Sudionik [[Balkanski ratovi|Balkanskih ratova]] i [[Prvi svjetski rat|prvog svjetskog rata]] u kojima dobiva titulu vojvode. U Kraljevini Jugoslaviji bio je predsjednik "Udruženja srpskih četnika Petar Mrkonjić za kralja i otađbinu" (1929.-32.), predsjednik velikosrpske organizacije "Narodna odbrana" (od 1932.), a 1934. osniva i predvodi "Udruženje starih četnika". Sudjeluje u puču [[27.III. ožujka]] [[1941.]].
Nakon kapitulacije vojske Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. sklanja se u selo Lipovo pokraj Kolašina[[Kolašin]]a a početkom jeseni 1941. odlazi u [[Split]] gdje nakon sporazuma s talijanskim okupacijskim vlastima i uz njihovu potporu organizira i preuzima četničke postrojbe na većem dijelu [[NDH]] (u [[Dalmacija|Dalmaciji]], južnoj [[Lika|Lici]], zapadnoj [[Bosna|Bosni]] i dijelu [[Hercegovina|Hercegovine]]). Rezultat njegova djelovanja je osnivanje [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]] početkom 1942. (s više od 5.000 četnika). Istodobno okuplja i stare građanske političare te u veljači 1942. osniva u Splitu [[Srpski nacionalni komitet]], a u srpnju [[Komitet crnogorskih nacionalista]]. U travnju 1942. [[Draža Mihailović]] ga potvrđuje kao komandanta štaba zapadnobosnaskih, ličkodalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda, te zapovjednikom Dinarske četničke divizije. Do kraja 1942. ostvario je legalizaciju četničkih postrojbi kod talijanskih okupacijskih vlasti te njihovu redovitu opskrbu borbenim, materijalnim i novčanim sredstvima na temelju zajedničke borbe protiv [[Partizani|partizana]]. U vojnim akcijama protiv partizana, četničke postrojbe pod njegovim zapovjedništvom izvršile su mnogobrojne zločine nad [[Hrvati|hrvatskim]] i [[Bošnjaci|muslimanskim]] stanovništvom.
