Razlika između inačica stranice »Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini«

m
bez sažetka
m ((Script) File renamed: File:Bihac republic.pngFile:Bihać Republic.png File renaming criterion #3: Correct misleading names into accurate ones.)
m
{{Povijestpovijest Bosne i Hercegovine}}
 
[[Drugi svjetski rat]] na području [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], koje su bile podijeljene na njemačku i talijansku interesnu sferu, trajao je od [[1941.]] do [[1945.]] godine. [[Narodnooslobodilački rat|Rat]] se na [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|području čitave Jugoslavije]] uglavnom može podijeliti u 3 faze:
* u 1. fazi, komunisti podižu masovni ustanak protiv fašističkog okupatora u [[Srbija|Srbiji]] i [[Crna Gora|Crnoj Gori]]. Ustanak je slomljen do konca [[1941.]] godine.
 
== Suprostavljene snage ==
 
{{Povijestpovijest Hrvata Bosne i Hercegovine}}
 
Tijekom rata glavne suprotstavljene sile su bile:<ref name="HercegBosna">HercegBosna.org, ''Srce tame (1941. - 1945.)''</ref>
 
 
== Nezavisna Država Hrvatska ==
 
{{glavni|Nezavisna Država Hrvatska}}
 
[[Datoteka:Hrvatski narod-naslovnica,proglašenje NDH.jpg|mini|Hrvatski narod, [[NDH|10. travnja 1941.]]]]
 
[[Datoteka:NezavisnaDrzavaHrvatskaDistricts.png|mini|Nezavisna Država Hrvatska, [[Upravna podjela NDH|podjela na velike župe i kotare od 1941. do 1943.]]]]
 
Zbog unutarnjih slabosti u [[Travanjski rat|travanjskom ratu]] 1941. godine, porazile su [[sile Osovine]] ([[Nacistička Njemačka|Njemačka]], [[Fašistička Italija|Italija]], Mađarska i Bugarska) u samo 12 dana rata prvu Jugoslaviju i razbile tu prikrivenu velikosrpsku tvorevinu na njene povijesne i etničke sastavnice. Uz pomoć Njemačke i Italije, proglašena je 10. travnja 1941. godine, [[Nezavisna Država Hrvatska]], sa sjedistem u Zagrebu, a u njen sastav ušla je i Bosna i Hercegovina, na temelju povijesnih, etničkih i kulturoloških razloga. Naime, Bosna i Hercegovina i Hrvatska čine jednu geopolitičku cjelinu, one su bile u sastavu Hrvatskog, zatim [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva]] u srednjem vijeku, a od 1878., odnosno 1908. godine, bile su u istoj državi, [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]]. Osim toga, prometno i kulturološki gravitirala je BiH prema zapadu i Hrvatskoj. Velik dio muslimana smatrao se jos tada ''Hrvatima islamske vjeroispovijesti'' jer u to doba proces njihovog nacionalnog sazrijevanja i političke integracije još nije bio završen.
 
 
== Demarkacijska linija u NDH ==
 
[[Datoteka:Independent State of Croatia 1941-43.png|mini|Demarkacijska linija između Nijemaca i Talijana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj]]
 
Hrvati i muslimani u Bosni i Hercegovini su se ubrzo samoorganizirali i naoružali kako bi se zaštitili od četnickih nasilja. Vlasti Nezavisne Države Hrvatske su izvršile novačenje, počele ustrojavati redovitu vojsku i jačati dobrovoljačke ([[Ustaška vojnica|ustaške]]) jedinice i upućivati ih na ugrožena područja, poglavito u istočnu Bosnu ([[Podrinje]]). Četnički istupi izazvali su nepovjerenje i progone Srba uopće pa je znatan dio pobjegao u Srbiju ili se povukao u planine, a neki su internirani u logore. U njih su upućeni zarobljeni četnici i [[KPH|hrvatski komunisti]], kao politički protivnici nove države, ali i mnogi nedužni ljudi samo zato što su pripadali židovskom, romskom ili srpskom etnicitetu.
 
 
== Pripreme KPJ za ustanak ==
 
{{glavni|Narodnooslobodilački pokret}}
 
 
== Ustanak Srba u istočnoj Hercegovini ==
 
[[Datoteka:Zaprega domobrani.jpg|mini|Nedostatak mehanizacije bio je jedan od ključnih problema [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Domobranstva]] u NDH.]]
 
