Vertikalno seizmičko profiliranje: Razlika između inačica

bez sažetka
No edit summary
No edit summary
{{wp+}}
Za razliku od seizmičkih snimanja površinskim rasporedima izvora i prijamnika ([[seizmika]]), snimanje metodom vertikalnog seizmičkog profiliranja ili [[VSP]] – metodom obavlja se s izvorom na površini i prijamnicima smještenim na pravilno raspoređenim razmacima unutar duboke bušotine. Pri mjerenju na površini svi se reflektirajući horizonti nalaze ispod prijamnika te na njih reflektirani nailasci mogu dolaziti jedino odozdol, dok se kod VSP mjerenja reflektori nalaze iznad i ispod prijamnika, u neposrednoj blizini slojnih granica, tako da na njih stižu valovi reflektirani i od dublje i od pliće smještenih granica, ali i razne vrste [[longitudinalni]]h i [[transformirani]]h valova, prethodno reflektiranih i izmijenjenih na slojnim granicama u gornjem dijelu geološkog presjeka. Time je postignuto dvostruko skraćenje puta seizmičkog vala od površine do istraživanog reflektora, bolje očuvanje sadržaja komponenata signala viših frekvencija zahvaljujući manjem utjecaju apsorpcije na kraćem putu, smanjen utjecaj sloja male brzine na formiranje površinskih valova smetnje. Usto je omogućeno snimanje seizmičkog odziva podzemlja od površine do dna bušotine, kao funkcije vremena snimanja i dubine, te kontinuirano promatranje širenja seizmičke energije podzemljem i prikupljanje podataka o izvorima primarnih i multiplih refleksa, o prirodi prigušenja signala, pojavi diskontinuiteta i sl.
 
Seizmička snimanja ([[seizmika]]) uz primjenu VSP – metode u bušotinama omogućuju točnije određivanje brzina širenja seizmičkih valova podzemljem i njihova amplitudno-frekvencijskog spektra, te razrješavanje specifičnih strukturno-geoloških problema. Postavljanjem prijamnika u bušotinu smanjen je utjecaj smetnji, omogućeno dobivanje detaljnih podataka o geološkoj građi područja u neposrednoj blizini bušotine, pa čak i snimanje seizmičkih nailazaka reflektiranih od još ne dostignutih slojnih granica, uz uspješnije lociranje i prigušenje multiplih refleksa.
 
Prvotni cilj primjene VSP – metode je razlikovanje primarnih i multiplih refleksa te korelacija geoloških podataka u dubinskom mjerilu i seizmičkih podataka prikazanih u vremenima putovanja seizmičkih valova. Tijekom osamdesetih godina metoda je doživjela buran procvat kad su nakon niza eksperimenta razvijene njene mnogovrsne primjene te dokazana njihova nužnost radi zadovoljavanja sve većih zahtjeva koji su se postavljali pred seizmičke metode. Zahvaljujući tom napretku, razvijena je oprema za terenska mjerenja koja omogućuje snimanje pouzdanih podataka u najkraćem mogućem vremenu i uz najmanje troškove, u proces terenskih mjerenja uvedena je preliminarna obrada neposredno nakon snimanja, postignuta mnogo bolja rezolucija i dobivanje mnogo više korisnih podataka o geološkoj građi istraživanog podzemlja. Sve to pokazuje da će VSP metoda u budućnosti i dalje biti nezamjenljiva u potrazi za novim ležištima nafte i plina, te u praćenju i planiranju proizvodnje u postojećim ležištima, a već sad velika uloga VSP metode u interpretaciji seizmičkih podataka snimljenih konvencionalnim 2D i 3D metodama u budućnosti bit će još veća.
56

uređivanja