Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine, prije 5 godina
Dorada članka
|nagrade=
|}}
 
'''Gustav Mahler''' ([[Kaliště]], [[7. srpnja]] [[1860]]. - [[Beč]], [[18. svibnja]] [[1911]].), [[Austrija|austrijski]] [[skladatelj]] i [[dirigent]] češkog podrijetla.
 
Mahler je za života bio najpoznatiji kao jedan od vodećih [[Orkestar|orkestralnih]] i [[Opera|opernih]] dirigenata. Od tada je priznat i kao jedan od najvažnijih skladatelja kasnog [[romantizam|romantizma]], iako njegova [[glazba]] u glazbenim krugovima nikada nije bila potpuno prihvaćena dok je bio živ. Mahler je skladao prvenstveno [[Simfonija|simfonije]] i [[Pjesma|pjesme]], no njegov je pristup žanru[[žanr]]u često zamagljivao granice između pjesme ([[Njemački|njem.]] ''Lied''), [[Simfonija|simfonije]] i orkestralne [[Simfonijska pjesma|simfonijske pjesme]].
 
==Životopis==
===Rani život===
[[Datoteka:Gustav mahler as child.jpg|thumb|170px160px|lijevo|Gustav Mahler kao dječak]]
Gustav Mahler rođen je u [[Židovi|aškenaskoj]] obitelji u kojoj se govorio njemački, u Kalištu u povijesnoj pokrajini Češkoj, tada dijelom [[Austrijsko Carstvo|Austrijskog Carstva]], kao drugo od četrnaestero djece od kojih je samo šest preživjelo rano djetinjstvo.<ref>Franklin, Grove online</ref> Njegovi roditelji uskoro se sele u [[Jihlava|Jihlavu]] u [[Moravska|Moravskoj]] gdje Mahler provodi djetinjstvo. Primijetivši dječakov glazbeni talent u ranoj dobi, roditelji mu priskrbljuju učenje glasovira kada mu je bilo šest godina.
 
Mahler je [[1865.]] godine kao 15-godišnji dječak primljen na [[Bečki konzervatorij]] gdje je učio [[glasovir]] s Juliusom Epsteinom, harmoniju s Robertom Fuchsom i kompoziciju s Franzom Krennom. Tri godine kasnije polazi na [[Bečko sveučilište]] gdje predaje [[Anton Bruckner]]. Tamo uz glazbu studira povijest i filozofiju. U to vrijeme radio je kao učitelj glazbe i ostvario prve važne pokušaje u kompoziciji kantatom ''Das klagende Lied''. Skladba je ušla u natjecanje čiji je žiri vodio [[Johannes Brahms]], ali nije osvojila nagradu.
Mahler počinje dirigentsku karijeru [[1880.]] godine u ljetnom kazalištu u Bad Hallu. Narednih godina radio je u sve većim opernim kućama: 1881. godine u [[Ljubljana|Ljubljani]], [[1882.]] u [[Olomouc]]u, 1883. u [[Beč]]u, 1883. u [[Kassel]]u, 1885. u [[Prag]]u, 1886. u [[Leipzig]]u, te 1888. u [[Budimpešta|Budimpešti]]. Dirigiranje [[Richard Wagner|Wagnerovog]] opernog ciklusa [[Prsten Nibelunga]] preuzeo je 1887. od bolesnog Arthura Nikischa, čvrsto uspostavljajući reputaciju i kod kritike i publike. Godinu kasnije izveo je potpunu inačicu nedovršene komične opere [[Carl Maria von Weber|Carla Marie von Webera]] ''Die Drei Pintos'', čiji uspjeh mu donosi financijsko olakšanje i rastuću slavu. Brahms je bio vrlo impresioniran njegovim dirigiranjem Mozartove opere ''[[Don Giovanni]]''. Njegovo prvo duže zaposlenje bilo je u hamburškoj operi gdje je radio od 1891. do 1897. Od 1893. do 1896. odlazi na odmore u [[Steinbach am Attersee]] u [[Gornja Austrija|Gornjoj Austriji]] gdje revidira ''Simfoniju br. 1'' (praizvedena 1889.), napisao ''Simfoniju br. 2'', skicirao ''Simfoniju br. 3'', i napisao većinu pjesama is zbirke ''Lieder aus des Knaben Wunderhorn'' (''Dječakov čarobni rog''), skladanih prema poznatoj zbirci narodnih pjesama.
 