{{glavni|Hrvatsko domobranstvo (NDH)|l1=Hrvatsko domobranstvo|Paravojne ustaške postrojbe}}
 
 
== Četnički pokolji nad Hrvatima ==
 
{{glavni|:Kategorija: Četnički zločini u Drugom svjetskom ratu|l1=Četnički zločini u Drugom svjetskom ratu|Četnici}}
 
 
== Razvoj ustanka do 1942. ==
 
{{glavni|Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije}}
 
Dana [[26. rujna]] 1941. godine, u Stolicama je bilo održano savjetovanje, na kojem su donesene odluke na temelju kojih je izvršen ustroj partizanskih oružanih formacija. Tada je na teritoriju Bosne i Hercegovine formirano 10 partizanskih odreda. Do kraja 1941. godine, na svim slobodnim teritorijima osnovani su seoski, gradski i mnogi općinski Narodnooslobodilački odbori. Dana [[21. prosinca]] 1941. godine u [[Rudo]]m, u istočnoj Bosni bila je formirana Prva proleterska brigada.
 
U listopada 1941. godine, propali su napori KPJ da uspostavi suradnju sa četničkim postrojbama u istočnoj Bosni u borbi protiv okupatora. Izvršavajući naredbu Dragoljuba Mihailovića, četnici su poveli akciju razbijanja partizanskih odreda. Da bi spriječio ove događaje, [[Vrhovni štab NOVJ -a| Vrhovni štab NOPOJ-a]] uputio je krajem prosinca 1941. u istočnu Bosnu Prvu proletersku brigadu i tamo prenio svoje sjedište. Radi stabilizacije [[Narodnooslobodilački pokret | Narodnooslobodilačkog pokreta]] u BiH i suzbijanja četničke akcije, bilo je održano pokrajinsko savjetovanje u Ivančićima [[7. siječnja | 7.]] i [[8. siječnja]] 1942. godine, na kojemu je sudjelovao [[Josip Broz Tito]] i više članova Centralnog komiteta KPJ. Nešto kasnije, Vrhovni štab je donio odluku o osnivanju dobrovoljačkih odreda od ljudstva, koje se kolebalo između partizana i četnika, a koje je bilo voljno braniti svoja mjesta od okupatorskog terora. Za vrijeme boravka Vrhovnog štaba NOP i DVJ u [[Foča | Foči]], od [[25. siječnja]] do [[10. svibnja]] 1942. godine, utvrđeni su tzv. Fočanski propisi, ​​na temelju kojih se tijekom rata razvijao sustav [[Narodnooslobodilački pokret | narodne vlasti]].
 
Za to je vrijeme u [[Bosanska krajina | Bosanskoj krajini]], proces stabilizacije Narodnooslobodilačkog pokreta, započet u jesen 1941., bio nastavljen u prvoj polovici 1942. godine. Talijansko-četnička akcija čišćenja terena ostala je bez uspjeha. Četnici su u tom razdoblju uspjeli stvoriti svoje oružane formacije i politička uporišta na Zmijanju i [[Manjača | Manjači]] oko [[Mrkonjić-Grad]]a i djelomično oko [[Glamoč]]a i Bosanskog Grahova. Poslije oslobođenja [[Prijedor]]a i [[Ljubija (Prijedor, BiH) | Ljubije]], na oslobođenom teritoriju Bosanske krajine je razvijen sustav narodne vlasti.
 
== Druga i treća ofenziva ==
 
{{glavni|Ustaška vojnica|Crna legija|Anti-partizanske operacije u NDH|Operacija Trio}}
 
 
Dok su oružane snage NDH bile sastavljene isključivo od [[Hrvat]]a i [[Bošnjaci|bosanskohercegovačkih Muslimana]], a četničke od Srba, [[Narodnooslobodilački pokret|Titova komunistička vojska]] je bila višenacionalna; brojala je oko 44 % Srba, 30 % Hrvata, 10 % Slovenaca, kao i Crnogorce i bosanskohercegovačke Muslimane. Od partizanskih brigada, velika većina su bile hrvatske i bosanskohercegovačke: od 96 brigada, 38 su bile hrvatske, a 23 bosanskohercegovačke, te 17 slovenske, sto pokazuje da se rat najvećom žestinom vodio na teritoriji [[NDH]], dok su [[Srbija]] i [[Crna Gora]] bile uglavnom pacificirane i pod četničkom kontrolom.<ref name="HercegBosna" />
 
