Gustav Mahler: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dorada
m presloženi brojevi na početku rečenica
Redak 11:
|period=[[Romantizam|kasni romantizam]]
|suradnici=
|nagrade=
|}}
 
Redak 23:
Gustav Mahler rođen je u [[Židovi|aškenaskoj]] obitelji u kojoj se govorio njemački, u Kalištu u povijesnoj pokrajini Češkoj, tada dijelom [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]], kao drugo od četrnaestero djece od kojih je samo šest preživjelo rano djetinjstvo.<ref>Franklin, Grove online</ref> Njegovi roditelji uskoro se sele u Jihlavu u [[Moravska|Moravskoj]] gdje Mahler provodi djetinjstvo. Primijetivši dječakov glazbeni talent u ranoj dobi, roditelji mu priskrbljuju učenje glasovira kada mu je bilo šest godina.
 
Mahler je [[1865.]] godine Mahler je kao 15-godišnji dječak primljen na [[Bečki konzervatorij]] gdje je učio [[glasovir]] s Juliusom Epsteinom, harmoniju s Robertom Fuchsom i kompoziciju s Franzom Krennom. Tri godine kasnije polazi na [[Bečko sveučilište]] gdje predaje [[Anton Bruckner]]. Tamo uz glazbu studira povijest i filozofiju. U to vrijeme radio je kao učitelj glazbe i ostvario prve važne pokušaje u kompoziciji kantatom ''Das klagende Lied''. Skladba je ušla u natjecanje čiji je žiri vodio [[Johannes Brahms]], ali nije osvojila nagradu.
 
===Rastući ugled===
Mahler počinje dirigentsku karijeru [[1880.]] godine Mahler počinje dirigentsku karijeru u ljetnom kazalištu u Bad Hallu. Narednih godina radio je u sve većim opernim kućama: 1881. godine u [[Ljubljana|Ljubljani]], [[1882.]] u [[Olomouc]]u, 1883. u [[Beč]]u, 1883. u [[Kassel]]u, 1885. u [[Prag]]u, 1886. u [[Leipzig]]u, te 1888. u [[Budimpešta|Budimpešti]]. 1887. je preuzeo dirigiranjeDirigiranje [[Richard Wagner|Wagnerovog]] opernog ciklusa [[Prsten Nibelunga]] preuzeo je 1887. od bolesnog Arthura Nikischa, čvrsto uspostavljajući reputaciju i kod kritike i publike. Godinu kasnije izveo je potpunu inačicu nedovršene komične opere [[Carl Maria von Weber|Carla Marie von Webera]] ''Die Drei Pintos'', čiji uspjeh mu donosi financijsko olakšanje i rastuću slavu. Brahms je bio vrlo impresioniran njegovim dirigiranjem Mozartove opere ''[[Don Giovanni]]''. Njegovo prvo duže zaposlenje bilo je u hamburškoj operi gdje je radio od 1891. do 1897. Od 1893. do 1896. odlazi na odmore u [[Steinbach am Attersee]] u [[Gornja Austrija|Gornjoj Austriji]] gdje revidira ''Simfoniju br. 1'' (praizvedena 1889.), napisao ''Simfoniju br. 2'', skicirao ''Simfoniju br. 3'', i napisao većinu pjesama is zbirke ''Lieder aus des Knaben Wunderhorn'' (''Dječakov čarobni rog''), skladanih prema poznatoj zbirci narodnih pjesama.
 
