Razlika između inačica stranice »Seizmika«

Obrisano 4.286 bajtova ,  prije 15 godina
bez sažetka
({{wikipedizirati}}<!-- podijeliti na podnaslove, dodati wikipoveznice ...-->)
No edit summary
Suvremeni pristup interpretaciji seizmičkih podataka moguće je razdvojiti na tri faze. Prva se od njih odnosi na označavanje i kartiranje strukturnih oblika pojedinih seizmičkih horizonata, pretvorbu dvostrukih seizmičkih vremena u dubine na temelju analize brzina izmjerenih u dubokim bušotinama ili izravno određenih na temelju analize snimljenih seizmičkih podataka, te izradu dubinskih strukturnih karata. U sljedećoj fazi, na temelju analize svojstava snimljenih seizmičkih nailazaka, odnosno analize izdvojenih seizmičkih sekvencija i facijesa, izdvajaju se podatci o stratigrafskim odnosima, izrađuje taložni model i prognozira litološki sastav radi otkrića novih i točnijeg lociranja postojećih ležišta ugljikovodika. Predmet treće faze interpretacije seizmičkih podataka je određivanje akustičkih i elastičnih parametara slojeva putem statističke analize svojstava seizmičkih valova te litološkog sastava i petrofizikalnih svojstava istraživanog podzemlja.
 
Mjerenja u bušotini
VSP – metoda
 
Za razliku od seizmičkih snimanja površinskim rasporedima izvora i prijamnika, snimanje metodom vertikalnog seizmičkog profiliranja ili VSP – metodom obavlja se s izvorom na površini i prijamnicima smještenim na pravilno raspoređenim razmacima unutar duboke bušotine. Pri mjerenju na površini svi se reflektirajući horizonti nalaze ispod prijamnika te na njih reflektirani nailasci mogu dolaziti jedino odozdol, dok se kod [[VSP]] mjerenja reflektori nalaze iznad i ispod prijamnika, u neposrednoj blizini slojnih granica, tako da na njih stižu valovi reflektirani i od dublje i od pliće smještenih granica, ali i razne vrste longitudinalnih i transformiranih valova, prethodno reflektiranih i izmijenjenih na slojnim granicama u gornjem dijelu geološkog presjeka. Time je postignuto dvostruko skraćenje puta seizmičkog vala od površine do istraživanog reflektora, bolje očuvanje sadržaja komponenata signala viših frekvencija zahvaljujući manjem utjecaju apsorpcije na kraćem putu, smanjen utjecaj sloja male brzine na formiranje površinskih valova smetnje. Usto je omogućeno snimanje seizmičkog odziva podzemlja od površine do dna bušotine, kao funkcije vremena snimanja i dubine, te kontinuirano promatranje širenja seizmičke energije podzemljem i prikupljanje podataka o izvorima primarnih i multiplih refleksa, o prirodi prigušenja signala, pojavi diskontinuiteta i sl.
 
Seizmička snimanja uz primjenu VSP – metode u bušotinama omogućuju točnije određivanje brzina širenja seizmičkih valova podzemljem i njihova amplitudno-frekvencijskog spektra, te razrješavanje specifičnih strukturno-geoloških problema. Postavljanjem prijamnika u bušotinu smanjen je utjecaj smetnji, omogućeno dobivanje detaljnih podataka o geološkoj građi područja u neposrednoj blizini bušotine, pa čak i snimanje seizmičkih nailazaka reflektiranih od još ne dostignutih slojnih granica, uz uspješnije lociranje i prigušenje multiplih refleksa.
 
Prvotni cilj primjene VSP – metode je razlikovanje primarnih i multiplih refleksa te korelacija geoloških podataka u dubinskom mjerilu i seizmičkih podataka prikazanih u vremenima putovanja seizmičkih valova. Tijekom osamdesetih godina metoda je doživjela buran procvat kad su nakon niza eksperimenta razvijene njene mnogovrsne primjene te dokazana njihova nužnost radi zadovoljavanja sve većih zahtjeva koji su se postavljali pred seizmičke metode. Zahvaljujući tom napretku, razvijena je oprema za terenska mjerenja koja omogućuje snimanje pouzdanih podataka u najkraćem mogućem vremenu i uz najmanje troškove, u proces terenskih mjerenja uvedena je preliminarna obrada neposredno nakon snimanja, postignuta mnogo bolja rezolucija i dobivanje mnogo više korisnih podataka o geološkoj građi istraživanog podzemlja. Sve to pokazuje da će VSP metoda u budućnosti i dalje biti nezamjenljiva u potrazi za novim ležištima nafte i plina, te u praćenju i planiranju proizvodnje u postojećim ležištima, a već sad velika uloga VSP metode u interpretaciji seizmičkih podataka snimljenih konvencionalnim 2D i 3D metodama u budućnosti bit će još veća.
 
Uporabom detaljnih podataka o stvarnim brzinama širenja seizmičkih valova dobivenih karotažnim mjerenjem i VSP metodom mogu se izračunati sintetski seizmogrami i analizirati utjecaji raznih nepravilnosti na kompleksna valna polja. Primjena računala omogućila je izračunavanje valnih polja nastalih pod utjecajem većeg broja slojeva, uz uzimanje u obzir refrakcija i apsorpcije unutar slojeva. Oblik ulaznog impulsa u tim računima dobiva se iz VSP podataka. Usporedba tako izračunatih valnih oblika i VSP podataka omogućuje definiranje mehanizma nastanka vala i objašnjenje stratigrafskih odnosa, što je posebno važno prilikom izučavanja tankih slojeva.
Navedena svojstva omogućuju uspješnu primjenu VSP metode u proučavanju seizmičkih valova na mjestu njihova nastanka u podzemlju te znače daljnji razvoj metoda seizmičkih mjerenja u bušotinama. Kombinacija površinskih seizmičkih snimanja i VSP metode posebno je korisna u geološkoj interpretaciji reflektiranih valova snimljenih seizmičkim površinskim rasporedom, koji se preko VSP snimaka mogu izravno dovesti u svezu s mjestom i načinom svog nastanka.
 
 
56

uređivanja