[[Datoteka:Igman.jpg|mini|[[Igman]] planina, poprište [[Igmanski marš|Igmanskog marša]]]]
 
[[Užička republika|Masovni ustanak]] Titove komunističke vojske u Srbiji i Crnoj Gori, koji je slomljen do konca 1941. godine snažnom njemačkom i talijanskom ofenzivom uz pomoć srpskih fašista i četnika. U Prvoj neprijateljskoj ofenzivi, komunistički partizani su spali s oko 50.000 vojnika na 4.500 boraca koji su protjerani iz Srbije. Rat se nastavio s najvećim intenzitetom na području [[BiH|Bosne i Hercegovine]].<ref name="HercegBosna" /> Njemačka je težište akcija u vlastitoj okupacijskoj zoni Jugoslavije prenijela u BiH radi osiguranja značajnih industrijskih poduzeća, rudnika i komunikacija ugroženih djelovanjima partizanskih postrojba.
 
Slijedila je Druga neprijateljska ofenziva protiv ustanka u istočnoj Bosni od [[15. siječnja]] do [[23. veljače]] 1942. Krajem siječnja 1942., Prva proleterska brigada se na [[romanija|Romaniji]] našla opkoljena jakim njemačkim snagama. Trebalo je proći pored [[Sarajevo|Sarajeva]], preko [[Igman]]a, prema oslobođenoj [[Foča|Foči]]. [[Igmanski marš]] je izveden noću između 27. i 28. siječnja, po dubokom snijegu i velikoj hladnoći. Domobranstvo je protjeralo [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizane]] iz [[Istočna Bosna|istočne Bosne]] natrag u [[Crna Gora|Crnu Goru]], no ipak nije moglo spriječiti njihov kasniji prodor u zapadnu Bosnu.
 
[[Datoteka:Drina River.jpg|mini|U ustaškom tisku, [[operacija Trio]] je poznata kao pohod na [[Drina|Drinu]], krajnju granicu.]]
 
Nastavak prošle operacije nazvan je Operacija [[Ozren]]. U operaciji su sudjelovale osim [[Crna legija|Crne legije]], dvije njemačke pješačke divizije, jedna talijanska divizija i dvije domobranske divizije. Crna legija je iskorištena kao udarna jedinica djelujući u okolici [[Maglaj]]a. Operacija Ozren je bila uspješna, partizani su istjerani iz njihovih utočišta i pretrpjeli su brojne gubitke.
 
 
== Bihaćka Republika ==
 
{{glavni|Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije}}
 
[[Datoteka:Ustaski borci.jpg|mini|Vojnici [[Crna legija|Crne legije]] u [[Tomislavgrad]]u, 1942.]]
 
[[Datoteka:Home Guard Troops.jpg|mini|Kolona domobrana, zima 1942. godine]]
 
Od kraja lipnja do početka kolovoza bio je izvršen pohod Grupe proleterskih brigada u Bosansku krajinu pod izravnom komandom [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOP-a i DVJ-a]] i postignute pobjede u drugoj polovici 1942. godine, koje su rezultirale prvenstveno stvaranjem [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije | Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] i Osnivačkom skupštinom [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije | AVNOJ]]-a. Uništenjem neprijateljskih garnizona u mnogim mjestima i razbijanjem glavnih četničkih formacija i uporišta, najveći dio teritorija zapadne i srednje Bosne bio je oslobođen i povezan s oslobođenom teritorijem u susjednim područjima Hrvatske.
 