[[File:Mahlers Komponierhäuschen.jpg|thumb|200px|Mahlerova „kućica za skladanje“ na obali [[Jezero|jezera]] Atter]]
Godine 1897. godine, tada 37-godišnjem Mahleru ponuđeno je vođenje [[Bečka državna opera|Bečke državne opere]], najprestižnije glazbene službe u Austrijskom Carstvu. To je bio 'carski' položaj koji po Austro-ugarskom zakonu nisu mogli obavljati Židovi. Mahler, koji nije prakticirao svoju religiju, nakon priprema je prešao na katolicizam. Kao dijete je pjevao u katoličkom crkvenom zboru gdje je od zborovođe i učio glasovir. Kako su godine prolazile, Mahlera je katolicizam privlačio i katolički utjecaj vidljiv je u njegovoj glazbi, npr. u [[Himan|himnu]] ''Veni Creator Spiritus'' (''[[O dođi, Stvorče, Duše svet]]''), prvom stavku ''Osme simfonije''.<ref>[http://www.sydneysymphony.com/media/81427/PROG02_100218_Mahler8_SSO.pdf Sydney Symphony – Gustav Mahler: Symphony of a Thousand], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref><ref>[http://www.youtube.com/watch?v=NSYEOLwVfU8 Youtube – Mahler: Simfonija br. 8 / Bečki filharmoničari, dir. Bernstein], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref>
 
U deset godina djelovanja u Bečkoj operi, Mahler transformira njen repertoar i podiže umjetničke standarde, pokoravajući i izvođače i slušatelje svojoj volji. Kada je preuzeo Operu, najpopularnije izvedbe bile su opere ''[[Lohengrin (opera)|Lohengrin]]'', ''[[Manon]]'' i ''[[Cavalleria rusticana]]''; kao novi direktor koncentrirao se na izvođenje klasičnih opera [[Christoph Willibald Gluck|Christopha Willibalda Glucka]] i [[Wolfgang Amadeus Mozart|Wolfganga Amadeusa Mozarta]], a u suradnji sa slikarem [[Alfred Roller|Alfredom Rollerom]] stvorio je sjenovite i očaravajuće produkcije opera ''[[Fidelio]]'', ''[[Tristan i Izolda (opera)|Tristan i Izolda]]'' i ''[[Prsten Nibelunga]]''.
Redak 39:
===Kasnije godine===
[[Datoteka:Mahler Gustav von Székely.png|thumb|200px|lijevo|<center>Gustav Mahler</center>]]
U lipnju 1901., seli se u novu vilu na jezeru u Maierniggu u [[Koruška|Koruškoj]].<ref>[http://www.gustav-mahler.at/deutsch/index.asp www.gustav-mahler.at – Gustav Mahler Komponierhäuschen], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref> 9. ožujka 1902., ženi se dvadesetDvadeset godina mlađom Almom Schindler ([[1879.]] &ndash;[[1964.]]), pokćerkom bečkog slikara [[Carl Moll|Carla Molla]], ženi se 9. ožujka 1902. Alma je bila glazbenica i skladateljica, ali joj je Mahler zabranio kreativni rad, iako je zapisivala uredne kopije njegovih rukopisa. Alma i Gustav imali su dvije kćeri, Maria Anna ('Putzi'; [[1902.]] &ndash; [[1907.]]), koja je sa samo četiri godine umrla od [[Difterija|difterije]], i [[Anna Mahler|Anna]] ('Gucki'; [[1904.]] &ndash; [[1988.]]), koja je kasnije postala [[Kiparstvo|kiparica]].
 
