Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 266 bajtova ,  prije 5 godina
nova dorada
 
===Tonalitetnost u Mahlerovoj glazbi===
Mahlerov je [[Harmonija (glazba)|harmonijski jezik]] povremenou pojedinim [[skladba]]ma bio iznimno inovativan, šireći granice konvencionalne [[tonalitet]]nosti. No tonalitetnost je kao izražajni i gradivnigradbeni princip je Mahleru očigledno bila od velike važnosti., Tošto se najbolje vidi u njegovom pristupu tzv. "progresivnoj tonalitetnosti". Dok je njegova ''Prva simfonija'' očito djelopisana u D-duru, njegova ''Druga simfonija'' "napreduje" iz prvog stavka u c-molu do završnice u Es-duru; ''Treća simfonija'' počinje u d-molu, a završava stavkom u F-duru, koji opet završava u D-duru. ''Peta simfonija'' odmiče se od pogrebnogpogrebne maršakoračnice u cis-molu kroz a-molski stavak pun očaja i konfliktasukoba, nastavlja snažnim plesnim stavkom u D-duru i lirskim ''Adagiettom'' u F-duru, do trijumfalnog finala u D-duru. Iako ''Šesta simfonija'' s kontrastom počinje i završava u a-molu, akojemu Mahler suprotstavlja jojEs-dur sepolaganog polagani stavakstavka u Es-duru sa ''Scherzom'' u a-molu. ''Sedma simfonija'' tonalitetno je iznimno "progresivna" - prvi stavak odmiče se od (mogućeg) početka u h-molu do svršetka u E-duru, a finale definira slavljenički C-dur. U ''Osmoj simfoniji'' skladateljeve izražajne namjere navode ga da izgradi djelo koje počinje i završava ''in Es'', dok "oproštajna" ''Deveta simfonija'' odlazi od prvogprvoga stavka u D-duru "odlazi" do finala u Des-duru. Za nedovršenu ''Desetu simfoniju'' može se jedino pretpostaviti da je Mahlerov tonalitetni cilj bio Fis-dur, isto kao i početak simfonije.
 
===Simfonije===
=====PrviPrvo periodrazdoblje=====
Mahlerov simfonijski opus općenito se dijelo na tri 'periodarazdoblja'. PrviPrvo periodrazdoblje, kojim dominira njegovo iščitavanje pjesama "Čarobnog roga", uključuje prve četiri simfonije. U ovojtoj skupini međusobni utjecaj njegovih pjesama i simfonija sasvim je očigledan. Prvi stavak ''SimfonijaSimfonije br. 1'' ugrađen prvomje stavkuna koristimelodijskoj melodijsku idejuideji jedne pjesme izod "Pjesama putujećeg djetića", ia pasaž druge pjesme istogistoga ciklusa pojavljuje se u središnjem dijelu trećegtrećega stavka. Treći stavak ''Simfonije br. 2'' bezglasno je proširenje jedne pjesme, a zatim i cijelog instrumentalnog postava iz "Čarobnog roga", čija je prisutnost vidljiva i u ''Drugoj'' i u ''Trećoj simfoniji''.
 
=====DrugiDrugo periodrazdoblje=====
''Peta'', ''Šesta'' i ''Sedma simfonija'' svrstavaju se u radove drugog periodarazdoblja, čijačije su značajkaznačajke povećana izražajna ozbiljnost i interes uza neuobičajenu nestandardnu[[Instrumentacija (glazba)|instrumentaciju]] (npr. u ''SimfonijiPetoj br. 5simfoniji'' koristiMahler serabi udaraljkarazne bič,vrste cowbell,osebujnih [[Udaraljke|udaraljki]] orkestralnapoput biča i zvona, "čekić" u ''Simfoniji br. 6Šestoj'', kaote i kornet, bariton rogtenor-krilnicu, mandolina[[Mandolina|mandolinu]] i gitara[[Gitara|gitaru]] u ''SimfonijiSedmoj br. 7simfoniji''), iako nestandardnenestandardna instrumente[[glazbala]] koristi i ranije, kao što jeprimjerice poštanski rog u ''SimfonijiTrećoj br. 3simfoniji''. Iako simfonije oveovoga skupinerazdoblja nemaju glasovnepjevačkih dionicedionica, svijet Mahlerovske pjesme vidljivipak je vidljiv već u prvom stavku ''Simfonije br. 5Pete'', i polaganom stavku ''SimfonijeŠeste br. 6simfonije'' (gdje se nakratko čuju fraze iz jedne pjesmeod pjesmama iz ciklusa "MrtvojPjesme mrtvoj djeci"), kao i u finalu ''SimfonijePete br. 5simfonije'', kojau uključujekojoj materijalse izprepoznaje ciklusapjesma "DječakovLob čarobnides roghohen Verstandes", pjesmuiz ciklusa "LobDječakov desčarobni hohen Verstandesrog".
 
