Anton Lipošćak: razlika između inačica

Dodana 152 bajta ,  prije 8 godina
m
bez sažetka
mNo edit summary
==Životopis==
=== Vojna karijera ===
[[Datoteka:Lipošćak.jpg|mini|lijevo|210px180px|General Lipošćak za vrijeme rata]]
Anton Lipošćak je rođen kao sin bojnika u [[Odorheiu Secuiesc|Odorheiu Secuiescu (mađ. Székely-Udvarhelyu)]], u današnjoj Rumunjskoj, [[1863]]. Školovao se na ''Militär-Oberrealschule'' u Mährisch-Weißkirchenu, a [[1880.]] upisao je [[Theresianum|Terezijansku vojnu akademiju]] u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]]. Diplomirao je [[1883.]] i dodijeljen je kao poručnik [[53. pješačka pukovnija|53. pješačkoj pukovniji]]. Bio je u istom godištu s poznatim generalima iz Prvog svjetskog rata, kao što su Klaudius Czibulka, Alfred Krauss i Kasimir Freiherr von Lütgendorf. Nakon promaknuća u čin natporučnika i završetka ratne škole (1886.-1888.), dodijeljen je zapovjedništvu 18. pješačke brigade. U svibnju [[1892.]] postao je satnik prvog razreda glavnog stožera. Nakon raznih zadataka promaknut je u čin pukovnika te je postao načelnik glavnog stožera XV korpusa od lipnja [[1905.]] do listopada [[1909.]], a nakon toga časnik glavnog stožera General-inspektorata postrojbi u [[Sarajevo|Sarajevu]]. [[1905.]] promaknut je u čin pukovnika. U ožujku [[1909.]] dodijeljen mu je viteški križ Reda Leopolda, vrlo visoko i neuobičajeno odličje za pukovnika. Na toj dužnosti je promaknut u čin [[general-major]]a [[1910.]]
 
=== Prvi svjetski rat ===
[[Datoteka:OkupacjaKP1914-18.PNG|200px|minijatura|lijevo|{{legenda|#98FB98|Austrijska okupacijska zona u Poljskoj, kojoj je na čelu bio Lipošćak}}]]
[[Datoteka:Lipošćak.jpg|mini|lijevo|210px|General Lipošćak za vrijeme rata]]
U svibnju [[1914.]] promaknut je u čin [[podmaršal]]a te je primio Red željezne krune 2. razreda s ratnim obilježjem (ogrlica reda željezne krune s ratnim obilježjem). Isprva je upućen na rusku bojišnicu, gdje se istakao u borbama za [[Lublin]], Krasnik i [[Banska Bistrica|Bansku Bistricu]], a nadasve u borbama na [[Karpati]]ma, u klancu Dukla Pas. U listopadu [[1914.]] je primio [[Željezni križ]] drugog razreda od [[Njemačko Carstvo|Njemačke]]. Zapovijedao je divizijom do siječnja [[1915.]], kad ga je zdravstveno stanje nagnalo na napuštanje zapovjedništva. Od [[22. lipnja]] [[1915.]] zapovijeda [[42. domobranska pješačka divizija|42. domobranskom pješačkom divizijom]]. Istakao se u novogodišnjim napadima na Ruse u sastavu XI korpusa. Položaj napušta u veljači [[1916.]], a vraća se na dužnost u [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]] i [[Bukovina|Bukovini]] u ožujku [[1917.]] ponovno kao zapovjednik [[42. pješačka "Vražja" divizija|42. domobranske pješačke divizije]], do lipnja [[1917.]] Prilikom formiranja vojne operativne grupe "Lipošćak", [[19. kolovoza]] [[1917.]] promaknut je u čin [[General pješaštva|generala pješaštva]]. Njegova grupa zadržala je naziv ''"Gruppe Lipošćak"'' do listopada [[1917.]] kad je preustrojena u IX [[Korpus|korpus]]. General Lipošćak vodio je korpus do veljače [[1918.]] kad je postao ''Militär-General-Gouverneur'' - glavni vojni guverner Poljske. Za vrijeme obavljanja te dužnosti bio je cijenjen od strane Poljaka.<ref>Maria Lubomirska, ''Pamiętnik...'', str.626, [[15. travnja]] [[1918.]]: {{Citat|Rada Regencyjna bardzo serdecznie przyjmowała przed dwoma dniami Lipošćaka, generalnego gubernatora lubelskiego który najlepsze uczynił wrażenie. Stanowczo jest odpowiedniejszym zwierzchnikiem od Szeptyckiego, który do groźnych rozmiarów rozwielmożnił lewicę - żołnierz, bynajmniej nie polityk. Jego brat Andrzej Szeptycki , metropolita lwowski, w tych czasach oburzył Polaków swym rusińskim polakożerstwem. Chciał osadzić biskupa unickiego na Chełmszczyźnie - Lipošćak kandydata z Lublina wygonił. (...) Lipošćak ma męski wygląd pod lat pięćdziesiąt, nienawidzi Niemców, za to oczy mu się śmieją do niewiast|Pamiętnik..., str. 626., 15. travnja 1918.}}</ref> Njegova zasluga je očuvanje dvorca u Piotrkowu od devastacije austro-ugarskih vojnika. Ostao je na ovom položaju (u međuvremenu primivši Red željezne krune 1. stupnja s ratnim obilježjem) do kraja rata. U listopadu je postao pravi tajni savjetnik, tj. imenovan je članom ''Geheimer Rat'' ([[Tajno vijeće|tajnog/zemaljskog dvorskog vijeća]]). Podnio je ostavku s mjesta guvernera [[Poljska|Poljske]] u [[Lublin]]u [[2. studenoga]].