|
== Radnja ==
Dundo Maroje poslao je sina Mara u Italiju da trguje, davši mu pet tisuća dukata. Ovaj se, međutim, nije pridržavao očevih savjeta i umjesto da ode iz Jakina (Ancone) u Firencu (pa u Sofiju), odlazi u Rim. Tu, u Rimu, rasipa očevo blago, kupujući poklone kurtizana Lauri. Dundo Maroje, saznavši za sinovljevosinovo "loše vladanje", odlazi u Rim, i stiže pred Laurinu kuću. Namjera mu je da spasi bar nešto od svoje imovine. U Rim stiže i Marova zaručnica Pera, preobučena "na mušku", a tu su i drugi "našijenci". U Rimu živi i Marov suparnik Ugo Tudešak, zaljubljen (u Lauru) i uvijek pripit. Tu su i Pomet, Ugov sluga i Popiva, Marov sluga. Oni su, u stvari, režiseri svih glavnih događaja i natječu se u tome tko će bolje ugoditi svome gospodaru. Drugim, riječima, "cijeli komad je jedan duel između njih, duel između oštroumlja i dovitljivosti". Pomet i Popiva suparnici su i što se tiče Petrunjele, Laurine sluškinje. Maroje i Maro se (u drugom činu) susreću, ali se sin pravi da ne poznaje oca, koga stražari hvataju i hapse. Međutim, Pomet, vještom igrom, izvede da Popiva nagovori svoga gospodara da, novcem pozajmljenim od Laure, privremeno (od Sadija Židova) zakupi magacin sa robom i, preobučen iz plemićkog u trgovačko odijelo, pokaže svom ocu Maroju taj magacin. Sve se ovo događa u trećem činu komedije, koji je, zapravo, njena kulminacija. U četvrtom činu Dundo Maroje osvetnički koristi novonastalu situaciju i nove mogućnosti, uzima svu robu iz skladišta i pravi se (sada on!) da ne poznaje sina. Pomet, konačno, preuzima sve niti radnje u svoje ruke. Kurtizana Laura, zapravo, kćer bogatog plemića Ondarda iz Auzburga, što će reći, bogata nasljednica. Zbog ovog otkrića Pomet dobiva i nagradu od sto škuda. Njemu, dakle, polazi za rukom da "pobijedi i izbaci mladog ljubavnika i iz milosti očeve i milosti kurtizane". Sam završetak komedije nam nije poznat, ali se, već i na temelju prologa, može naslutiti da će se sve "svršit u veselje". [[Mihovil Kombol]] (u "Povijesti hrvatske književnosti do narodnog preporoda", iz 1945. godine) pretpostavlja "da će se Laura udati za Nijemca Uga, dok će se Maro, nadmudreni od oca i osramoćen pred Laurom, vratiti s vjerenicom u Dubrovnik, gdje će mu uostalom, sudeći po nekim upravo pristiglim listinama, nekaka baština pomoći da zaboravi svoje mladenačke ludorije ". (Mihovil Kombol će napisati i "nadopuni` Dunda Maroja `" - 1955. godine -. zapravo, završetak komedije, onakav kakvim ga je on zamišljao.)
[[Kategorija:Dubrovačka književnost]]
|
