelji uskoro se sele u Jihlavu u [[Moravska|Moravskoj]] gdje Mahler provodi djetinjstvo. Primijetivši dječakov glazbeni talent u ranoj dobi, roditelji mu priskrbljuju učenje glasovira kada mu je bilo šest godina.
Mahler je [[1865.]] godine
===Rastući ugled===
Mahler počinje dirigentsku karijeru [[1880.]] godine
[[File:Mahlers Komponierhäuschen.jpg|thumb|200px|Mahlerova „kućica za skladanje“ na obali [[Jezero|jezera]] Atter]]
Godine 1897.
U deset godina djelovanja u Bečkoj operi, Mahler transformira njen repertoar i podiže umjetničke standarde, pokoravajući i izvođače i slušatelje svojoj volji. Kada je preuzeo Operu, najpopularnije izvedbe bile su opere ''[[Lohengrin (opera)|Lohengrin]]'', ''[[Manon]]'' i ''[[Cavalleria rusticana]]''; kao novi direktor koncentrirao se na izvođenje klasičnih opera [[Christoph Willibald Gluck|Christopha Willibalda Glucka]] i [[Wolfgang Amadeus Mozart|Wolfganga Amadeusa Mozarta]], a u suradnji sa slikarem [[Alfred Roller|Alfredom Rollerom]] stvorio je sjenovite i očaravajuće produkcije opera ''[[Fidelio]]'', ''[[Tristan i Izolda (opera)|Tristan i Izolda]]'' i ''[[Prsten Nibelunga]]''.
Redak 39:
===Kasnije godine===
[[Datoteka:Mahler Gustav von Székely.png|thumb|200px|lijevo|<center>Gustav Mahler</center>]]
U lipnju 1901., seli se u novu vilu na jezeru u Maierniggu u [[Koruška|Koruškoj]].<ref>[http://www.gustav-mahler.at/deutsch/index.asp www.gustav-mahler.at – Gustav Mahler Komponierhäuschen], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref>
Smrt prve kćeri duboko je pogodila Mahlera, ali to je bio tek početak. Iste godine otkrio je da ima srčanu bolest ([[Endokarditis|infektivni endodarditis]]), i bio je primoran ograničiti tjelovježbu, te brojati korake pedometrom. U Operi je zbog tvrdoglavosti imao sve više neprijatelja, a bio je i sve češćom metom napada u antisemitskim krugovima, naročito preko tiskovina. Ostavka na mjesto voditelja opere 1907. bila je očekivana. Utjecaj tjeskobne realnosti toga vremena naročito je vidljiva u njegovoj ''Devetoj simfoniji''.
Redak 45:
Mahlerova glazba je kod kritičara pobuđivala protivljenje, budući da su ju pretežno primali kao zbrku pomiješanih tema, uzetih iz "disparatnih" razdoblja i tradicija. Mahlerovo međusobno suprotstavljanje materijala iz "visoke" kao i "niske" kulture, te miješanje različitih etničkih tradicija često su konzervativne kritičare dovodile do bijesa, u doba kada su masovne radničke organizacije naglo rasle, a sukobi između Nijemaca, Čeha, Mađara i Židova u Austro-Ugarskoj stvarali sve jači osjećaj napetosti i nestabilnosti. No, na svojoj je strani uvijek imao i strastvene pobornike. Zadnjih godina života Mahler je počeo postizati uspjehe i kod šire slušateljske publike, od kojih je među važnijima izvedba ''Druge simfonije'' 1900. godine u [[München]]u, s prvom potpunom izvedbom Treće simfonije u [[Krefeld]]u 1902., kao i oproštajno izvođenje ''Druge simfonije'' u Beču 1907., te prije svega minhenska praizvedba divovske ''Osme simfonije'' [[1910]]. Glazba koju je nakon toga skladao nije izvođena za njegovog života.
Posljednji povod za Mahlerov odlazak iz Beča bila je bogata ponuda [[New York City|njujorške]] [[Metropolitan Opera|Metropolitan Opere]]. Tamo je dirigirao jednu sezonu, te zamijenjen [[Arturo Toscanini|Arturom Toscaninijem]]. Iako je bio iznimno popularan i kod kritike i publike, pao je u nemilost vodstva operne kuće. Istovremeno, brak mu zalazi u krizu kada je nevjera njegove supruge Alme otkrivena.
Potpisavši ugovor o dirigiranju uspješnog Njujorškog filharmonijskog orkestra, Mahler s obitelji ponovo seli u [[Sjedinjene Države]]. Tamo dovršava ''[[Das Lied von der Erde]] (Pjesma o zemlji)'', i ''Simfoniju br. 9'', koja će ostati njegovim zadnjim dovršenim djelom. U veljači 1911., tijekom duge i zahtjevne sezone Mahler u New Yorku obolijeva od streptokokne infekcije i svoj zadnji koncert vodi pod groznicom (program je uključivao svjetsku praizvedbu ''Berceuse élégiaque'' [[Ferruccio Busoni|Ferruccia Busonija]]). Povratkom u Europu, vode ga u [[Pariz]] gdje je upravo bio razvijen novi serum. Terapija nije pomogla i na vlastiti zahtjev, voze ga natrag u Beč. Tamo umire od bolesti 18. svibnja 1911. u dobi od 50 godina, ostavljajući ''Simfoniju br. 10'' nedovršenom.
Redak 59:
===Mahler i žanr===
[[File:Mahler song cycle.jpg|thumb|280px|<center>Početni [[takt]]ovi prvoga izdanja Mahlerova ciklusa ''Pjesme putujućeg djetića''</center>]]
Nakon završenih Kvinteta za klavir ''[[Das Klagende Lied]]'', rane kantate i skladbe ''Totenfeier'', Mahler se u potpunosti posvećuje skladanju simfonija i solo pjesama. Osim završenih devet numeriranih simfonija, njegovi glavni radovi postaju cikluse pjesama ''[[Lieder eines fahrenden Gesellen]]'' (u hrvatskom prijevodu ''Pjesme putujućeg djetića'', doslovan prijevod glasi "Pjesme suputnika"), kao i ''[[Kindertotenlieder]]'' ("Pjesme mrtvoj djeci"), te ''[[Das Lied von der Erde]]'' ("Pjesma o Zemlji", sinteza simfonije i solo pjesme).
Redak 183:
=== Sestrinski projekti ===
{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Gustav Mahler
|commonscathr = Gustav Mahler
|