=====TrećiTreće periodrazdoblje=====
[[Datoteka:Philadelphia_Orchestra_at_American_premiere_of_Mahler's_8th_Symphony_(1916).jpg|thumb|desno|330px|Kolosalna američka praizvedba Mahlerove ''[[Simfonija br. 8 (Mahler)|Osme simfonije]]'' u kojoj je sudjelovalo 1068 izvođača pod ravnanjem [[Leopold Stokowski|Leopolda Stokowskog]]]]
MahlerovMahlerovo trećitreće simfonijskisimfonijsko periodrazdoblje označava povećana polifonija, ia ono uključuje ''Osmu'', ''Devetu'' i (nedovršenu) ''Desetu simfoniju'', kao ite "Pjesmu o Zemlji". Vjerojatne veze s drugim pjesmama togatog periodarazdoblja teško je u ovim djelima prikazatiraspoznati, budući da je njegov posljednji ciklus pjesama "Pjesme mrtvoj djeci" završen 1904. No vrlo je upadljiv primjer samje krajzavršetak ''Devete simfonije'', koji sadrži intervalsku sličnost s pjevanimmelodijom stihomstiha "Derder Tag ist schön auf jenen Höh'n" ("Lijeplijep je dan na tim visinama") iz četvrte pjesme ciklusa "Pjesme mrtvoj djeci", br. 4.
 
Malo je skladatelja međusobnona sličan način združivalo svoj rad tako slobodno i potpuno kao Mahler. DojamTaj dojam pojačava međusobna glazbena povezanost koja se može čuti u simfonijamapojedinim međusobnosimfonijama, kao i među simfonijama i pjesmama, koje se tako naizgled povezuju u veći narativ. Npr. materijal koji se čuje u ''Trećoj simfoniji'' ponavlja se u finalu ''Četvrte''; ideja iz prvog stavka ''Četvrte'' čuje se u početku ''Pete'', a "tragična" harmonijska gesta koja se ponavlja u ''Šestoj simfoniji'' ([[dur]]ski [[akord]] koji "pada" na [[Mol (glazba)|mol]]), upadljivo se vraća u ''Sedmoj''. Nadalje, tema iz ''Prve simfonije'' ponovljena je u prvom stavku ''Devete simfonije'', posljednjem njegovom završenom djelu.
 
===Prokletstvo devete simfonije===
Mahler je bio opsjednut Beethovenovom ostavštinom - rekao je kako su sve njegove simfonije bile "devete", budući da su imale isti značaj i utjecaj kao čuvena Beethovenova ''[[Simfonija br. 9 (Beethoven)|Deveta simfonija]]''. Mahler je također čvrsto vjerovao i u prokletstvo devete simfonije, te je zbog toga bio u strahu od skladanja numerirane devete simfonije. vjerujeVjeruje se da je to razlog zbog kojega nije dao broj simfonijskomsimfonijskoj raduskladbi "Pjesme o zemlji" kojikad slijediju je počeo skladati nakon ''Osme simfonije'', nego gaju je jednostavno opisao kao ''Eine Symphonie für eine Tenor- und eine Alt- (oder Bariton-) Stimme und Orchester (nach Hans Bethges "Die chinesische Flöte")'' (''Simfonija za tenor i alt ([ili bariton)] i orkestar, prema "Kineskoj flauti" Hansa Bethgea''). To seje djelo možemoguće smatratitumačiti kao spojemspoj ciklusa pjesama i simfonije.
 
[[Leonard Bernstein]], koji je iznimno zaslužan za promidžbu i izvedbe Mahlerove glazbe nakon njegove smrti, prikazuje tu simfoniju kao proročku glazbenu izjavu krize klasične glazbe u 20. stoljeću. Ne samo da je Mahler znao kako neće dugo živjeti nakon dovršetka djela 1908., nego je prema Bernsteinu i kroz glazbu "prorekao" blisku smrt durskih[[dur]]skih i [[Mol (glazba)|molskih]] tonaliteta[[tonalitet]]a. Daljnje proširenje te ideje također navješćuje smrt faustovske kulture, a možda i cijelog čovječanstva (napetosti uoči [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] većtada su već bile očite).
 