[[File:Mahlers Komponierhäuschen.jpg|thumb|200px240px|Mahlerova „kućica za skladanje“ na obali [[Jezero|jezera]] Atter]]
Godine 1897., tada 37-godišnjem Mahleru ponuđeno je vođenje [[Bečka državna opera|Bečke državne opere]], najprestižnije glazbene službe u Austrijskom Carstvu. To je bio 'carski' položaj koji po Austro-ugarskom zakonu nisu mogli obavljati Židovi. Mahler, koji nije prakticirao svoju religiju, nakon priprema je prešao na katolicizam. Kao dijete je pjevao u katoličkom crkvenom zboru gdje je od zborovođe i učio glasovir. Kako su godine prolazile, Mahlera je katolicizam privlačio i katolički utjecaj vidljiv je u njegovoj glazbi, npr. u [[Himan|himnu]] ''Veni Creator Spiritus'' (''[[O dođi, Stvorče, Duše svet]]''), prvom stavku ''Osme simfonije''.<ref>[http://www.sydneysymphony.com/media/81427/PROG02_100218_Mahler8_SSO.pdf Sydney Symphony – Gustav Mahler: Symphony of a Thousand], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref><ref>[http://www.youtube.com/watch?v=NSYEOLwVfU8 Youtube – Mahler: Simfonija br. 8 / Bečki filharmoničari, dir. Bernstein], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref>
 
 
===Kasnije godine===
[[Datoteka:Mahler Gustav von Székely.png|thumb|200px180px|lijevo|<center>Gustav Mahler (1898.)</center>]]
[[File:Mahler-signature.svg|mini|180px|lijevo|<center>Mahlerov potpis</center>]]
U lipnju 1901., seli se u novu vilu na jezeru u Maierniggu u [[Koruška|Koruškoj]].<ref>[http://www.gustav-mahler.at/deutsch/index.asp www.gustav-mahler.at – Gustav Mahler Komponierhäuschen], pristupljeno 20. ožujka 2014.</ref> Dvadeset godina mlađom Almom Schindler ([[1879.]] &ndash;[[1964.]]), pokćerkom bečkog slikara [[Carl Moll|Carla Molla]], ženi se 9. ožujka 1902. Alma je bila glazbenica i skladateljica, ali joj je Mahler zabranio kreativni rad, iako je zapisivala uredne kopije njegovih rukopisa. Alma i Gustav imali su dvije kćeri, Maria Anna ('Putzi'; [[1902.]] &ndash; [[1907.]]), koja je sa samo četiri godine umrla od [[Difterija|difterije]], i [[Anna Mahler|Anna]] ('Gucki'; [[1904.]] &ndash; [[1988.]]), koja je kasnije postala [[Kiparstvo|kiparica]].
 
Smrt prve kćeri duboko je pogodila Mahlera, ali to je bio tek početak. Iste godine otkrio je da ima srčanu bolest ([[Endokarditis|infektivni endodarditis]]), i bio je primoran ograničiti tjelovježbu, te brojati korake pedometrom. U Operi je zbog tvrdoglavosti imao sve više neprijatelja, a bio je i sve češćom metom napada u antisemitskim krugovima, naročito preko tiskovina. Ostavka na mjesto voditelja opere 1907. bila je očekivana. Utjecaj tjeskobne realnosti toga vremena naročito je vidljiva u njegovoj ''Devetoj simfoniji''.
 
Mahlerova glazba je kod kritičara pobuđivala protivljenje, budući da su ju pretežno primali kao zbrku pomiješanih tema, uzetih iz "disparatnih" razdoblja i tradicija. Mahlerovo međusobno suprotstavljanje materijala iz "visoke" kao i "niske" kulture, te miješanje različitih etničkih tradicija često su konzervativne kritičare dovodile do bijesa, u doba kada su masovne radničke organizacije naglo rasle, a sukobi između Nijemaca, Čeha, Mađara i Židova u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] stvarali sve jači osjećaj napetosti i nestabilnosti. No, na svojoj je strani uvijek imao i strastvene pobornike. Zadnjih godina života Mahler je počeo postizati uspjehe i kod šire slušateljske publike, od kojih je među važnijima izvedba ''Druge simfonije'' 1900. godine u [[München]]u, s prvom potpunom izvedbom Treće simfonije u [[Krefeld]]u 1902., kao i oproštajno izvođenje ''Druge simfonije'' u Beču 1907., te prije svega minhenska praizvedba divovske ''Osme simfonije'' [[1910]]. Glazba koju je nakon toga skladao nije izvođena za njegovog života.
 
