Inačica od 28. studenoga 2013. u 14:43 uredi MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m zamjena parametara u predlošku prema https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Predlo%C5%BEak%3AInfookvir_bitka&diff=4216339&oldid=3914976 ← Starija izmjena		Inačica od 24. ožujka 2014. u 16:10 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m lektura Novija izmjena →
Redak 44: Na [[Pariška mirovna konferencija 1919.\|Pariškoj mirovnoj konferenciji, 1919.]], grčki premijer [[Elefterios Venizelos\|Venizelos]], snažno je lobirao je za veliko proširenje [[Grčka\|Grčke]] tzv. ( Veliku Ideju,'' grčki'': Megali Idea) koja bi uključivala brojne grčke zajednice u Sjevernom [[Epir\|Epiru]], [[Trakija\|Trakiji]] i [[Mala Azija\|Maloj Aziji]]. [[Antanta\|Savezici]], a osobito [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanski]] premijer [[David Lloyd George]] su obećali Grčkoj teritorije u zamjenu za velike žrtve i troškove koje su [[Grci]] podnijeli za rata na strani saveznika iz [[Antanta\|Antante]]. To je uključivalo istočnu [[Trakija\|Trakiju]], otoke ''Imbros'' (turski: Gökçeada) i ''Tenedos'' (turski: Bozcaada), kao i ~~djelove~~dijelove zapadne [[Anatolija\|Anatolije]], oko grada [[Izmir\|Smirne]], gdje je u to vrijeme živjela značajna grčka zajednica. Italo-anglo-francuski Sporazum iz ''St.-Jean-de-Maurienne'', potpisan 26. travnja, [[1917]]., ustanovio je "srednje-istočne interese [[Italija\|Italije]]" , ali je taj dogovor prekršen [[Grčka\|grčkom]] okupacijom [[Izmir\|Smirne]], koja je obećana [[Italija\|Italiji]]. Prije same okupacije, [[Italija\|talijanska]] delegacija se opirala ideji [[Grčka\|grčke]] okupacije zapadne [[Anatolija\|Anatolije]], nakon toga napustila je [[Pariška mirovna konferencija 1919.\|Parišku mirovnu konferenciju]] i nije se vratila do 5. svibnja. Odlazak [[Talijani\|talijana]] olakšao je posao [[David Lloyd George\|Lloyd Georgeu]] da uvjeri [[Francuska\|Francusku]] i [[Sjedinjene Američke Države]] da daju prednost [[Grci]]ma u vojnim operacijama u Zapadnoj [[Anatolija\|Anatoliji]] u odnosu na [[Talijani\|talijane]]. Redak 54: Jedan od glavnih argumenata [[Grčka\|Grčke]] vlade za upućivanje vojne ekspedicije u [[Mala Azija\|Malu Aziju]], bila je i brojna Grčka zajednica u [[Anatolija\|Anatoliji]]. [[Grci]] su naselili [[Mala Azija\|Malu Aziju]] (Lidija), još za [[antika\|antike]] ([[Jonjani]]). [[Grčke kolonije]] u [[Mala Azija\|Maloj Aziji]], bile su značajan dio grčkog svijeta, i uvijek pod kontrolom [[Grci\|Grka]], od [[brončano doba\|brončanog doba]], preko [[Helenizam\|helenizma]], [[Bizant]]a pa sve do kraja XV st., kad su [[Turci]] [[Seldžuci]] osvojili i posljednje enklave otpora. Prije [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]] oko 2,5 milijuna [[Grci\|Grka]] živjelo je unutar teritorija [[Turska\|Turske]] (kakva je danas ). [[1915]]. Novoustanovljena turska vlada, započela je sas rigidnom nacionalističkom politikom protiv manjinskih zajednica, koja se po nekim povjesničarima može nazvati - [[genocid]]om (najpoznatiji su masakri i [[Armenski genocid\|progoni]] [[Armenci\|Armenaca]]), i progon drugih manjinskih zajednica (uglavnom [[kršćani\|kršćana]]). Između ostalog na taj način je i