Razlika između inačica stranice »Hrvatska glazba«

Dodano 18 bajtova ,  prije 6 godina
m
Wikipoveznice i interpunkcija
m (Uklonjena promjena suradnika 78.134.255.30, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Maestro Ivanković)
m (Wikipoveznice i interpunkcija)
'''Hrvatska glazba''' je sveukupna [[Glazba|glazbena]] djelatnost [[Hrvati|Hrvata]] od [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] do danas. Glazba kao dio kulture u hrvatskoj povijesti pa i sadašnjosti svakako je jedan od njezinih bitnih i podjednako lijepih segmenata.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23028 Dodi Komanov, Hrvatska glazba na culturnet.hr]</ref>.
 
==Hrvatska narodna glazbala==
 
[[Autohtona narodna glazbala]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] dokazuju bogatstvo tradicijskog instrumentarija kao i kulturnu mnogostrukost Hrvata i hrvatskog prostora. Pojedina tradicijska ([[folklor]]na) glazbala pokazuju kulturne posebnosti ([[reglasta klepetalka]], zvrk "buga čiga", [[diplice]] presvučene kožama barskih pijavica) i poznata su samo kod Hrvata. Neka glazbala sa svojom sačuvanom posebnom običajnom i ritualnom funkcijom ukazuju na predkršćanske ([[pišta]], [[slavić]], [[ćurlin]] u obredu pozdrava suncu) i pretpovijesne korijene ([[zujalice]], tj. "grmavice" u obredu plodnosti, tj. magiji izazivanja kiše). Druga glazbala, sa svojim imenom i konstrukcijom ukazuju na daleko [[Mezopotamija|mezopotamsko]] i indoiransko podrijetlo ([[Tambura|tambure]] dvožice, tj. grobničke "[[cindre]]", "cindrice" iz Lanišća tj. [[Ćićarija|Ćićarije]] i [[Kastavština|Kastavštine]], identične su s tamburama na reljefnim prikazima iz Gornje Mezopotamije, tj. povijesnog područja huritske države, a njihovo [[babilon]]sko zapisano ime, "sinnitu", znači dvožica). Slično, na daleke korijene, tj. kulturne veze s otokom Kretom, upućuju nas dvostruka zvona. [[Praporci]], male metalne šuplje loptice s kuglicom u unutrašnjosti, još donedavno su visile u [[Slavonija|Slavoniji]] nad dječjim koljevkama, jer se vjerovalo da štite od zlih sila, ali su također, što je manje poznato, vrlo česti arheološki nalaz u starohrvatskim nekropolama. Dvocijevne klarinetske sviraljke, "[[Mišnjica|mišnjice]]", "[[diple]]", kako ih nazivaju, sa svojim različitim brojem rupica, svjedoče o razvitku dvoglasja i povećanju tonskog niza istih glazbala, ali i kulturnim vezama i mogućem podrijetlu s područja kao što su [[Kreta]], [[Mala Azija]], [[Armenija]], [[Iran]], [[Indija]] ... <ref>[http://www.hrvatska-narodna-glazbala.com/ Dr. Božidar Širola, Hrvatska narodna glazbala]</ref>
 
==Srednjovjekovni počeci==
 
O povijesti hrvatske glazbe od [[11. stoljeće|11.]] do [[15. stoljeće|15. stoljeća]] svjedoče zapisi u [[kronika]]ma, [[darovnica]]ma i [[rukopis]]nim knjigama.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23186& Hrvatska srednjovjekovna glazba]</ref>. Pisani spomenici ([[sekvencijar]]i, [[evanđelistar]]i, [[sakrament]]i, [[misal]]i, [[lekcionar]]i, [[antifonarij]]i) svjedoće o glazbi kao sastavnici [[Crkva|crkvenih]] obreda.
 
Prva osoba koju bilježi povijest hrvatske glazbe bio je [[zagreb]]ački [[biskup]] [[Augustin Kažotić]] ([[1260.]]-[[1323.]]), koji je organizirao crkveno pjevanje, oblikovao višestoljetni [[zagrebački obred]] (ukinut [[1788.]]) i najvjerojatnije stvorio bar tri crkvena napjeva.
 
U dijelu Hrvatske ([[Istra]], [[Hrvatsko primorje]] s otocima, [[Lika]], sjeverna i srednja [[Dalmacija]]) postojala je posebna redakcija glazbe za obrede na [[Staroslavenski jezik|staroslavenskom jeziku]], ''[[Glagoljica|glagoljaško]] pjevanje''.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23187& Gorana Doliner, ''Glagoljaško pjevanje'']</ref>. Premda notni dokumenti nisu nikada pronađeni, smatra se da je postojalo još u [[9. stoljeće|9. st.]], a na temelju još uvijek žive tradicije suvremena su istraživanja pokazala da su napjevi oblikovani od elemenata [[Gregorijanski koralinapjev|gregorijanskoga korala]], [[bizant]]skih [[Liturgija|liturgijskih]] napjeva i elemenata pučkog pjevanja. Vrste napjeva istovjetne su onima na [[Latinski|latinskom jeziku]] (misni dijelovi, [[Himna|himne]], sekvence), izvođeni su bez upotrebe [[glazbala]], pretežno su silabični, jednostavne ritmike i u pravilu jednoglasni, premda ima i onih u višeglasju heterofonog tipa.
 
