Inačica od 15. ožujka 2014. u 16:04 uredi Umberto Girometta (razgovor \| doprinosi) 72 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 24. ožujka 2014. u 15:05 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.755 edits m lektura Novija izmjena →
Redak 67: Prema nekim još neverificiranim dokumentima u ''[[Monumenta Montenegrina\|Monumenti Montenegrini]]'', [[Kanonizacija\|kanonizirao]] je Vladimira kao sveca tada jedinstvene [[Crkva\|Crkve]], [[1019.]] [[Carigradski patrijarhat]]. Najpouzdaniji podatci - najvećim dijelom podudarni sas [[bizant]]skim i drugim referentnim izvorima, o Vladimiru, konkretno o početcima njegovoga [[kult]]a u Duklji, su u ''[[Ljetopis popa Dukljanina\|Ljetopisu popa Dukljanina]]'' (poznatom i kao ''Kraljevstvo Slavena'' ili ''Sclavorum Regnum''), [[crnogorska povijest\|koji je i prva napisana crnogorska povijest]]. Autentičnost ''Ljetopisa'' u djelu o [[duklja\|povijesti dukljanske države]] potvrđuje i opservacija koju je u drugom kontekstu pomenuo srpski [[znanstvenik]] N. Banašević. On primjećuje da se prema ''Ljetopisu'' knez Vladimir [[pričest\|pričeštio]] [[kruh]]om i [[vino]]m. Takav način pričesta je u [[katolička crkva\|katoličkoj crkvi]] trajao do [[12. stoljeće\|12. st.]] a od tada samo kruhom. Redak 94: [[10. stoljeće\|Na samom koncu 10. stoljeća]] Vladimir je vladar [[Duklja\|Duklje]], koja se tada prostirala [[Boka kotorska\|od Boke kotorske]] [[Bojana\|do rijeke Bojane]]. Vladimir je vladao i Duklji susjednim oblastima što [[Ivan Skilica]] opisuje kao "Trimalijom i obližnjim oblastima Srbije". <ref>Skilica, općenito nenaklonjen [[Slaveni]]ma, kaže da je Vladimir bio ''čovjek pravičan i miroljubiv i pun vrline''.</ref> Prema nekim povijesnim dokumentima prvi puta objavljenim [[2001.]]-[[2009.]] u zborniku ''[[Monumenta Montenegrina]]'', Vladimirova je [[titula]] možda bila ''kralj Dalmacije''. U kompliciranim vanjskopolitičkim uvjetima Vladimir je bezuspješno nastojao sklopiti sporazum sas [[Bizant\|Bizantom]] protivu [[car\|cara]] [[Samuilo\|Samuila]]. To je izazvalo bijes Samuilov, pa je [[997.]] poslao vojsku na Duklju. Do sukoba je došlo na [[Bojana\|rijeci Bojani]] i [[Dukljani]] su poraženi. Vladimir je zarobljen i odveden u Samuilov [[dvor]] na [[Prespa\|Prespi]]. Redak 164: [[SPC\|Srpska pravoslavna crkva]] je tek [[1861.]] u listu ''Srbljak'' (zbornik ''Mesecoslov'') objavila službenu molitvenu pjesmu o Sv. Vladimiru, što bjelodano svjedoči da ga do toga vremena i nije slavila. Prvo u nizu [[srbi\|srpskih]] fasificiranja Vladimira životopisa obavio je ''Vikentije Rakić'', [[svećenik]] ''crkve Sv. Spiridona'' u [[Trst]]u. On je prijevod Kozmina predloška sas grčkog na [[staroslavenski]], koji su uradili [[jeromonah]] Luka i [[iguman\|proiguman]] [[hilandar]]ski Partenije a naslovili ''Posljedovanije svjatago velikomučenika, '''čudotvorca i mirotvorca''' Jovana Vladimira'' (''nap. - naša podebljanja slova''), krivotvorio [[1802.]] u Trstu na način da ga je tiskao sas preinačenim naslovom ''Posljedovanije svjatago velikomučenika Jovana Vladimira, '''cara srbskago'''''. Tamo gdje je u ionako netočnostima preplavljenom Kozminom originalu pisalo "[[Bugari]]", mijenjao je Rakić u "[[Slaveni\|Slavjani]]" ili "[[Srbi]]" (sic!). {{citat\|Tu Rakićevu 'redakciju' životopisa uvrstio je [[beograd]]ski mitropolit Mihailo u svoj zbornik 'srpskih' svetaca 'Mesecoslov', 1861. godine.}} <ref name="Radojević"> </ref> Redak 171: ==Zanimljivosti== * Štovanje [[svetac\|svetitelja]] Sv.Vladimira, bilo je prisutno i u ~~djelovima~~dijelovima [[Hrvatska\|suvremene Hrvatske]], u [[Dubrovnik\|Dubrovniku]] i [[Dalmacija\|Dalmaciji]]. [[Hrvati\|Hrvatski]] [[književnik]] [[Andrija Kačić Miošić]] u svome je poznatom djelu ''[[Razgovori ugodni naroda slovinskoga]]'' iz [[1756.]] unio ''Pismu od Kralja Vladimira''. * [[Srbi\|Srpski]] [[književnik]] [[Stevan Sremac]] u zbirci ''Iz knjiga starostavnih'' ([[1903.]]g.) objavio je [[kronika\|kroniku]] ''Vladimir Dukljanin''.

Sv. Ivan Vladimir: razlika između inačica