Analitička psihologija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 30 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q245179 na Wikidati
m lektura
Redak 10:
=== Specijalna fenomenologija ===
 
U specijalnoj fenomenologiji je razložio [[fenomen]] psihičke cjepljivosti, s kojom se kao psihijatar jasno susretao unutar psihopatologije. Cjepljivost znači da se djelovidijelovi [[psiha (psihologija)|psihe]] odvajaju od svijesti u takvoj mjeri da se ovi ne pojavljuju samo kao strani, već istovremeno vode i autonomni, vlastiti život. Pri tom ne mora se uvijek raditi o podvojenim , histeričnim ili šizofrenim alternacijama ličnosti, već samo o [[kompleks|kompleksima]] u okvirima normalnog. Stoga je u osnovi uzev definirao cjepljivost kao normalan fenomen.
 
[[Iskonska slika|Arhetipske]] figure koje se personificirano javljaju u području [[religija|religijskih]] i umjetničkih fenomena, Jung je sažeo pod pojam kolektivno nesvjesno. Arhetipovi kolektivno nesvjesnog, kao dakle red veličine od svijesnog odcijepljenih faktora, upliviraju na čovjekovo ponašanje i igraju značajnu ulogu u njegovu životu. Samim tim oni, pored što su tipične religiozne slike ([[duša]] (Anima), duh (Animus), [[Sotona]] (Sjenka), [[Bog]] (Jastvo)) ili izražena slojevitost u umjetničkim djelima (npr. sveta pisma) u osnovi su i dinamički predlošci, odnosno instinkti koji se aktiviraju u tipiziranim životnim situacijama. Po Jungu arhetipske slike predstavljaju smisao nagona. Na virtualnoj psihičkoj skali nagone je postavio u infracrveno područje psihe, a arhetip u ultraljubičasto, kao dvije krajnje odvojene psihoidne suprotnosti čije je ishodište u objektu, ili kao psihificirane datosti čiji je izvor izvan psihičkog porijekla. Arhetip je zapravo nagon na jednom višem nivou biokemijskih treptaja, u rasponu kojih postoji fenomen psihičke reflektivne svijesti.
 
Jungova definicija - «''Cjepljivost s jedne strane znači raščlanjivanje u mnoštvo strukturalnih jedinca, s druge poželjnu mogućnost diferencijacije, odnosno izdvajanja izvjesnih strukturnih djelovadijelova koji se onda vježbaju pomoću voljne koncentracije i time dovode do najvećeg mogućeg razvitka''» - zapravo je baza [[individuacija|individuacijskog]] procesa unutar specijalne fenomenologije, pri čemu se individua razračunava s psihologijom kolektivno nesvjesnog, sas krajnjom terapijskom svrhom iskazanom u razumijevanju smisla vlastite [[egzistencija|egzistencije]].
 
Specijalna fenemenologija s jedne strane diferencira psihičko od nagonskih sfera, odnosno kopirajućih ponašanja, a s druge od sugestibilnog nametanja arhetipskih slika. Uvođenjem hipoteze o Osobnosti (Selbst, [[Jastvo]], Vlastitost) kao virtualne konstitucije krajnjeg smisla ne samo pojedinog čovjeka već i čitave nadopunjavajuće grupe, odnosno faktora koji kompenzira svijest o vlastitom ja, analitičku psihologiju stavlja korak izvan klasične [[znanost|nauke]].