Posljednji povod za Mahlerov odlazak iz Beča bila je bogata ponuda [[New York City|njujorške]] [[Metropolitan Opera|Metropolitan Opere]]. Tamo je dirigirao jednu sezonu, te zamijenjen [[Arturo Toscanini|Arturom Toscaninijem]]. Iako je bio iznimno popularan i kod kritike i publike, pao je u nemilost vodstva operne kuće. Istovremeno, brak mu zalazi u krizu kada je nevjera njegove supruge Alme otkrivena. Mahler je 1910. imao jednu, očito korisnu konzultaciju sa [[Sigmund Freud|Sigmundom Freudom]].
Potpisavši ugovor o dirigiranju uspješnog Njujorškog filharmonijskog orkestra, Mahler s obitelji ponovo seli u [[Sjedinjene Države]]. Tamo dovršava ''[[Das Lied von der Erde]] (Pjesma o zemlji)'', i ''Simfoniju br. 9'', koja će ostati njegovim zadnjim dovršenim djelom. U veljači 1911., tijekom duge i zahtjevne sezone Mahler u New Yorku obolijeva od streptokokne infekcije i svoj zadnji koncert vodi pod groznicom (program je uključivao svjetsku praizvedbu ''Berceuse élégiaque'' [[Ferruccio Busoni|Ferruccia Busonija]]). Povratkom u Europu, vode ga u [[Pariz]] gdje je upravo bio razvijen novi serum. Terapija nije pomogla i na vlastiti zahtjev, voze ga natrag u Beč. Tamo umire od bolesti 18. svibnja 1911. u dobi od 50 godina, ostavljajući ''Simfoniju br. 10'' nedovršenom.
 
[[File:Grinzinger Friedhof - Gustav Mahler.jpg|mini|240px|Mahlerov grob na groblju u bečkom Grinzingu]]
Vjeruje se da je njegova posljednja riječ bila "Mozartl" ('Mozartić'). Na vlastiti zahtjev pokopan je pokraj svoje rano preminule kćeri na groblju u Grinzingu pokraj Beča. Prema posljednjim željama, pogreb je protekao u tišini, a na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji samo ime "Gustav Mahler". Mahlerov dobar prijatelj [[Bruno Walter]] ovako opisuje sprovod: "18. svibnja 1911. je umro. Sljedeće večeri polegli smo lijes na groblju u Grinzingu, prolomila se oluja s takvim naletima kiše da je bilo gotovo nemoguće nastaviti. Ogromna gomila ljudi u mrtvoj tišini slijedila je mrtvačka kola. U trenutku kada je lijes spušten, sunce se prolomilo kroz oblake" (Walter 1957., 73).
 
Alma Mahler citira Gustava: "Ja sam triput beskućnik, kao Čeh u Austriji, kao Austrijanac među Nijemcima, i kao Židov u cijelom svijetu. Svugdje uljez, nigdje dobrodošao." No ovo je iznimno slično izreci koju je 1860. ili 1870. napisao [[Anton Rubinstein]], i vjerojatno je stoga prilagodio Mahler (ili Alma) zbog svoje prikladnosti.
 
Alma je nadživjela Gustava za 50 godina tijekom kojih je bila aktivna u objavljivanju materijala o njegovom životu i glazbi. No njena kazivanja napadana su kao nepouzdana, lažna i varljiva.<ref>Carr 1999.</ref> Korigirala je tajii korespondenciju ipa je u njenim publikacijama Gustav je često prikazivan negativnije nego bi neki povjesničari željeli.<ref>Carr 1999.</ref>
 
==Glazba==
Mahler je u nizu bečkih simfonistasimfoničara Prve bečke škole, koji se proteže od [[Joseph Haydn|Josepha HaydhaHaydna]], [[Mozart|Wolfganga Amadeusa Mozarta]], [[Beethoven|Ludwiga van Beethovena]], [[Schubert|Franza Schuberta]], te romantičara Antona Brucknera i Johannesa Brahmsa, bio posljednji. Također je u svoje djelo uključivao i ideje ne-bečkih romantičnih skladatelja poput [[Robert Schumann|Roberta Schumanna]] i [[Felix Mendelssohn|Felixa Mendelssohna]]. No znatan utjecaj na njega izvršio je Richard Wagner koji je prema Mahleru jedini skladatelj nakon Beethovena čija glazba sadrži "razvoj" teme (vidi [[Sonata]]).
 
