Hrvatsko-srpska koalicija: razlika između inačica

 

=== Veleizdajnički i Friedjungov proces ===

 

Već potkraj 1907. vrhovi [[Austro-Ugarska|Monarhije]] započeli su s pripremama za [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|okupaciju Bosne i Hercegovine]]. S tim u svezi u Hrvatskoj je uveden režim bana [[Pavao Rauch|Pavla Raucha]], koji je nastojao na vlast dovesti mađarone, pripadnike nekadašnje Khuenove [[narodna stranka|Narodne stranke]], koja se nakon poraza na izborima 1906. sama raspustila. No, [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1908.|izbornu je pobjedu]] i taj put (1908.) odnijela Hrvatsko-srpska koalicija, koja je tijekom dvogodišnjega Rauchova režima bila izložena teškim pritiscima. No ni protusrpska kampanja, koju je Rauchov režim vodio prikazujući srpski dio Koalicije kao polugu [[Velika Srbija|velikosrpske politike]] u Hrvatskoj, ni tzv. [[veleizdajnički proces]] nisu uspjeli izazvati raspad Koalicije. Štoviše, potkraj 1909., nakon završetka [[friedjungov proces|Friedjungova procesa]], vrh Monarhije teško se kompromitirao jer se pokazalo da su optužbe iznesene u javnosti protiv [[Frano Supilo|Frane Supila]] i Koalicije utemeljene na krivotvorenim dokumentima pristiglima iz Ministarstva vanjskih poslova.

 

 

Nakon Friedjungova procesa vrhovi Monarhije krenuli su u konačni obračun s [[ugarska|mađarskim]] nacionalizmom radi rješavanja krize dualizma. U tom je kontekstu 1910. došlo do promjene režima u Hrvatskoj. Nastojeći smiriti situaciju u zemlji, [[Khuen-Héderváry]], koji je 1903. postao mađarskim ministrom predsjednikom, uspostavio je u [[trojednica|Hrvatskoj]] ustavno stanje. Banom je imenovan [[Nikola Tomašić]], koji je postigao sporazum s Hrvatsko-srpskom koalicijom, u to doba još uvijek najjačom političkom snagom u Hrvatskoj. Izmorena borbom koju je bila prisiljena voditi za pseudoustavnoga Rauchova režima, Hrvatsko-srpska koalicija pristala je na sporazum s Tomašićem, odnosno s Khuenom-Héderváryjem. Kako bi došla u blizinu vlasti, morala je odustati od pokušaja vođenja energičnije nacionalne politike i pristati na politiku dualizma.

 

Zbog toga [[Pakt Hrvatsko-srpske koalicije i bana Nikole Tomašića|»pakta«]] [[Frano Supilo|Supilo]] je tada napustio Hrvatsko-srpsku koaliciju. No Tomašićev sporazum s Koalicijom ubrzo je propao zbog njegova pokušaja da ju razbije i stvori vlastitu stranku, pa je [[Sabor]], u kojem je Hrvatsko-srpska koalicija imala većinu, raspušten. Budući da na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1908.|izborima 1911.]] Tomašićeva režimska struja nije uspjela postići većinu, ban je dao ostavku, a za novoga je [[ban]]a početkom 1912. imenovan [[Slavko Cuvaj]], koji je odmah raspustio Sabor, premda se on uopće nije bio sastao. Raspuštanje Sabora i represivne mjere što ih je ban primjenjivao potaknule su demonstracije studenata i srednjoškolaca, koje su prerasle u opći štrajk srednjoškolske mladeži. U tim je uvjetima mađarski ministar predsjednik [[Khuen-Héderváry]] ukinuo ustavno stanje.

 

=== Koalicija pri vlasti i Prvi svj. rat ===

 

U razdoblju nakon izbijanja [[Hrvatska u Prvom svjetskom ratu|I. svjetskoga rata]] u Hrvatskoj i u Slavoniji [[Sabor]] se povremeno sastajao, no proglašenje ratnoga stanja i pritisak vojnih vlasti i ondje su u mnogočemu ometali političko djelovanje oporbe, koju su činili [[milinovci]] (pravaši [[mile Starčević|Mile Starčevića]]), [[frankovci]] i [[HPSS|radićevci]]. Ni Hrvatsko-srpska koalicija nije bila pošteđena pritisaka. Budući da je Koalicija ostala dosljedna u svojoj pasivnoj politici i u svojoj potpori vladi, u Hrvatskoj i Slavoniji izbjegnuta je mogućnost uvođenja izvanrednoga stanja. Političke snage u zemlji nisu uspostavile suradnju s političarima u emigraciji, [[Ante Trumbić|Antom Trumbićem]] i [[Frano Supilo|Franom Supilom]], koji su u Londonu potkraj travnja 1915. osnovali [[Jugoslavenski odbor]], predstavnici kojega su sa srbijanskom kralj. vladom potpisali [[Krfska deklaracija|Krfsku deklaraciju]] u srpnju 1917. i sudjelovali u donošenju [[Ženevska deklaracija (1918.)|Ženevske deklaracije u studenome 1918]].