Od 28. srpnja do 19. kolovoza 1942. godine, traje [[Bitka za Kupres 1942.|bitka za Kupres]], koji je tada bio pod partizanskom opsadom. 600 pripadnika [[Crna legija|Crne legije]] je zajedno sa domaćim ustaškim i domobranskim postrojbama pod zapovjedništvom [[pukovnik]]a [[Franjo Šimić|Franje Šimića]] gotovo mjesec dana branilo Kupres od četiri partizanske brigade, ukupno 2.500 partizana. Partizani su izveli tri koncentrirana napada protiv 1.500 branitelja tijekom noći s 11. na 12. kolovoza, 14. kolovoza i 19. kolovoza. Iako su branitelji bili brojčano višestruko nadjačani grad je uspješno obranjen. Partizanski gubitci su iznosili oko 1.000 mrtvih i ranjenih, a hrvatski oko 340 ranjenih i mrtvih branitelja.
Pokušaji njemačkih, talijanskih i ustaških snaga u listopadu 1942. godine napadnim akcijama preoteti inicijativu ostali su bez uspjeha. Zbog toga je njemačko [[Oberkommando der Wehrmacht|Vrhovno zapovjedništvo]] donijelo odluku o proglašenju teritorija NDH južno od [[Sava | Save]] operativnim područjem njemačkih trupa, a u prosincu 1942. i odluku o zimskim operacijama protiv NOV i POJ na velikom oslobođenom teritoriju u Bosni i Hrvatskoj. U listopadu 1942. godine, četnici su pobili oko 1000 Hrvata u [[Prozor-Rama|Rami]].
 
Odlukom Vrhovnog štaba u studenom 1942. formirano je pet [[zbor|divizija]] i jedan [[korpus]] NOVJ-a. Tada su na tlu BiH odlukom Vrhovnog štaba formirane tri udarne divizije, u čiji su sastav pored Grupe proleterskih brigada ušle još dvije [[brigada|brigade]]. U Podrinju, formirana je jedna brigada. Do kraja 1942., u Hercegovini su bili obnovljene organizacije KPJ i formirane partizanske jedinice. Pobjeda partizana nad četničkim snagama na [[Majevica | Majevici]] u studenom 1942. bila je jedan od presudnih trenutaka za [[narodnooslobodilački pokret]] u istočnoj Bosni.
 
[[Datoteka:Bihać Republic.png|mini|[[Bihać]]ka Republika prikazana crvenom.]]
 
Centralni komitet [[KPJ]] i Vrhovni štab donosili su mjere i odluke koje su imale presudan značaj za političke osnove NOP-a, provođene na velikom slobodnom teritoriju s središtem u [[Bihać]]u, od studenog 1942. do siječnja 1943. godine. Taj slobodni teritorij je postao poznat pod nazivom [[Partizanske republike|Bihaćka Republika]]. Rezultat snažnog razvoja narodnooslobodilačkog pokreta bili su: Osnivačka skupština [[AVNOJ]]-a (Bihać, [[26. studenog|26.]] i [[27. studenog]] 1942.), Osnivačka konferencija [[Antifašistička fronta žena | Antifašističkog fronta žena Jugoslavije]] ([[Bosanski Petrovac]], [[6. prosinca | 6.]] - [[8. prosinca]] 1942.) i Osnivački kongres Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (Bihać, [[27. prosinca | 27.]] - [[29. prosinca]] 1942.)
 
 
== Četvrta i peta ofenziva ==
 
{{glavni|Bitka na Neretvi|Bitka na Sutjesci|ZAVNOBiH|AVNOJ}}
 
Tijekom [[1943.]] godine aktivnosti [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|domobranstva]] sve se više pojačavaju, pogotovo nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] zbog koje je došlo do intenzivnog jačanja [[NOVJ|partizanskog pokreta]]. Oformljene su četiri lovačke [[Brigada|brigade]] (5.-8.), svaka s po dvije [[Pukovnija|pukovnije]] od četiri [[Bojna|bojne]] s 500 pripadnika uz topničku skupinu, posebno opremljenu za gorski teren. Partizani su osim velikog slobodnog teritorija sa sjedištem u Bihaću, oslobodili i [[Jajce]], [[Livno]], [[Tomislavgrad]], [[Šujica (Tomislavgrad, BiH)|Šujicu]], [[Posušje]] i [[Imotski]], gdje je velike gubitke imao [[V. ustaški stajaći zdrug]] [[Rafael Boban|Rafaela Bobana]]. Nakon Francetićeve smrti u zadnjim danima 1942. godine, [[Crna legija]] je podijeljena na I., u istočnoj Bosni i V. ustaški stajaći zdrug, u [[Završje|Završju]] i zapadnoj Hercegovini.
 
