Podzemna željeznica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
|||
Redak 3:
'''Podzemna željeznica''', poznata u svijetu i kao '''U-Bahn''' ili '''Untergrundbahn''' [[njemački|njem.]], '''metro''' [[francuski|franc.]], ili '''subway''' [[engleski|eng.]] je masovno prijevozno sredstvo, koje pripada porodici [[željeznica]]. Osnovna karakteristika je njezino djelomično ili pretežno podzemno vođeno prometovanje te prometovanje po [[tračnica]]ma.
Iako postoje slični sustavi, koji više podpadaju pod kategoriju [[Laka_gradska_željeznica|lake gradske željeznice]], čista podzemna željeznica je karaktrisitična po tome, jer obično ima vlastitu trasu koja je neovisna o križanju
== Osnovni tipovi izvedbe linija ==
Redak 19:
== Brzine i kapaciteti ==
[[Datoteka:Weilimdorfloeewnmarkt.jpg|mini|desno|200px|Primjer stanice podzemne željeznice, koja je otvorena prema gore, a koristi dvije različite širine kolosijeka]]
Procjenjuje se, kako tipična podzemna željeznica može u jednom satu prevesti 35.000 do 40.000 putnika u jednom smjeru. Kada se koriste sustavi odvojene trase za svaku liniju ili pretežno odvojene, koje se nigdje u normalnom pogonu ne križaju, prosječne brzine koje se postižu dosežu i do 100 [[km]]/[[h]], pa čak i 120 km/h. Za razliku od lake gradske željeznice, koja imaju tipičnu prosječnu brzinu od oko 50 km/h - 80 km/h. Čisto tramvajski sustavi su najsporiji vid prometovanja,
Vozila koja se koriste su redovito većeg kapaciteta, ponekad se i dva [[motorni vlak|motorna vlaka]] spajaju u jedan dupli, ili čak trodupli vlak. Širina stanica mora odgovarati dužini vlaka, ili se koriste posebni sustavi, koji blokiraju vrata, koja ne stanu na [[platforma|platformu]] kolosijeka i usmjeravaju putnike do slobodnih vrata.
Redak 34:
Prve [[eksperiment]]alne podzemne željeznice su koristile vakumski pogon (nepraktično, jer je zrak doticao kroz najmanje rupe u tunelima) ili su čak bile vučene kabelima (nepraktično zbog slučaja, kada se neko vozilo zaglavi na kabelu i ne može se odspojiti zbog zaustavljanja, cijeli sustav mora stati, do popravka kvara).
Prve masovno korištene podzemne željeznice koristile su [[parna lokomotiva|parni pogon]], što se pokazalo nepraktičnim. Para i čađa bi se zadržavala u tunelima, te time povećavalo zagađenje. Vrlo brzo se električni pogon pokazao najpraktičnijim, i to najčešće [[željeznička_elektrifikacija#Treća.šina|treća šina]] ili [[%C5%BDeljezni%C4%8Dka_elektrifikacija#Zra.C4.8Dni_vod_.28Kontaktna_mre.C5.BEa.29|zračni vod]]. U početku se radilo o klasičnim vlakovima
Iako ima teoretskih ideja za korištenje [[Magnetno_levitacijski_vlak|maglev]] tehnologije za pokretanje, takva vrsta pogona (još) nije zaživjela u široj praksi.
|