===Mahler i žanr===
Duh solo popijevke stalan je u Mahlerovu djelu. U razvoju ciklusa pjesama slijedi [[Franz Schubert|Franza Schuberta]] i [[Robert Schumann|Roberta Schumanna]], ali radije nego da sklada pjesme za klavirsku pratnju, on ih orkestrira. "Pjesme putujućeg djetića" ciklus je od četiri pjesme čiji je glavni lik odbačeni ljubavnik koji usamljen luta zemljom. Mahler je tekst napisao sam, nadahnut nesretnom ljubavlju s pjevačicom koju je sreo dirigirajući u [[Kassel]]u.
 
Iznimno svjestan kolorature orkestra, Mahler puni svoje simfonije tečnim melodijama[[melodija]]ma i ekspresivnom harmonijom, postižući izbistrenu kakvoću svojih melodijskih pasaža. Među drugim njegovim inovacijama su izražajna uporaba kombiniranja instrumenata i u većem i manjem opsegu, kao i veća uporaba udaraljki, sjedinjenje glasa i zbora sa simfonijskom formom, i primat glasa u kontrapunktu. Njegov orkestralni stil zasnovan je na kontrapunktu: dvije melodije počinju naizgled istovremeno, razvijajući bistrinu nasuprot masovnoj orgiji zvuka.
 
Često njegovi radovi uključuju duh pjesama i plesova austrijskih seljaka. [[Ländler]], austrijski narodni ples koji se prvo razvio u [[menuet]], a zatim u [[valcer]], ima važnu ulogu u nekoliko njegovih simfonija, kao i sami menuet i valcer. Sva tri plesa u svom povijesnom razvoju predstavljena su u 'plesnom stavku' ''Devete simfonije''.
 
Mahler je spojio ideje romantizma, uključujući [[ProgramskaProgramna glazba|programskuprogramnu glazbu]], uporabu melodija iz pjesama u svojim simfonijskim radovima na način koji je omogućio razvoj [[Orkestar|simfonijskog orkestra]]. Kako je tražio načine proširivanja svoje glazbe, razumijevanje simfonijske forme je prošireno i donekle fragmentirano. Izjavio je da simfonija treba biti "cijeli svijet" sam po sebi. Pri tome se susretao s poteškoćama u predstavljanju svojih radova i stalno će revidirati detalje svoje orkestracije sve dok nije zadovoljan njenim efektom.
 
Mahler je bio duboko duhovan i vrlo često je opisivao glazbu povlačeći paralele s prirodom. Zbog toga se na njegovu glazbu dugo nakon njegove smrti često gledalo kao na ekstremno emocionalnu. Uz to što je neprestano tražio nove načine proširenja simfonijske izražajnosti, također je bio i gorljiv majstor, što je vidljivo u njegovim preciznim metodama pažljivog planiranja i proučavanja skladatelja prethodnika.
 
===Prokletstvo devete simfonije===
Mahler je bio opsjednut Beethovenovom ostavštinom - rekao je kako su sve njegove simfonije bile "devete", budući da su imale isti značaj i utjecaj kao čuvena Beethovenova ''[[Simfonija br. 9 (Beethoven)|Deveta simfonija]]''. Mahler je također čvrsto vjerovao i u prokletstvo devete simfonije, te zbog toga bio u strahu od skladanja numerirane devete simfonije. vjeruje se da je to razlog zbog kojega nije dao broj simfonijskom radu "Pjesme o zemlji" koji slijedi nakon ''Osme simfonije'', nego ga je jednostavno opisao kao ''Eine Symphonie für eine Tenor- und eine Alt- (oder Bariton-) Stimme und Orchester (nach Hans Bethges "Die chinesische Flöte")'' (''Simfonija za tenor i alt (ili bariton) i orkestar, prema "Kineskoj flauti" Hansa Bethgea''). To se djelo može smatrati spojem ciklusa pjesama i simfonije.
 
[[Leonard Bernstein]], koji je iznimno zaslužan za promidžbu i izvedbe Mahlerove glazbe nakon njegove smrti, prikazuje tu simfoniju kao proročku glazbenu izjavu krize klasične glazbe u 20. stoljeću. Ne samo da je Mahler znao kako neće dugo živjeti nakon dovršetka djela 1908., nego je prema Bernsteinu i kroz glazbu "prorekao" blisku smrt durskih i molskih tonaliteta. Daljnje proširenje te ideje također navješćuje smrt faustovske kulture, a možda i cijelog čovječanstva (napetosti uoči [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] već su bile očite).
 