{{Dvostrukadvostruka slika|right|BatallaDelNeretvaMapa2.png|200|BatallaDelNeretvaMapa3.png|200|Njemački plan [[Bitka na Neretvi|Weiss II.]] da će četiri njemačke divizije svojim djelovanjem, opkoliti i uništiti snage NOVJ-a u [[Livno|Livnu]]|Na zahtjev Talijana, Nijemci su podijelili Sjevernu borbenu skupinu u dva dijela: [[Bugojno]]-[[Prozor-Rama|Prozor]] i [[Sarajevo]]-[[Konjic]]}}
{{Dvostruka slika|right|BatallaDelNeretvaMapa4.png|200|BatallaDelNeretvaMapa5.png|200|Nakon poraza koji su pretrpjeli u dolini [[Neretva|Neretve]], Talijani su odlučili svoje snage ojačati četnicima iz Nikšića.|Nakon neuspjeha u napadu na Konjic, partizani ruše most na Neretvi i kreću suprotno, prema [[Uskoplje|Uskoplju]].}}
 
{{Dvostrukadvostruka slika|right|BatallaDelNeretvaMapa4.png|200|BatallaDelNeretvaMapa5.png|200|Nakon poraza koji su pretrpjeli u dolini [[Neretva|Neretve]], Talijani su odlučili svoje snage ojačati četnicima iz Nikšića.|Nakon neuspjeha u napadu na Konjic, partizani ruše most na Neretvi i kreću suprotno, prema [[Uskoplje|Uskoplju]].}}
 
Prva veća akcija ([[Bitka na Neretvi|Weiss I]]) bilo je istjerivanje [[NOP|partizanskih snaga]] iz zapadne [[Bosna|Bosne]] i grada [[Bihać|Bihaća]] gdje se smjestio glavni stožer partizana. U suradnji s [[Treći Reich|njemačkim]] postrojbama, partizani su nakon žestokih borba istjerani i počeli su se povlačiti prema [[Neretva|Neretvi]] (Weiss II). Potkraj veljače i početkom ožujka vodila se žestoka bitka s partizanima (Weiss III), a u njoj su sudjelovali jedan domobranski zdrug i dvije divizije, ukupne snage 15.000 ljudi sa 110 [[tenk]]ova i jednom eskadrilom zrakoplova. Najžešće borbe su se vodile oko [[Uskoplje|Uskoplja]], kojeg su [[NOVJ|partizani]] [[3. ožujka]] nakratko zauzeli. Domobrani su zajedno s [[Wehrmacht|Nijemcima]] i [[Kraljevina Italija|Talijanima]] pritisnuli [[NOP|partizane]] koji su se povukli preko [[Neretva|Neretve]] u istočnu [[Hercegovina|Hercegovinu]] i dalje prema [[Sandžak]]u.
 
Do kraja ožujka, Sile osovine su ubile oko osam tisuća [[Partizani|partizana]], od kojih oko 50 % Hrvata, zarobivši još oko dvije tisuće. Unatoč teškim gubitcima i naočigled taktičkoj pobjedi Sila osovine, partizani su osigurali sigurnost svom zapovjedništvu i bolnici, te su mogli nastaviti sa svojim djelovanjem. U stvari, prelaskom u istočnu [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] partizani su se morali boriti samo protiv četnika te su ih potpuno onesposobili, tako da nakon Bitke na Neretvi četnici više ne predstavljaju nikakvu silu i skoro su potpuno izbrisani zapadno od [[Drina|Drine]]. Sve tri antipartizanske operacije (Weiss I, II i III) poznate su pod nazivom Četvrta neprijateljska ofenziva ili [[Bitka na Neretvi]].
 
