Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine, prije 5 godina
Dorada, lektura i stručna korektura
|ime=Gustav Mahler
|opis_slike=
|puno_ime=Gustav Mahler
|slika=Gustav Mahler 1909.jpg
|datum_rođenja=[[7. srpnja]] [[1860]].
'''Gustav Mahler''' ([[Kaliště]], [[7. srpnja]] [[1860]]. - [[Beč]], [[18. svibnja]] [[1911]].), [[Austrija|austrijski]] [[skladatelj]] i [[dirigent]] češkog podrijetla.
 
Mahler je za života bio najpoznatiji kao jedan od vodećih [[Orkestar|orkestralnih]] i [[Opera|opernih]] dirigenata. Od tadaBio je priznat i kao jedan od najznačajnijih skladatelja kasnog [[romantizam|romantizma]], iako njegova [[glazba]] u glazbenim krugovima nikada nije bila potpuno prihvaćena dok je bio živ. Mahler je skladao prvenstveno [[Simfonija|simfonije]] i [[Pjesma|pjesme]], no njegov je pristup [[žanr]]u često zamagljivao granice između pjesme ([[Njemački|njem.]] ''Lied''), [[Simfonija|simfonije]] i orkestralne [[Simfonijska pjesma|simfonijske pjesme]]. Mahlerova su djela i glazbeno umijeće iznimno cijenili skladatelji Druge bečke škole – [[Arnold Schönberg]], [[Alban Berg]] i [[Anton Webern]], a divili mu se i njegovom se glazbom nadahnjivali mnogi skladatelji [[20. stoljeće|20. stoljeća]], primjerice [[Dmitrij Šostakovič]] i [[Benjamin Britten]]. Godine 1955. u Beču je utemeljeno i Međunarodno društvo »Gustav Mahler« (njem. ''Internationale Gustav Mahler Gesellschaft'').
 
==Životopis==
===Mahler i žanr===
[[File:Mahler song cycle.jpg|thumb|280px|<center>Početni [[takt]]ovi prvoga izdanja Mahlerova ciklusa ''Pjesme putujućeg djetića''</center>]]
Nakon ''Klavirskog kvinteta'', rane kantate ''[[Das Klagende Lied]]'' i skladbe ''Totenfeier'', Mahler se u potpunosti posvećuje skladanju simfonija i solo-pjesama. Osim završenih devet numeriranih simfonija, njegovi glavni radovi postaju ciklusi pjesama ''[[Lieder eines fahrenden Gesellen]]'' (hrv. ''Pjesme putujućeg djetića'', doslovan prijevod glasi "Pjesme suputnika"), kao i ''[[Kindertotenlieder]]'' ("Pjesme mrtvoj djeci"), te ''[[Das Lied von der Erde]]'' ("''Pjesma o Zemlji"zemlji'', sinteza simfonije i solo-pjesme).
 
===Stil===
 
=====Drugo razdoblje=====
''Peta'', ''Šesta'' i ''Sedma simfonija'' svrstavaju se u radove drugog razdoblja, čije su značajke povećana izražajna ozbiljnost i interes za neuobičajenu [[Instrumentacija (glazba)|instrumentaciju]] (npr. u ''Petoj simfoniji'' Mahler rabi razne vrste osebujnih [[Udaraljke|udaraljki]] poput biča i zvona, "čekić" u ''Šestoj'', te tenor-krilnicu, [[Mandolina|mandolinu]] i [[Gitara|gitaru]] u ''Sedmoj simfoniji''), iako nestandardna [[glazbala]] koristi i ranije, primjerice poštanski rog u ''Trećoj simfoniji''. Iako simfonije ovoga razdoblja nemaju pjevačkih dionica, svijet Mahlerovske pjesme ipak je vidljiv već u prvom stavku ''Pete'' i polaganom stavku ''Šeste simfonije'' (gdje se nakratko čuju fraze jedne od pjesmama iz ciklusa "''Pjesme mrtvoj djeci"''), kao i u finalu ''Pete simfonije'', u kojoj se prepoznaje pjesma "Lob des hohen Verstandes" iz ciklusa "''Dječakov čarobni rog"''.
 