==Ostavština==
[[File:Mahler conducting caricature.jpg|mini|lijevo|Mahler kao dirigent u [[Karikatura|karikaturama]] Hansa Schliessmanna]]
Više nema kritičara koji inzistiraju na tome da je Mahlerova popularnost prolazna moda, no dok su njegov repertoar i mjesto u povijesti glazbe osigurani, trijeznu procjenu njegove ostavštine otežava nekoliko čimbenika. Npr. malo je zajedničkoga u stajalištima onih koji Mahlera cijene zbog njegove "emocionalne i duhovne iskrenosti" i njegovih jednako glasnih osporavatelja koji njegovu glazbu označavaju kao "plačljivu, neukusnu i sentimentalnu". [[Franz Schmidt]] jasno se izjasnio opisujući Mahlerove simfonije kao "jeftine romane". Slična razlika dijeli one koji cijene i analiziraju njegove simfonije kao brižljivo orkestrirane i rigorozno organizirane u svojoj velikoj formi, dok drugi to isto smatraju neumjerenim, pompoznim, samozadovoljavajućim egotizmom.
 
 
===Utjecaj===
[[Arnold Schönberg]], koji je gotovo cijelu generaciju mlađi od Mahlera, štuje ga kao "sveca", kao uzor koji je nesebično posvećen umjetnosti, velikodušan prema mlađim skladateljima, i loše tretiran na isti način na koji je bio i sam Schönberg. No u isto vrijeme je pokazivao složen pristup njegovoj glazbi, pa je ponekad čak govorio da ga odbija. Ova ambivalentnost nije ga doduše spriječila od toga da postane oštrouman analitičar Mahlerovih neregularnih melodijskih struktura, ili da javno brani njegovu ''Sedmu simfoniju'' od jednog američkog kritičara, a nije ga ni spriječilo da usvoji i čak rafinira masivne malerijanske efekte u svojim radovima "Gurrelieder" ili "Pelej i Melisanda", kao i da pokuša ostvariti malerovsku jasnoću solističkom ili komornom orkestracijom.
 
Za još mlađeg [[Alban Berg|Albana Berga]], Mahler je prije nego osobni bio glazbeni utjecaj (po njemu je Mahlerova tragična ''Šesta simfonija'' "jedina šesta, unatoč Beethovenovoj ''[[Simfonija br. 6 (Beethoven)|Pastoralnoj]]''"), a malerovski elementi vidljivi su u mnogim njegovim djelima. Npr. dva udarca čekićem (u izvorniku tri) iz finala Mahlerove ''Šeste simfonije'' odjekuju u Bergovom djelu "Tri komada za orkestar", u čiji je posljednji stavak uveo sedam udaraca čekićem, kao i tematski materijal izrazito nalik Mahlerovima.
U slučaju [[Anton Webern|Antona Weberna]], koji je u ranijoj glazbenoj karijeru dirigirao izvedbama Mahlerovih simfonija mogu se zamijetiti malerovski elementi u sveobuhvatnoj jasnoći glazbenog sloga, iako manji omjer i retorička razrijeđenost njegovih zrelijih djela upućuje da je "malerizme" teže naći nego u njegovim mlađim djelima. Također se povlače paralele između Webernove i Mahlerove privrženosti prirodi, pogotovo u [[Koruška|koruškom]] seoskom krajoliku.<ref>Julian Johnson, ''Webern and the Transformation of Nature'' (Cambridge: Cambridge University Press, 1999.).</ref>
 
Prvi značajni nesuvremenici koji su zamijetili Mahlerov utjecaj vjerojatno su bili [[Benjamin Britten]] i [[Dmitrij Šostakovič]], od kojih su se obojica identificirala s elementima Mahlerovog osobnog i kreativnog karaktera, kao i s aspektima njegovog glazbenog stila. Britten, koji je prvi put došao u doticaj s Mahlerovom glazbom kroz njegovu ''Četvrtu simfoniju'' dok je još bio student, producirao je 'umanjenu' orkestralnu inačicu drugog stavka ''Treće simfonije'', a za života je također izvodio Mahlerovu glazbu kao dirigent i kao pijanist u pratnji. I Britten i Šostakovič posebno su počeli cijeniti "Pjesmu o zemlji" i nedvojbene referencije na to djelo zamjetne su u djelima kao što je Brittenova "Fedra" i Šostakovičeve ''[[Simfonija br. 4 (Šostakovič)|Četvrte]]'' i ''[[Simfonija br. 10 (Šostakovič)|Desete simfonije]]''. U [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] na razvoj autentičnog "američkog" zvuka također je utjecao i Mahler, najuočljivije u ''Koncertu za klarinet'' [[Benny Goodman|Bennyja Goodmana]].
 
