Razlika između inačica stranice »Vuk Mandušić«

Obrisana 2 bajta ,  prije 6 godina
m
lektura
m (dodana vanjska poveznica)
m (lektura)
== Djela ==
 
Prvi podatak o Vuku Mandušiću imamo iz veljače 1648, kad je mletačka vojska (7.000 vojnika, 600 konjanika i 200 draguna) oko 15. veljače poduzela pohod iz Šibenika na [[Drniš]], u tom području važnu tursku vojnu bazu. Među hrvatskim krajiškim zapovjednicima je i Mandušić, koji je uz don Stipana Sorića, također poznatog četovođu, vodio mletačku predhodnicu od 1.000 krajišnika. Čikolu su pregazili kod Ključa pod borbom i zatim se borbena linija razvila preko [[Miljevci|Miljevaca]]. Sa svojim krajišnicima prvi su nastupali Sorić i Mandušić, za njima odred draguna i dva bataljona konjaništva, zatim pješaštvo u četiri korpusa i bataljon strijelaca. Otraga je nastupala zaštitnica od tri korpusa i konjaništvo. [[Turci]] su se hrabro borili, ali je njihova obrana ipak razbijena. Kad je izbila pobuna u Drnišu, Turci su pobjegli iz te njihove važne baze, a Mlečani ga zaposjeli. U daljnjem napredovanju mletačka vojska je zauzela [[Knin]] i Vrliku. Oko 15. ožujka 1648. mletačka vojska u jačini oko 10.000 ljudi opkolila je [[Klis]], tvrđavu dobro utvrđenu i opskrbljenu streljivom, hranom i vodom koju je branio sandžak-beg kliški Mehmed s 600 ljudi. Osvajanje je počelo 16. ožujka kad su krajišnici zauzeli Greben, mjesto uz samu tvrđavu. SlijedećihSljedećih dana Klis je napadan uz pomoć topova. Braniteljima je pokušao priteći u pomoć bosanski paša Tekijeli s dvije tisuće ljudi, ali su ga do čekali Sorić i Mandušić, potukli njegovu vojsku i tjerali ga do Dugopolja. Klis se predao 30. ožujka pod uvjetom da opsjednuti mogu slobodno otići bez oružja i opreme.Mandušić je osobito stekao slavu pohodom na Ključ, grad u [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] na lijevoj obali [[Sana|Sane]] u svibnju 1648. Taj pohod može se usporediti s najsuvremenijim gerilskim ratovanjem.
 
== Smrt ==
 
Potkraj srpnja 1648. oko 4.000 turskih ratnika provalilo je u [[Ravni Kotari|Ravne Kotare]], sve do [[Biograd na Moru|Biograda]] i Turnja. S opljačkanim stvarima i plijenom vraćali su se prema [[Knin|Kninu]]. Po naredbi providura [[Leonardo Foscolo|Foscola]]<ref>[http://www.tz-tribunj.hr/hr/tribunj/povijesno-naslijede TZ Tribunj: Povijesno naslijeđe]</ref> harambaše Mandušić i Ilija Smiljanić krenuli su prema Zečevu, kako bi tamo dočekali Turke i oteli im plijen. U bitci, koja se do­godila [[bitka na Zečevu 1648.|na Zečevu]] [[31. srpnja]] [[1648.]], poginuo je Vuk Mandušić. O tom događaju je 1. kolovoza u [[Zadar|Zadru]] podnio izvještaj harambaša Smiljanić i isti dan u Šibeniku harambaša [[Matija Mihaljević]], rodom iz Drniša. SlijedećiSljedeći dan u Šibeniku je saslušan harambaša [[Martin Milković]].
 
== Vuk u književnim djelima i narodnim pričama ==