=====Treće razdoblje=====
 
===Utjecaj===
[[Arnold Schönberg]], koji je gotovo cijelucijeli generacijunaraštaj mlađi od Mahlera, štuje ga kao "sveca", kao uzor koji je nesebično posvećen umjetnosti, velikodušan prema mlađim skladateljima, i loše tretiran na isti način na koji je bio i sam Schönberg. No u isto vrijemeistodobno je pokazivao složeni neujednačen pristup njegovoj glazbi, pa je ponekad čak govorio da ga ona odbija. OvaTa ambivalentnost nije ga doduše spriječila od toga da postane oštrouman analitičar Mahlerovih neregularnih melodijskih struktura, ili da javno brani njegovu ''Sedmu simfoniju'' od zajedljivosti jednog američkog kritičara,. a nijeNije ga nito spriječilo ni da usvoji i čak rafinira masivne malerijanske"mahlerovske" efekte u svojim radovimaskladbama "Gurrelieder" ili "Pelej i Melisanda", kao i da pokuša ostvariti malerovsku"mahlerovsku" jasnoću solističkom ili komornom orkestracijom.
 
Za još mlađeg [[Alban Berg|Albana Berga]], Mahlerznačajniji je prijebio negoMahlerov osobni bionego glazbeni utjecaj (po njemu je Mahlerova tragična ''Šesta simfonija'' "jedina šesta, unatoč Beethovenovoj ''[[Simfonija br. 6 (Beethoven)|Pastoralnoj]]''"), a malerovski"mahlerovski" elementi vidljivi su u mnogim njegovim djelima. Npr. dva udarca čekićem (u izvorniku tri) iz finala Mahlerove ''Šeste simfonije'' odjekuju u Bergovom djelu "''Tri komada za orkestar"'', u čiji je posljednji stavak uveouklopio sedam udaraca čekićem, kao i tematski materijal izrazito nalik MahlerovimaMahlerovu.
 
U slučaju [[Anton Webern|Antona Weberna]], koji je u ranijojpočetku glazbenojglazbene karijerukarijere dirigirao izvedbama Mahlerovih simfonija, mogu se zamijetiti malerovski"mahlerovski" elementi u sveobuhvatnoj jasnoći glazbenog sloga, iako manji omjer i retorička razrijeđenost njegovih zrelijih djela upućuje da je "malerizmemahlerizme" teže naći nego u njegovim mlađimranijim djelima. Također se povlače paralele između Webernove i Mahlerove privrženosti prirodi, pogotovo uosobito [[Koruška|koruškom]] seoskom krajoliku.<ref>Julian Johnson, ''Webern and the Transformation of Nature'' (Cambridge: Cambridge University Press, 1999.).</ref>
 
Prvi značajni nesuvremenici, koji su zamijetiliiznimno Mahlerovcijenili utjecajMahlerova vjerojatno sudjela, bili su [[Benjamin Britten]] i [[Dmitrij Šostakovič]], od kojih su se obojica identificirala s elementima Mahlerovog osobnog i kreativnog karaktera, kao i s aspektima njegovognjegova glazbenog stila. Britten, koji je još kao student prvi put došao u doticaj s Mahlerovom glazbom kroz njegovu ''Četvrtu simfoniju'' dok je još bio student, producirao je 'umanjenu' orkestralnu inačicu drugogdrugoga stavka ''Treće simfonije'', a za života je također izvodio Mahlerovu glazbu kao dirigent i kao pijanist u pratnji[[korepetitor]]. I Britten i Šostakovič posebnoosobito su počelicijenili cijeniti "''Pjesmu o zemlji"'', ia nedvojbene referencije na to djelo zamjetne su u djelimaskladbama kao što jepoput BrittenovaBrittenove "FedraFedre" i Šostakovičeve ''[[Simfonija br. 4 (Šostakovič)|Četvrte]]'' i ''[[Simfonija br. 10 (Šostakovič)|Desete simfonije]]''. U [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenim Američkim Državama]] na razvoj autentičnog "američkog" zvuka također je utjecao i Mahler, najuočljivije u ''Koncertu za klarinet'' [[Benny Goodman|Bennyja Goodmana]].
 
Među drugim vodećim skladateljima, nesklonost Mahleru često se može pripisati radikalno različitim kreativnim ciljevima prije nego nepriznavanju njegovih tehničkih sposobnosti. [[Igor Stravinski|Igoru Stravinskom]] Mahler je bio "malheur" (francuska riječ za "nesreću"), dok ga je [[Ralph Vaughan Williams]] opisao kao "podnošljivu imitaciju skladatelja". No do kraja [[20. stoljeće|20. stoljeća]] Mahlerova kaleidoskopska orkestracija i motivski nezavisne linije u intenzivnoj [[Polifonija|kontrapunktskoj]] kombinaciji postale su jednom od odrednica glazbenog [[Modernizam|modernizma]], a prijeranije šokantne značajke njegove glazbe, kao što jeprimjerice radikalni diskontinuitet, sklonost [[Parodija|parodiji]], citiranje (i samocitiranje), kao i izravno sučeljavanje "visokihvrijednih" i "niskihmanje vrijednih" glazbenih stilova istaknute– postale su istaknute značajke [[Postmodernizam|postmodernizma]].
 
