Magnezij: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m lektura |
||
Redak 59:
* [[Magnezijev peroksid]] (MgO<sub>2</sub>) se dobije djelovanjem vodikova peroksida na MgO.
* [[Magnezijev karbonat]] (MgCO<sub>3</sub>) u prirodi se nalazi kao mineral [[magnezit]] i u smjesi s kalcijevim karbonatom kao [[dolomit]]. Dodavanjem natrijeva karbonata otopini magnezijeva sulfata ([[gorka sol]]), iztaloži se bazični magnezijev karbonat (''magnesia usta''), koji, osušen, tvori bijeli prah/prašak. Rabi se za proizvodnju drugih spojeva magnezija, kao [[zubni prašak]], punilo za boje
* [[Magnezijev hidroksid]] (Mg(OH)<sub>2</sub>, mineral [[brucit]]) se dobiva žarenjem magnezijevog karbonata na oko 800°C. Otapa se u kiselinama dajući magnezijeve soli. Upotrebljava se kao sredstvo za neutralizaciju slabih kiselina i koristi se u slučaju trovanja kiselinama.
Redak 77:
===Legure (i slitine) i njihova primjena===
Magnezij s lakim kovinama tvori plastične slitine male gutoće, koje dobro podnose dinamička opterećenja i lako se lijevaju, pa se najčešće upotrebljavaju za izradbu
Magnezijeve slitine sadrže najčešće aluminij (do 10%), cink i mangan (od svakoiga 0,3 do 2,5%), rjeđe silicij, cerij, titanij, berilij, bakar i kadmij. Te su slitine najlakši materijal koji se upotrebljava u tehnici (gustoća 1,7 do 2,0 g/cm3), imaju razmjerno dobra mehanička i tehnološka svojstva, a nedostatak im je slaba otpornost prema koroziji. Prerađuju se gnječenjem i lijevanjem i obrađuju rezanjem.
[[Duraluminij]] sadrži 0,5 – 2 % magnezija. Vrlo tvrda legura (triput tvrđa od običnoga čelika, a lakša od njega), otporna na udarce, pa se rabi u građevinarstvu, za izradu prijevoznih sredstava, za oplatu aviona i okvire trkaćih bicikala.
|