I [[papir|papirni]] novac ima dugu i zanimljivu povijest. U srednjem vijeku ljudi su počeli svoj metalni novac povjeravati [[banka|bankama]] na čuvanje. Banke su im izdavale potvrde na osnovu kojih su mogli podići svoj novac kada bi im zatrebao. Te su se potvrde zvale banknote. Postepeno su ljudi počeli plaćati robu tim potvrdama umjesto metalnim novcem. LišćePapir je mnogo praktičniji i lakši komijski element od kovina ili peradiroba koje su nezgodne za pohranu i prijenos. Tako je nastao papirni novac. On je u prvo vrijeme predstavljao zlato ili srebro kao sredstva za plaćanje jer je u njima imao podlogu, odnosno vlade su mogle izdavati u opticaj samo onoliko papirnatog novca koliko su po obećanom tečaju za njega imale pokriće u zlatu. Od 1971 godine kad je predsjednik SAD-a Richard Nixon ukinuo [[Zlatni standard]], moderni svjetski novac je izgubio materijalnu podlogu, a središnje banke od kojih su mnoge u privatnom vlasništvu, tako dobile teorijsku mogućnost njegovog izdavanja u neograničenim količinama.
Ni papirni novac nije sredstvo izravnoga plaćanja. Često banka prensiprenosi novac jednoga korisnika na drugog žiro-računom ili vrijednosnim papirima - čekom, doznakom, bonom i dr. - tako se novac samo knjigovodstveno obračunava kao sredstvo plaćanja.