Poput Šostakovičeve, Brittenove i Coplandove, Mahlerova je glazba takođersnažno utjecala i na [[Richard Strauss|Richarda Straussa]], ranijerane simfonije Havegrala Briana, kao i na glazbu [[Kurt Weill|Kurta Weilla]], [[Leonard Bernstein|Leonarda Bernsteina]] i [[Alfred Schnittke|Alfreda Schnittkea]]. [[Alexander von Zemlinsky]] je u svojoj "Lirskoj simfoniji" vjerojatnotakođer bio nadahnut Mahlerovom "Pjesmom o zemlji".
 
===Sredina i kraj 20. stoljeća===
Zbog svojihzamjetnih poteškoćateškoća priu prihvaćanju svognjegovih djela, Mahler je govorio: "Doći će moje vrijeme." To vrijeme došlo je sredinom 20. stoljeća, u trenutku kada je razvoj [[LP]] [[Gramofonska ploča|ploča]] omogućio ponavljanje slušanja kompetentnih izvedbi dugih i kompleksnih simfonija. Do [[1956.]] godine svaka Mahlerova simfonija (uključujući i "''Pjesmu o zemlji",'' kao ite uvodni stavak ''Adagio'' nedovršene ''Desete simfonije'') bila je objavljena na gramofonskim pločama, kaoali i "mnoge pojedinačne pjesme, zatim ''[[Dječakov čarobni rog]]",'' drugite ostali ciklusi solo -pjesama, te mnoge pojedinačne pjesme.
 
Promican od skladatelja koji su ga poznavali, kaote i od generacijemnogih dirigenata, uključujućii iposebice Leonarda Bernsteina, njegovaMahlerova su djela postepeno osvojila publikui željnuširu idućeg vala istraživanja glazbepubliku. Krajem 20. stoljeća nove muzikološke metode dovele su do raširenogmnogobrojnih uređivanja njegovih zapisadjela, kao i do raznih pokušaja dovršavanja ''Desete simfonije'', glazbenikaoko kaočega štose suosobito trudio britanski glazbenik i [[Muzikologija|muzikolog]] [[Deryck Cooke]] i poboljšane inačice koje su nastale kasnije.
 
==Mahler u popularnoj kulturi==
Iako se Mahlerovu glazbu nekadnekoć smatralo "teškom", od [[1960-ih]] je stekla znatan profilutjecaj i u popularnoj kulturi. Mahlerovu se osobnost veže sepovezuje s osobnošću lika [[Thomas Mann|Thomasa Manna]], Gustava von Aschenbacha, lika u [[film]]skoj inačici novele [[Thomas Mann|Thomasa Manna]] ''[[Smrt u Veneciji]]''., Tamou sekojoj je von Aschenbach prikazujeprikazan kao dirigentskladatelj čije skladbe ismijavaju. Glazba u filmu također rabi isječke iz Mahlerovih simfonija br. 3 i 4, pogotovote naročito ''Adagietto'' iz ''Simfonije br.Pete 5simfonije'' koji je tako postao vrlo poznatpopularan i često se samostalno izvodio, npr. na pogrebu [[Robert Kennedy|Roberta Kennedyja]] [[1968.]]
 