[[Datoteka:Map of Case Black.JPG|mini|desno|Operacija Schwarz ili [[bitka na Sutjesci]]]]
 
Sljedeća veća bitka bila je [[operacija Schwarz]], poznatija kao [[Bitka na Sutjesci]] ili Petaneprijateljska ofenziva. U njoj su domobranske snage (jedan domobranski zdrug i tri divizije) u jačini od 15.000 ljudi sa 120 [[tenk]]ova i 15 zrakoplova operativne grupe "Sarajevo" napale partizane, među kojima je bilo pet brigada iz BiH, u dolini [[Sutjeska|Sutjeske]] i oko grada [[Foča|Foče]]. U prvim tjednima borbe nije bilo nekih većih pomaka, iako se linija pomicala na štetu partizana. 9. lipnja su Nijemci skoro uspjeli u naumu da likvidiraju Tita kad je [[bomba]] pala pored čelne skupine i ranila ga u ruku. Titov pas, [[njemački ovčar]] Luks se, prema navodima, žrtvovao da spasi Titu život.
 
U razdoblju od 3. do 15. lipnja, [[partizani]] su izvršili žestoki proboj svim snagama i probili se u [[Istočna Bosna|istočnu Bosnu]]. Tri partizanske brigade i središnja bolnica sa preko 2.000 ranjenika su ostale okružene, okrutni njemački vojnici su ubijali bez biranja, ubivši i ranjenike te nenaoružano liječničko osoblje. Stradao je ukupno 6.391 partizan, više od trećine vojnika koji su ušli u borbe. Odmah po proboju, partizani su pregrupirali i započeli protunapad u istočnoj Bosni, čisteći utvrde Sila Osovine u [[Vlasenica|Vlasenici]], [[Srebrenica|Srebrenici]], [[Olovo (BiH)|Olovu]], [[Kladanj|Kladnju]] i [[Zvornik]]u tijekom slijedećih 20 dana. Ta bitka je bila prekretnica prema partizanskoj pobjedi u ratu i postala je važan dio kulture u poslijeratnoj Jugoslaviji.
 
[[Datoteka:Sutjeska povlačenje 1943.jpg|mini|Partizani u povlačenju na Sutjesci, 1943.]]
 
[[Datoteka:Avnojf.gif|mini|Odluka [[AVNOJ]]-a, koja je bila osnova stvaranja socijalističke Jugoslavije]]
 
Od srpnja 1943. godine, težište djelovanja NOV i POJ prebačeno je u talijansku okupacijsku zonu, a snage Prvog i drugog bosanskog korpusa razvile su ofenzivna djelovanja na cijelom području Bosne i Hercegovine. Tijekom tih djelovanja do kraja 1943. oslobođen je gotovo cijeli teritorij Bosne i Hercegovine osim [[Sarajevo|Sarajeva]] i nekoliko gradskih središta duž važnih komunikacijskih pravaca. Uz očuvanu jezgru, [[Tito]] je uspio kapitalizirati slom Fašističke Italije. Osim oružja, njegova je vojska naglo narasla masovnim priljevom novih boraca, najviše Hrvata i Slovenaca, tako da je do konca [[1943.]] godine narasla na 300.000 ljudi. Do kraja 1943. godine, snage NOV i PO BiH imale su u svom sastavu dva korpusa sa sedam divizija, 24 brigade i 25 partizanskih odreda. Sjedište Centralnog komiteta [[KPJ]], Izvršnog odbora [[AVNOJ]]-a i [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a]] nalazilo se u [[Jajce | Jajcu]] od [[24. kolovoza]] do kraja 1943. godine.
 
Na inicijativu Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH u rujnu 1943. godine započele su pripreme za sazivanje Osnivačke skupštine [[ZAVNOBiH]]-a. ZAVNOBiH se na svom Prvom zasjedanju u Mrkonjić-Gradu, [[25. studenog | 25.]] i [[26. studenog]] 1943. konstituisao kao najviše političko tijelo NOP-a u BiH i izjasnio za federativno uređenje državne zajednice naroda Jugoslavije. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima Bosne i Hercegovine, u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode, i u zemlji i inozemstvu, mogu zastupati i predstavljati samo [[ZAVNOBiH]] i [[AVNOJ]]. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih [[Srbi|Srba]], [[Bošnjaci|Muslimana]] i [[Hrvati Bosne i Hercegovine|Hrvata]].
 