Smrt prve kćeri duboko je pogodila Mahlera, ali to je bio tek početak. Iste godine otkrio je da ima srčanu bolest ([[Endokarditis|infektivni endodarditis]]), i bio je primoran ograničiti tjelovježbu, te brojati korake pedometrom. U Operi je zbog tvrdoglavosti imao sve više neprijatelja, a bio je i sve češćom metom napada u antisemitskim krugovima, naročito preko tiskovina. Ostavka na mjesto voditelja opere 1907. bila je očekivana. Utjecaj tjeskobne realnosti toga vremena naročito je vidljiva u njegovoj ''Devetoj simfoniji''.
Redak 45:
Mahlerova glazba je kod kritičara pobuđivala protivljenje, budući da su ju pretežno primali kao zbrku pomiješanih tema, uzetih iz "disparatnih" razdoblja i tradicija. Mahlerovo međusobno suprotstavljanje materijala iz "visoke" kao i "niske" kulture, te miješanje različitih etničkih tradicija često su konzervativne kritičare dovodile do bijesa, u doba kada su masovne radničke organizacije naglo rasle, a sukobi između Nijemaca, Čeha, Mađara i Židova u Austro-Ugarskoj stvarali sve jači osjećaj napetosti i nestabilnosti. No, na svojoj je strani uvijek imao i strastvene pobornike. Zadnjih godina života Mahler je počeo postizati uspjehe i kod šire slušateljske publike, od kojih je među važnijima izvedba ''Druge simfonije'' 1900. godine u [[München]]u, s prvom potpunom izvedbom Treće simfonije u [[Krefeld]]u 1902., kao i oproštajno izvođenje ''Druge simfonije'' u Beču 1907., te prije svega minhenska praizvedba divovske ''Osme simfonije'' [[1910]]. Glazba koju je nakon toga skladao nije izvođena za njegovog života.
 
Posljednji povod za Mahlerov odlazak iz Beča bila je bogata ponuda [[New York City|njujorške]] [[Metropolitan Opera|Metropolitan Opere]]. Tamo je dirigirao jednu sezonu, te zamijenjen [[Arturo Toscanini|Arturom Toscaninijem]]. Iako je bio iznimno popularan i kod kritike i publike, pao je u nemilost vodstva operne kuće. Istovremeno, brak mu zalazi u krizu kada je nevjera njegove supruge Alme otkrivena. 1910.Mahler je Mahler1910. imao jednu, očito korisnu konzultaciju sa [[Sigmund Freud|Sigmundom Freudom]].
 
Potpisavši ugovor o dirigiranju uspješnog Njujorškog filharmonijskog orkestra, Mahler s obitelji ponovo seli u [[Sjedinjene Države]]. Tamo dovršava ''[[Das Lied von der Erde]] (Pjesma o zemlji)'', i ''Simfoniju br. 9'', koja će ostati njegovim zadnjim dovršenim djelom. U veljači 1911., tijekom duge i zahtjevne sezone Mahler u New Yorku obolijeva od streptokokne infekcije i svoj zadnji koncert vodi pod groznicom (program je uključivao svjetsku praizvedbu ''Berceuse élégiaque'' [[Ferruccio Busoni|Ferruccia Busonija]]). Povratkom u Europu, vode ga u [[Pariz]] gdje je upravo bio razvijen novi serum. Terapija nije pomogla i na vlastiti zahtjev, voze ga natrag u Beč. Tamo umire od bolesti 18. svibnja 1911. u dobi od 50 godina, ostavljajući ''Simfoniju br. 10'' nedovršenom.
Redak 59:
 
===Mahler i žanr===
[[File:Mahler song cycle.jpg|thumb|280px|<center>Početni [[takt]]ovi prvoga izdanja Mahlerova ciklusa ''Pjesme putujućeg djetića''</center>]]
Nakon završenih Kvinteta za klavir ''[[Das Klagende Lied]]'', rane kantate i skladbe ''Totenfeier'', Mahler se u potpunosti posvećuje skladanju simfonija i solo pjesama. Osim završenih devet numeriranih simfonija, njegovi glavni radovi postaju cikluse pjesama ''[[Lieder eines fahrenden Gesellen]]'' (u hrvatskom prijevodu ''Pjesme putujućeg djetića'', doslovan prijevod glasi "Pjesme suputnika"), kao i ''[[Kindertotenlieder]]'' ("Pjesme mrtvoj djeci"), te ''[[Das Lied von der Erde]]'' ("Pjesma o Zemlji", sinteza simfonije i solo pjesme).
 
Redak 183:
=== Sestrinski projekti ===
{{WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat = Gustav Mahler
|commonscathr = Gustav Mahler