O glazbi svjetovnog sadržaja dokumenti spominju svirače na raznim glazbalima, pretežno strance u službi gradova, koji su sudjelovali u javnim svečanostima.
 
Dokumenti svjedoče da je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] nastala naša najstarija poznata [[Božićne skladbe|božićna pučka popijevka]], "Bog se rodi v vitliomi" (poznata samo u stihovima sve do [[1644.]] kada je s notama objavljena u ''„Pavlinskoj pjesmarici“''), te da je sredinom 15. st.stoljeća Splićanin ''[[Mihael Bogotić]]'' kao glazbenik djelovao u [[Venecija|Veneciji]].
 
==Renesansno i barokno bujanje==
 
Novo razdoblje u hrvatskoj glazbi počinje u [[16. stoljeće|16. st.stoljeću]], kada je, u duhu [[Renesansa|renesanse]],<ref>[[Ennio Stipčević]], [http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23188& ''Renesansna hrvatska glazba'']</ref>, proširila svoja stvaralačka obzorja i zakoračila u razdoblje ranog [[barok]]a.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23189& Ennio Stipčević, ''Barokna hrvatska glazba'']</ref>.
 
Zbirka ''Sacrae cantiones'' ([[1620.]]) [[Ivan Lukačić Šibenčanin|Ivana Lukačića Šibenčanina]] vrijedno je svjedočanstvo duhovne glazbe, kakva se izvodila u [[Split]]u, i uopće jedan od najznačajnijih spomenika cjelokupne starije hrvatske glazbe.
 
Rani uspjeli prilog pretklasičnoj [[Simfonija|simfoniji]] i [[Komorna glazba|komornoj glazbi]] dao je u [[Rim]]u obrazovan [[Dubrovnik|dubrovački]] plemić [[Luka Sorkočević|Luka (Lukša) Sorkočević]], kao i njegov sin [[Antun Sorkočević]], povjesničar i diplomat.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23190& Vjera Katalinić, ''Hrvatska glazba u doba klasicizma'']</ref>.
 
==Krešendo 19. stoljeća==
 
Sredinom prve polovice [[19. stoljeće|19. st.stoljeća]] počinje novo razdoblje hrvatske glazbe koja se demokratizacijom očitovala nastojanjem građanskog društvenog sloja da stvori pretpostavke za dostupnost umjentičke glazbe širem krugu građana.<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23191& Sanja Majer-Bobetko, ''Hrvatska glazba u 19. stoljeću'']</ref>.
 
Kao odjek pojave autohtonih glazbenih kultura nacionalnih smjerova u Europi, u Hrvatskoj se tridesetih godina 19. st.stoljeća javio [[ilirski pokret]], koji, kao književnosti i glazbi namjenjuje osobitu društveno-političku ulogu: formiranje i obranu nacionalne svijesti. U to doba nastaje prva hrvatska nacionalna [[opera]] ("[[Ljubav i zloba]]") kao i [[hrvatska himna]]. Male forme, solo-pjesme i [[klavir]]ske minijature pojavljuju se razmjerno rano - [[Ferdo Livadić]] svoj ''Notturno u fis-molu'' za [[glasovir]] piše [[1822.]] godine.
 
==Institucionalizacija hrvatske glazbe==
 
Složenost stilsko estetičkih sjecišta glazbene Moderne s najviše se snage ostvaruje u orkestralnom opusu [[Blagoje Bersa|Blagoja Berse]]. Taj se odmak zbiva i u novoj osjetljivosti za izvorni glazbeni izričaj naroda, za [[folklor]] uz čiju su pomoć moguće stravinskijevske sinteze s tradicijom - briljantno ostvarene u orkestralnom, a osobito glazbeno -scenskom opusu [[Krešimir Baranović|Krešimira Baranovića]].<ref>Eva Sedak, [http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23192& ''Hrvatska glazba u 20. stoljeću'']</ref>.
 
Počeci nove hrvatske glazbe (NHG) obično se vezuju uz 1961. godinu kada se prvi put održava [[Muzički biennale Zagreb]] (MBZ), međunarodni festival suvremene glazbe koji traje i danas.<ref>[[Nikša Gligo]], [http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23193& ‘’20. stoljeće – Nova hrvatska glazba'']</ref>