== Šesta ofenziva i ZAVNOBiH ==
 
{{glavni|Desant na Drvar|Sporazumi Tito-Šubašić|ZAVNOBiH}}
 
Od početka prosinca 1943. do sredine veljače 1944. godine, njemačke snage su u duhu zapovjedi Vrhovnog zapovjedništva za osiguranje obrane Balkana slučaju [[saveznici|anglo-američke invezije]] izvršile više ofanziva na tlu Bosne i Hercegovine. Osobito teške borbe bile su vođene u prosincu 1943. godine, u središnjoj oblasti [[istočna Bosna|istočne Bosne]], u prosincu 1943. i siječnju 1944. u južnom dijelu [[Bosanska krajina|Bosanske krajine]] te od početka siječnja do sredine veljače 1944. u većem dijelu središnje Bosne i dijelu Bosanske krajine.
 
U rano proljeće 1944. njemačke snage prisilile su NOVJ da se povuče južno od linije [[Tuzla]]-[[Zvornik]], gdje su nastavljene borbe u kojima su uspjele spriječiti prodor dvije divizije NOVJ-a iz Bosne u Srbiju. Do sredine 1944., mnogi pripadnici domobranstva počeli su se otvoreno svrstavati na stranu [[NOP]]-a, što je vodilo do masovnih slučajeva prebjega partizanima cijelih postrojbi veličine bojne te zrakoplova [[Zrakoplovstvo NDH|ZNDH]].
 
[[Datoteka:Marshal Tito during the Second World War in Yugoslavia, May 1944.jpg|mini|Vrhovni štab predvođen [[Tito]]m u [[Drvar]]u]]
 
U Bosanskoj krajini su njemačke snage izvršile svoju posljednju ofenzivnu operaciju koja je otpočela [[25. svibnja]] zračnim [[Desant na Drvar | desantom na Drvar]], u kojem je od siječnja 1944. bilo sjedište Centralnog komiteta KPJ, Vrhovnog štaba, Predsjedništva AVNOJ-a i [[Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije | NKOJ]]-a. U desetodnevnim borbama jedinice Prvog proleterskog korpusa te dijelovi Petog i Osmog korpusa NOVJ-a osujetili su plan njemačke naredbe o uništavanju rukovodstva nove Jugoslavije, koje je svoje sjedište prenijelo na [[Vis]].
 
Dana 17. lipnja [[1944.]] godine, na otoku [[Vis]]u [[Sporazumi Tito-Šubašić|potpisan je sporazum]] između maršala Tita i bivšeg bana Banovine Hrvatske [[Ivan Šubašić|Ivana Šubašića]], koji je postao predsjednik jugoslavenske kraljevske vlade u izbjeglištvu. Ivan Šubašić se obvezao da će njegova vlada priznati [[AVNOJ]] i pozvati narod da pristupa antifašističkom pokretu. Time su međunarodna zajednica i britanska vlada definitivno priznali legitimitet i vlast Titove [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije]] i njenih institucija.<ref name="HercegBosna" />
 
== Završne operacije u BiH ==
 
{{glavni|Hrvatske oružane snage|Hercegovački franjevački mučenici|Bitka na Lijevča polju|Bitka za Odžak}}
 
U prvoj etapi [[Završne operacije u Jugoslaviji 1945.|završnih operacija za konačno oslobođenje Jugoslavije]], od srpnja do kraja 1944. na tlu Bosne i Hercegovine, [[NOVJ | snage NOVJ-a]] zadržale su inicijativu i izvodile uspješna ofenzivna djelovanja proširujući oslobođeni teritorij. U vrijeme priprema operacija NOVJ-a za oslobođenje Srbije od svibnja do kolovoza 1944. osobito žestoke borbe bile su vođene u [[Podrinje|istočnoj Bosni]] s krupnim njemačkim snagama, koje su pokušavale ofenzivnim djelovanjima spriječe prodor Dvanaestog [[Vojvodina|vojvođanskog korpusa]] preko [[Drina | Drine]] u Srbiju. U srpnju 1944., [[crna legija|I. ustaški stajaći zdrug]], ostatak Crne legije, vodio je uspješne borbe oko Srebrenice i zajedno sa Nijemcima vodio proboj do [[Zvornik]]a.
 