Mahlerovu nedovršenu ''Desetu simfoniju'' kasnije je orkestrirao [[Deryck Cooke]], uz blagoslov Alme Mahler. Iako Leonard Bernstein nikada nije izvodio ni snimao ovutu "realizaciju", drugineki su dirigenti kao što jeprimjerice Sir [[Simon Rattle,]] – cijenili su to dijeloCookovo ostvarenje, te ga izvodili i snimali.
 
==Ostavština==
Više nema kritičara koji inzistiraju na tome da je Mahlerova popularnost prolazna moda, no dok su njegov repertoar i mjesto u povijesti glazbe osigurani, trijeznu procjenu njegove ostavštine otežava nekoliko čimbenika. Npr. malo je zajedničkoga u stajalištima onih koji Mahlera cijene zbog njegove "emocionalne i duhovne iskrenosti" i njegovih jednako glasnih osporavatelja koji njegovu glazbu označavaju kao "plačljivu, neukusnu i sentimentalnu". [[Franz Schmidt]] jasno se izjasnio opisujući Mahlerove simfonije kao "jeftine romane". Slična razlika dijeli one koji cijene i analiziraju njegove simfonije kao brižljivo orkestrirane i rigorozno organizirane u svojoj velikoj formi, dok drugi to isto smatraju neumjerenim, pompoznim, samozadovoljavajućim egotizmom.
 
I Mahlerovi strastveni obožavatelji katkadkatkada su na njega gledali isključivo kroz vlastite preokupacije, uključujući i glazbeno predskazivanje budućih događaja kao što su Prvi svjetski rat i [[Holokaust]]. <ref>Bernstein, 1967.</ref> Strastveno opiranje Mahlerovom glazbenom izražaju katkada ima [[Rasizam|rasističke]] i [[Nacionalizam|nacionalističke]] tonove; mahlerovac Hans Keller tako navodi jednog uglednog britanskog kritičara: "Stvar je u tome da mi Mahlera ovdje jednostavno ne želimo."
 
Ovo dovodi do situacije koja je i danas prisutna u kojoj osporavatelji pokušavaju minimalizirati Mahlerovu ostavštinu, a štovatelji odgovaraju preuveličavajući je. Opreznu sredinu moguće je postići uzimajući u obzir zbroj čimbenika: [[Drugi svjetski rat]], [[Velika depresija|ekonomsku depresiju]], izrazit austrijski [[antisemitizam]] (koji je bio toliko intenzivan da je Mahler 1897. bio primoran prijeći na [[Katoličanstvo|katolicizam]] 1897. godine kako bi donekle poboljšao izglede za uspjeh), od čega su svi utjecali na smanjenje broja izvedbi i razumijevanjarazumijevanje Mahlerove glazbe nakon [[1911.]], samim tim i njegov posmrtni utjecaj.
 
Tijekom koncertne turneje u [[Finska|Finskoj]] u studenom 1907. Mahler je rekao kolegi [[Jean Sibelius|Jeanu Sibeliusu]] kako bi "simfonija trebala biti kao svijet: mora obuhvatiti sve" (''"die Symphonie muss sein wie die Welt. Sie muss alles umfassen"'').<ref>Burnett-James 1989., 41.</ref>; provodećiProvodeći tu filozofiju, oblik simfonije doveo je oblik simfonije na novu razinu umjetničkoga razvoja. Povećavajućipovećavajući rasponnjene kontrastaformalne izmeđuokvire stavakasve primoraovećim jerasponom nakontrasta širenjeizmeđu duljinepojedinih i dometastavaka (njegova šeststavačna ''[[Simfonija br. 3 (Mahler)|Simfonija br. 3]]'', trajanja oko 95 minuta, najdulja je u cijelom simfonijskom repertoaru). ''[[Simfonija br. 8 (Mahler)|Simfoniju br. 8]]'' praizvelo je otprilike tisuću izvođača, dok je uključivanje vokalnih i koralnih elemenata te tekstova od narodne poezije, preko [[Friedrich Nietzsche|Nietzschea]], [[Johann Wolfgang von Goethe|Goethea]], [[Kineska književnost|kineske književnosti]] i srednjovjekovnog katoličkog misticizma uobličilo filozofski, kaoali i autobiografski sadržaj. Zanemarivane desetljećima nakon smrti, Mahlerove simfonije i orkestralne pjesme sadadanas su dio središnjeg repertoara svih velikih simfonijskih orkestara diljem svijeta.
 
===Utjecaj===