Među drugim vodećim skladateljima, nesklonost Mahleru često se može pripisati radikalno različitim kreativnim ciljevima prije nego nepriznavanju njegovih tehničkih sposobnosti. [[Igor Stravinski|Igoru Stravinskom]] Mahler je bio "malheur" (francuska riječ za "nesreću"), dok ga je [[Ralph Vaughan Williams]] opisao kao "podnošljivu imitaciju skladatelja". No do kraja [[20. stoljeće|20. stoljeća]] Mahlerova kaleidoskopska orkestracija i motivski nezavisne linije u intenzivnoj [[Polifonija|kontrapunktskoj]] kombinaciji postale su jednom od odrednica glazbenog [[Modernizam|modernizma]], a prije šokantne značajke njegove glazbe, kao što je radikalni diskontinuitet, sklonost [[Parodija|parodiji]], citiranje (i samocitiranje), kao i izravno sučeljavanje "visokih" i "niskih" glazbenih stilova istaknute su značajke [[Postmodernizam|postmodernizma]].
 
1974. godine [[Ken Russell]] je snimio biografski film naslova "Mahler", koji vrlo slobodno opisuje skladateljev život.
 
==Snimljena glazba==
{{Zvuk-početak}}
{{Zvuk-predmet|filename=Gustav Mahler - Trombone Solo from 3rd Symphony, 1st movement.ogg|title=Solo za trombon iz Simfonije br. 3, prvi stavak|description=|format=[[Ogg]]}}
{{Zvuk-kraj}}
 
==Djela==
===Simfonije===
[[File:Mahler Veni creator.jpg|mini|<center>Prva stranica rukopisa Mahlerove ''Osme simfonije''</center>]]
[[File:Mahler - Symphony N° 9 - I (B. Walter, 1938).ogg|mini|1. stavak Mahlerove ''Devete simfonije'' – [[Bečki filharmoničari]], dirigent: Bruno Walter]]
* [[Simfonija br. 1 (Mahler)|Simfonija br. 1]] u D-duru (?[[1884.]]–[[1888.]]; revidirana [[1893.]]–[[1896.]]; 2. nadopuna [[1906.]]).
** Napomena: ova simfonija je isprva nazvana "Simfonijskom pjesmom", kasnije "Titan" (pretpostavlja se, prema Jeanu Paulu), što je Mahler doduše odbijao. Prvotno zamišljena u pet stavaka, drugi stavak "Blumine" izbačen je u posljednjoj reviziji.
 
=== Vokalna djela ===
[[File:Mahler - Kindertotenlieder, III (Anderson, Monteux, 1950).ogg|mini|''Kindertotenlieder: III. Wenn dein Mütterlein'' – [[Marian Anderson]] i San Francisco Symphony Orchestra, dirigent: [[Pierre Monteux]]]]
[[File:Mahler - Kindertotenlieder, IV (Fischer-Dieskau, Kempe, 1955).ogg|mini|''Kindertotenlieder: IV. Oft denk' ich, sie sind nur ausgegangen'' – [[Dietrich Fischer-Dieskau]] i [[Berlinski filharmoničari]], dirigent: [[Rudolf Kempe]]]]
* ''[[Das klagende Lied]]'', kantata ([[1880.]]; revidirana [[1893.]], [[1898.]])
* ''[[Drei Lieder (Mahler)|Drei Lieder]]'', tri pjesme za tenor i glasovir ([[1880.]])
* ''[[Rückert Lieder]]'', za glas uz pratnju klavira i orkestra ([[1901.]]–[[1902.]])
* ''[[Kindertotenlieder]] (Pjesme mrtvoj djeci)'', za glas i orkestar ([[1901.]]–[[1904.]])
* ''[[Das Lied von der Erde]] (Pjesma o Zemlji)'' za alt (ili bariton) i, tenor i orkestar ([[1908.]]–[[1909.]])
** Napomena: ovo djelo može se klasificirati i kao simfonija i kao ciklus pjesama. Vjeruje se da je Mahler izbjegavao numeriranje kako bi se suočio s praznovjernim strahom od prokletstva devete simfonije.
 
=== DrugaKomorne skladbe djela===
* [[Klavirski kvintet (Mahler)|Klavirski kvintet]] u a-molu ([[1876.]])