Mahlerova glazba često je korištena u filmovima i drugim medijima radi oslikavanja nemira ili boemske osobnosti. U filmskoj verziji igrokaza "Educating Rita", Ritina nova cimerica Trish ju pita: "Zar ne bi jednostavno ''umrla'' bez Mahlera?" (lik se kasnije predozira drogom). U romanu "Rekvijem za snove" [[Hubert Selby|Huberta Selbyja]] (ali ne i u filmu), Marion uživa slušajući Mahlerovu ''Drugu simfoniju'' nakon uzimanja [[heroin]]a. Isječci iz Mahlerove ''Sedme simfonije'' pojavljuju se u filmu "Parting Glances", a ''Prva simfonija'' koristi se kao incidentalna glazba u filmu "Rubin i Ed". Mahler se također pojavljuje u epizodi serijala [[Star Trek: Voyager]].
* [[Simfonija br. 4 (Mahler)|Simfonija br. 4]] u G-duru ([[1892.]], [[1899.]]–[[1900.]]; revidirana [[1901.]]–[[1910.]])
* [[Simfonija br. 5 (Mahler)|Simfonija br. 5]] ([[1901.]]–[[1902.]] - revidirana do kraja života
** Napomena: iako simfonija počinje u označenom cis-molu, terbatreba držatiimati na umu da je sam skladatelj u pismu izdavaču napomenuo kako "da je teško govoriti o tonalitetu za cijelu simfoniju i da je, da bi se izbjegli nesporazumi, tonalitet najbolje jeniti tonalitetne izostavitispominjati."
* [[Simfonija br. 6 (Mahler)|Simfonija br. 6]] u a-molu ([[1903.]]–[[1904.]]; revidirana [[1906.]] i kasnije
** Napomena: na izvedbi u Beču 1907., naslov "Tragična" bio je dodan na posterima i programima, ali se ta riječ ne pojavljuje nau notnompartituri zapisu ini u izvorima se ne koristi.
* [[Simfonija br. 7 (Mahler)|Simfonija br. 7]] u e-molu ([[1904.]]–[[1905.]]; kasnije stalno revidirana
* [[Simfonija br. 8 (Mahler)|Simfonija br. 8]] u Es-duru ([[1906.]]–[[1907.]])
** Napomena: Naslov "Simfonija tisuće", iako popularan kod slušatelja, nije smislio Mahler. Ne pojavljuje se nau notnom zapisupartituri i ne koristi se u izvorima. Uistinu, Mahler se čvrstoodlučno protivio datom se taj naslov koristinazivu za njegovu ''Osmu simfoniju''.<ref>James 1985, 137. </ref>
* ''[[Pjesma o zemlji]]'' (podnaslov ''Simfonija za tenor, alt [ili bariton] i orkestar, prema "Kineskoj flauti" Hansa Bethgea'') ([[1908.]]–[[1909.]])
* [[Simfonija br. 9 (Mahler)|Simfonija br. 9]] u D-duru ([[1908.]]–[[1909.]])
* [[Simfonija br. 10 (Mahler)|Simfonija br. 10]] ([[1910.]]–[[1911.]]) (nedovršena, postoji neprekinuta skica "od početka do kraja" od ukupno 1945 taktova, ali velik dio toga nije dorađen ni orkestriran.)
** Razne dorade skice ''Desete simfonije'':
*** Adagio (prvi stavak) i "Purgatorio" (treći stavak) pripremio je za izvedbu [[Ernst Krenek]] s doprinosima [[Franz Schalk|Franza Schalka]], [[Alban Berg|Albana Berga]] i [[Alexander Zemlinsky|Alexandra Zemlinskog]] ([[1924.]])
*** Rudolf Barshai ([[2000.]])
*** [[Nicola Samale]] i [[Giuseppe Mazzucca]] ([[2002.]])
:: Napomena: nekoliko značajnih dirigenata koji su izvodili Mahlerova djela, prije svega [[Bruno Walter]], [[Leonard Bernstein]], [[Bernard Haitink]] i Sir [[Georg Solti]] su, iz raznih razloga (npr. nedostatak kontrapunkta) odbijali izvoditi bilo koji od raznih "dovršetaka" ''Desete simfonije'' koji su im bili dostupni. Ovo odbijanje uključivalo je čak i Cookeovu verziju - unatoč tome što su Cooke i njegovi suradnici sami bili svjesni kakoda nitko osim Mahlera ne može "dovršiti" tu simfoniju, a svoj rad opisivali kao isključivo "izvedbenu verzijuinačicu skice", prije nego dovršetak.
 
=== VokalnaVokalne djelaskladbe ===
[[File:Mahler - Kindertotenlieder, III (Anderson, Monteux, 1950).ogg|mini|''Kindertotenlieder: III. Wenn dein Mütterlein'' – [[Marian Anderson]] i San Francisco Symphony Orchestra, dirigent: [[Pierre Monteux]]]]
[[File:Mahler - Kindertotenlieder, IV (Fischer-Dieskau, Kempe, 1955).ogg|mini|''Kindertotenlieder: IV. Oft denk' ich, sie sind nur ausgegangen'' – [[Dietrich Fischer-Dieskau]] i [[Berlinski filharmoničari]], dirigent: [[Rudolf Kempe]]]]