Wikipedija

David s Golijatovom glavom: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 15:
David je uznemiren, „njegov izraz miješa tugu i suosjećanje”<ref name=Puglisi/> Odluka da ga se opiše više ​​kao zamišljenog nego oduševljenog pobjedom stvara neobičnu psihičku vezu između njega i Golijata. Ova sveza se dodatno komplicira činjenicom kako je Caravaggio prikazao samog sebe kao Golijata, dok je model za Davida bio ''il suo Caravaggino'' („njegov vlastiti mali Caravaggio”). Najvjerojatnije [[Cecco del Caravaggio]], umjetnikov asistent u [[rim]]skom ateljeu od nekoliko godina ranije, zabilježen je kao dječak koji „je legao s njim”<ref>Jonathan Jones, ''[https://www.google.ba/?gws_rd=cr&ei=fIcoU4eSK6mM4ATfoIC4CA# On Caravaggio's lust, talent and power]'', [[The Guardian]], 27. svibnja 2013. {{eng oznaka}} Preuzeto 18. ožujjka 2014.</ref>. Nadalje, Caravaggio je napravio Davidov mač tako da se sugestivno uzdiže prema gore od prepona i to pod istom dijagonalom koja povezuje pogled dječaka na svoju žrtvu<ref name=Puglisi/>.
 
Drugo objašnjenje prikazanih osoba se temelji na portretu mladog Caravaggia kojega je naslikao [[Ottavio Leoni]], prema kojemu je ova verzija ''Davida s Golijatovom glavom'' možda njegov dvostruki [[autoportret]]. Ovo je potvrđeno usporedbom s njegovim ranijim autoportretima Bolesni Bakhus (također u Galeriji Borghese) i svjedokom na slici ''Mučeništvo sv. Mateja''. Tako mladi Caravaggio sjetno drži glavu odraslog Caravaggia. Divlje i razuzdano ponašanje mladog Caravaggia je u osnovi uništilo njegov život kao zrele odrasle osobe, te slika postaje odraz njegovog stanja koje nije posve nevezano s vjerskom temom. U biti, mladi i grijehom neokaljani Caravaggio ubija okorjelog griješnika.
 
Biografski,Gustoća slikasjene koja prekriva Davidovu ruku s mačem isključuje mogućnost da je imalaova islika veomaiz osobannjegovog značajrimskog zarazdoblja, već ga smješta među njegove posljednje Caravaggiaslike. Naime,Stoga je sasvim moguće trebalakako je bitiovo jedna od slika poklonjenihkoje je Caravaggio poslao kardinalu Scipioneu Borgheseu, papinskompapinom dužnosnikunećaku, kojiu je[[Rim]], trebaouz dodjelitisvoju Caravaggu pomilovanjezamolbu za ubojstvopomilovanjem. Iako ovo nije njegova posljednja slika, Golijatova odrubljena glava, slikarev autoportret, je zasigurno tragični oproštaj, te se također može protumačiti kao osobnu molbu za milost i izraz kajanja<ref>Giuseppe Resca, ''La spada e la Misericordia'', Armando editore, 2001., str. 16. {{it}}</ref>.. Identificirajući se s Golijatom, Caravaggio je priznao svoju krivnju, ali i vjerojatno želio podsjetiti papu kako je tog kobnog dana 1606. godine i on bio ranjen u glavu. Iako je njegova zamolba prihvaćena, Caravaggio nije stigao primiti pomilovanje, već je preminuo na putu do Rima u blizini mjesta [[Port'Ercole]]<ref>Maurizio Calvesi, Caravaggio, Giunti, Prato, 1998., str. 62. ISBN 88-09-76268-1</ref>. Stoga, „''David s Golijatovom glavom'' pokazuje Caravaggiov dar za iščisti svoja vlastita iskustva u izvornoj svetoj slici koja nadilazi osobno i postaje izjava o jednom općem ljudskom stanju”<ref name=Puglisi/>.
 
==Bilješke==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/David_s_Golijatovom_glavom"