Metabolizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Povijest: početak implementacije |
m lektura |
||
Redak 2:
Ti procesi omogućuju organizmu da raste, da se razmnožava, da održava svoju strukturu i reagira na okolinu. Prema metaboličkim reakcijama, metabolizam se dijeli u dvije kategorije:
*[[Katabolizam]] kojim se razgrađuje organska tvar (npr. nakupljanje energije [[stanično disanje|staničnim disanjem]])
*[[Anabolizam]] koji koristi energiju za izgradnju staničnih
Kemijske reakcije metabolizma su podijeljene u [[metabolički put|metaboličke puteve]] u kojima se određeni kemijski spoj pretvara u neki drugi uz pomoć [[enzim]]a. Enzimi su ključni u metabolizmu zato što omogućuju organizmu da brzo i efikasno izvodi biološki poželjne, ali [[termodinamika|termodinamički]] nepovoljne kemijske reakcije, u kojemu enzimi djeluju kao [[katalizator]]i. Enzimi omogućuju i kontrolu metaboličkih puteva, kao odgovor na promjene u staničnoj okolini ili neki drugi podražaj.
Redak 22:
Kataboličke reakcije se razlikuju od organizma do organizma, pa se prema načinu na koji organizmi dobivaju energiju i [[ugljik]] mogu i podijeliti. Organizmi koji koriste organske molekule kao izvor energije nazivaju se [[organotrofni organizmi]], dok [[litotrofni organizmi]] koriste anorganske spojeve, a [[fototrofni organizmi]] sunčevu svjetlost koriste kao potencijalni izvor kemijske energije.
Svi ovi različiti oblici metabolizma ovise o [[redoks reakcija]]ma koje uključuju prijenos [[elektron]]a
:::'''Klasifikacija organizama prema njihovom metabolizmu'''
Redak 62:
[[Ibn al-Nafis]]a (1213-1288), koji je ustanovi da tijelo i njegovi dijelovi su u stalnom stanju rješavanja i hranjenja, pa se stoga u tijelu odvijaju stalne promjene. Prvi kontrolirani pokus objavio je [[Santorio Santorio]] 1614.g. u svojoj knjizi ''Ars de statica medecina'', gdje je opisao promjene svoje težine prije i poslije jela, spavanja, rada, spolnog odnosa, posta, pijenja, naprezanja. Otkrio je da većina pojedene hrane je izgubljena u procesu koji je on nazvao "insenzibilna perspiracija". U ranim istraživanjima metabolički procesi nisu otkriveni, te je živo tkivo pokretala "vitalna sila".
U 19. stoljeću je istraživanjem [[alkoholno vrenje|alkoholnog vrenja]], pretvaranja šečera u alkohol pomoći gljivica, [[Louis Pasteur]] zaključio da vrenje katalizira tvar unutar gljivica koju je nazva "ferment". Dalje je zaključio da je alkoholno vrenje proces povezan za životom stanica gljivica, a ne sa smrću stanica. To otkriće, zajedno
Otkriće [[enzim]]a na početku 20. stoljeća ([[Eduard Buchner]]) odvojilo je istraćivanje kemijskih reakcija metabolizma od biološkog istraživanja stanice i označilo nastanak [[biokemija|biokemije]]. U brojnim otkrićimaa na području biokemije u prvoj plovici 20. stoljeća, posebno se ističe ono [[Hans Adolf Krebs|Hansa Krebsa]], otkriće ciklusa limunske kiseline.
| |||