proganjana i terorizirana brojna [[grci\|grčka]] zajednica u [[Pont (regija)\|Pont]]u, [[Mala Azija\|Maloj Aziji]] i Zapadnoj [[Anatolija\|Anatoliji]]). Tadašnji grčki premijer [[Elefterios Venizelos]], u izjavi danoj [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanskim]] novinarima rekao je: - Da Grčka ne ratuje protiv [[islam]]a, već protiv anakrone, korumpirane i nesposobne vlasti, koju će istjerati sas onih područja gdje [[Grci]] čine većinu stanovništva. Protivnici grčkih stajališta, branili su novu [[Turska\|tursku]] vladu, činjenicama da je ona tek ustanovljena, i preslaba, da bi mogla učinkovito djelovati, kao i time da je ona ionako pod kontrolom [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanskih]] okupacionih vlasti. Redak 111: U prosincu, [[1920]]. Grci su dospjeli do Eskişehira. Naišavši na snažan otpor, vratili su se na prvobitne pozicije. Na početku [[1921]]. Grci su obnovili svoje napade, ali su opet naišli na snažan otpor turskih nacionalista, koji su se borili neuporedivo bolje i motiviranije i bili opremljeni poput regularne vojske. Grčka strateška inicijativa je prvi put zaustavljena u ''Prvoj bitci kod Inenija'' (11. siječnja, [[1921]].) Taj razvoj događaja naveo je Saveznike da predlože na osnovi [[Mirovni ugovor u Sèvresu\|Ugovora iz Sèvresa]], ''Konferenciju u Londonu'' gdje su i obje turske strane bile prisutne; Turski revolucionari ( koji [[Mirovni ugovor u Sèvresu\|Ugovor iz Sèvresa]] nisu priznavali), kao i otomanska vlada. I pored toga što su postignuti neki dogovori sas [[Italija\|Italijom]], [[Francuska\|Francuskom]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Britanijom]], odluku nije podržala Grčka vlada koja je vjerovala da i dalje ima stratešku inicijativu i da će pregovarati sas jačih pozicija. Grci su započeli, drugu bitku kod Inenija( 27. ožujka,), i uspjeli poraziti Turke ( 30.ožujka ). [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Britanci]] su podržavali drčku teritorijalnu ekspanziju, ali nisu htjeli direktno sudjelovati u vojnim operacijama da ne provociraju Francuze. ==== Bitka kod Sakarje, kolovoz, 1921. ==== U Srpnju,[[1921]]., osvježena grčka vojska pobijedila je turske snage pod komandom ''Ismeta Inenia'', u bitci kod ''Kutahja - Eskisehira'' i izbila na obale rijeke ''Sakarje'' ( [[grčki]]: Sangarios), na manje od 100 km zapadno od [[Ankara\|Ankare]]. Turska vojska bili su brojni fanatični dobrovoljci, koji su izgarali u bitci. Ali i pored [[SSSR\|sovjetske]] vojne pomoći, bili su slabo opremljeni, sas privatnim puškama pokupljenim zbrda zdola, sas malo streljiva, i bez odora. Poraz je bio posljedica toga. Grčki kralj Konstantin je likovao, i pozvao [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanske]] časnike na pobjedničku večeru u [[Mustafa Kemal Atatürk\|Kemalov]] glavni grad. U međuvremenu, turski parlament, nezadovoljan potezima [[Ismet Ineni\|Ismeta Inenija]] kao zapovjednika na zapadnom frontu, želio je da [[Mustafa Kemal Atatürk\|Mustafa Kemal]] i stožerni general ''Fevzi Cakmak'' preuzmu zapovjedništvo nad odbranom. Strah od grčkog napredovanja kulminirao je za 21 dan u ''Bitci kod Sakarje'' ( 23. kolovoz, – 13. rujan, [[1921]]. ). Turske obrambene pozicije bile su na uzvisinama, a Grci su ih trebali na juriš zauzeti. Redak 126: Po nekima Grci su poraženi jer im je izostala [[antanta\|Saveznička vojna podrška]]. Ali po drugim stajalištima, stvar je stajala obrnuto. [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanske]] snage zauzele su [[Bospor\|Bosporski tjesnac]], najbogatiji i najnapučeniji dio [[Turska\|Turske]], [[francuska]] vojska napadala je na [[Turci\|Turke]] sas juga i zauzela gradove na jugu [[Anatolija\|Anatolije]] (uključivo [[Adana\|Adanu]]) a [[Turci]] su za vratom imali i [[Armenci\|armenske]] borce koji su digli pobunu i tako otvorili i treći front. Sve to bilo je i više nego izdašna pomoć. U međuvremenu su [[Turci]] osigurali [[SSSR\|sovjetsku]] podršku, vrativši [[SSSR\|Sovjetima]] grad ''Batum''. [[Talijani]] su koristili svoju vojnu bazu u [[Antalija\|Antaliji]] da naoružaju i izvježbaju [[Turska vojska\|turske snage]] u borbi protiv [[Grci\|Grka]]. Redak 136: Kad su im propali vojni pokušaji, [[Grci]] su stali apelirati na[[Antanta\|Saveznike]] za pomoć, ali na početku 1922. [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanci]], [[Francuzi]] i [[Talijani]] odlučili su da [[Mirovni ugovor u Sèvresu\|Sporazum iz Sèvresa]], nije moguće više podržavati, i da se ga mora revidirati. Nakon te odluke stali su potpisivati separatne sporazume i napuštati svoje pozicije po [[Turska\|Turskoj]], i ostavili [[Grci\|Grke]] same. U ožujku, [[1922]]. Saveznici su predložili primirje, ali [[Mustafa Kemal Atatürk]] osjećao je da ima strategijsku prednost, i odbio svake pregovore sve dok su god Grci u [[Anatolija\|Anatoliji]]. Nastavio je sas reorganizacijom [[Turska vojska\|turske vojske]] i pripremama za konačni protudar na [[Grci\|Grke]]. ==== Turski protuudar - kolovoz 1922. ==== Turci su otpočeli sa svojim protuudarom 26. kolovoza, taj događaj oni zovu ''Velika ofenziva'' ([[turski]]: Buyuk Taaruz). Većina grčkih obrambenih pozicija bila je pregažena u 26. kolovoza, ~~slijedeći~~sljedeći dan pao je grad ''Afijon''. 30. kolovoza [[grčka vojska\|grčka vojska]] pretrpila je odlučujući poraz u bitci kod [[Dumlipinar\|Dumlipinara]], sa zarobljenom ili izbačenom polovicom vojske, i sas potpunim gubitkom opreme. Ovaj dan slavi se u [[Turska\|Turskoj]] kao Nacionalni praznik - ''Dan Pobjede''. Za bitke kod [[Dumlipinar\|Dumlipinara]], grčki generali; ''Tricupis'' i ''Dionis'' pali su u zarobljeništvo. Nakon toga 1. rujna, [[Mustafa Kemal Atatürk\|Mustafa Kemal]] naredio je [[Turska vojska\|turskoj vojsci]], - "Vojnici, Vaš prvi cilj je Mediteran, naprijed". 2. rujna, pao je ''Eskisehir'', i grčka vlada molila je [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Britance]] da im pomognu barem zadržati enklavu [[Izmir]] ( Smirna ) . ''Balikesir'' i ''Bilecik'' zauzeti su - 6. Rujna, a ~~slijedećeg~~sljedećeg dana ''Ajdin''. ''Manisa'' je pala - 8. Rujna . Vlada u [[Atena (grad)\|Ateni]] podnijela je ostavku, a [[turska]] konjica ušla je u [[Izmir]]( Smirna )9. Rujna. Nakon toga pali su ''Gemlik'' ( 9. rujna ), i ''Mudanja'' ( 11. rujna), sas čitavom [[Grčka\|grčkom]] divizijom u okruženju. Izbacivanje [[Grčka\|grčkih]] snaga iz [[Anatolija\|Anatolije]] dovršeno je 14. rujna.[[Mustafa Kemal Atatürk\|Kemalove snage]] nalazile su se sjeverno od [[Bospor\|Bospora]], na [[Mramorno more\|Mramornom moru]], i [[Dardaneli\|Dardanelima]] gdje su [[antanta\|Saveznički]] garnizoni osvježeni vojnicima, [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Britanije]], [[Francuska\|Francuske]] i [[Italija\|Italije]] iz [[Istanbul\|Konstantinopolisa]]. [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Britanski]] kabinet odlučio se oduprijeti [[Turci\|Turcima]], kod [[Dardaneli\|Dardanela]] i zatražio pomoć od [[Francuzi\|Francuza]] i [[Talijani\|Talijana]], da tako pomogne [[Grci\|Grcima]] da zadrže istočnu [[Trakija\|Trakiju]]. Unatoč tom apelu, [[Talijani]] i [[Francuzi]] napustili su svoje položaje, i ostavili [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|Britance]] same. Redak 169: ==== Snage koje su pomagale Turske nacionaliste ==== Nova Grčka vlada, pod ''Gunaresom'', smijenjila je sve časnike [[veteran\|veterane]], i vrhovno zapovjedništvo nad vojskom dala ''Anastasiosu Papulasu''. [[Francuzi]] i [[Talijani]] sklopili su posebne sporazume sas [[Turci\|turskim]] revolucionarima, i tako učvrstili njihovu vlast. Prodali su im velike količine vlastitog oružja( sas terena), jer su računali da su Grci ionako [[Ujedinjeno Kraljevstvo\|britanski]] klijenti, pa ga neće kupiti. [[Talijani]] su koristili svoje baze u [[Anatolija\|Anatoliji]] za pomoć [[Turci\|Turcima]], a protiv [[Grci\|Grka]], koji su ih izgurali sa željenih pozicija. Napokon i novoustanovljeni sjeverni susjed [[SSSR\|Sovjetski Savez]] imao je dobar odnos sas Kemalom Ataturkom, jer nije bio u poziciji i nije želio otvarati novi front na svojim južnim granicama. Taj odnos sas novom turskom vlašću, kulminirao je Sporazumom iz [[Moskva\|Moskve]] (1921.). [[SSSR\|Sovjetski savez]] je mirno promatrao grčko - turski i tursko - [[Armenci\|armenski]] sukob i pomagao Kemala novcem i streljivom. Redak 177: Britanski povjesničar ''Arnold J. Toynbee'' napisao je da je organiziran teror nakon Grčke okupacije [[Izmir\|Smirne]] (15. Svibnja, 1919. ). ''Toynbee'' je zajedno sa svojom ženom svjedočio teroru [[Grci\|Grka]] nad [[Turci\|Turcima]] u ''Jalovi'', ''Gemliku'', i ''Ismidu'', naseljima gdje su "spaljene i opljačkane kuće, sa svježim leševima, i terorom zaplašenog preživjelog stanovništva.", isto tako svjedočio je pljačkama vršenim od strane [[Grci\|grčkih]] civila i vojnika u uniformama. Unutrašnja Saveznička komisija na ''Jalova - Gemlik'' poluotoku, u svom izvještaju iz 23. Svibnja, [[1921]]., napisala je da se je za Grčke okupacije zapadne [[Anatolija\|Anatolije]] dešavalo ~~slijedeće~~sljedeće; " Područje je izloženo sistematskom uništenju, dio po dio, i to najmanje za posljednjih dva mjeseca, razaranja su i veća u blizini grčkih naselja. Članovi komisije zaključuju da u dijelovima (kaze) Jalove i Guemlek, zauzetim od strane [[grčka vojska\|grčke vojske]], postoji sistematski plan za uništenje turskih sela, i istrebljenje muslimanske populacije. Taj plan provode [[grčka\|grčke]] i [[armenija\|armenske]] bande uz instrukcije a katkada i direktnu pomoć [[grčka vojska\|grčkih regularnih snaga]]." ==== Turski masakri nad Grcima i Armencima ====

Grčko-turski rat (1919. – 1922.): razlika između inačica