U operacijama za konačno oslobođenje [[SR Srbija | Srbije]], [[SR Makedonija | Makedonije]], [[SR Crna Gora | Crne Gore]], [[SAP Kosovo | Kosova]] i [[Dalmacija | Dalmacije]] jedinice Trećeg i Petog korpusa i 29. hercegovačke divizije konačno su oslobodile najveći dio teritorija Bosne i Hercegovine. Konačnim oslobođenjem [[17. studenog]] 1944., [[Tuzla]] je postala veoma značajan oslonac ratnih dejstava jedinica Trećeg korpusa NOVJ-a. Dana [[20. studenog]] [[1944.]], [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Hrvatsko domobranstvo]] je spojeno s [[Ustaška vojnica|Ustaškom vojnicom]] u jedinstvene [[Hrvatske oružane snage]]. Na području BiH operirale su domobransko-ustaške divizije na širem području oko gradova 6. u [[Banja Luka|Banjoj Luci]], 8. u [[Sarajevo|Sarajevu]], 9. u [[Mostar]]u, 12. u [[Brčko]]m i 15. na pruzi Sarajevo-[[Slavonski Brod|Brod na Savi]]. U Rankovićima kod Travnika, [[22. listopada]] [[1944.]], strijeljano je oko 200 zarobljenih hrvatskih civila i vojnika iz [[Kupres]]a.
 
U operacijama za konačno oslobođenje [[SR Srbija | Srbije]], [[SR Makedonija | Makedonije]], [[SR Crna Gora | Crne Gore]], [[SAP Kosovo | Kosova]] i [[Dalmacija | Dalmacije]] jedinice Trećeg i Petog korpusa i 29. hercegovačke divizije konačno su oslobodile najveći dio teritorija Bosne i Hercegovine. Konačnim oslobođenjem [[17. studenog]] 1944., [[Tuzla]] je postala veoma značajan oslonac ratnih dejstava jedinica Trećeg korpusa NOVJ. Dana [[20. studenog]] [[1944.]], [[Hrvatsko domobranstvo (NDH)|Hrvatsko domobranstvo]] je spojeno s [[Ustaška vojnica|Ustaškom vojnicom]] u jedinstvene [[Hrvatske oružane snage]]. Na području BiH operirale su domobransko-ustaške divizije na širem području oko gradova 6. u [[Banja Luka|Banjoj Luci]], 8. u [[Sarajevo|Sarajevu]], 9. u [[Mostar]]u, 12. u [[Brčko]]m i 15. na pruzi Sarajevo-[[Slavonski Brod|Brod na Savi]]. U Rankovićima kod Travnika, [[22. listopada]] [[1944.]], strijeljano je oko 200 zarobljenih hrvatskih civila i vojnika iz [[Kupres]]a.
[[Datoteka:Ploča-ubijeni fratri-ŠB4766.jpg|mini|Ubijeni [[hercegovački franjevački mučenici]]]]
 
[[Datoteka:1945-04-15GerWW2BattlefrontAtlas.jpg|mini|Oslobođeni teritorij 1.-15. travnja (crvena)]]
 
Početkom [[1945]]. godine, njemačke i ustaške snage držale su Mostar, Sarajevo i dolinu rijeke [[Bosna (rijeka) | Bosne]], kamo su se povlačile jedinice njemačke Grupe armija E, te sjeverni dio Bosne i Hercegovine, linijom [[Bijeljina]]-[[Doboj]]-[[Derventa]]-[[Banja Luka]]-[[Bosanski Novi]]-[[Bihać]]. U Mostarskoj operaciji, od 6. do [[14. veljače]] 1945. godine, jedinice Osmog dalmatinskog korpusa i 29. hercegovačka divizija oslobodile su Mostar, [[Nevesinje]], [[Široki Brijeg]] i [[Konjic]]. [[369. hrvatska "Vražja" divizija|369. "vražja" divizija]] i 9. domobransko-ustaška divizija su izbrisane iz registra Vermahta, tako da se od tada u dokumentima govori samo o borbenoj grupi 369., što dovoljno govori o ustaškim gubicima, izraženim u tisućama.
 
U drugoj polovici ožujka, na početku završne ofanzive Jugoslavenske armije, oslobođen je [[Bihać]], a [[6. travnja]] Sarajevo. Od 30. ožujka do 8. travnja 1945. godine, [[Hrvatske oružane snage]] su u [[Bitka na Lijevča polju|bitci na Lijevče polju]] nanijele velik poraz četnicima, sa oko 7.000 mrtvih i ranjenih te 5.000 zarobljenih, koji je poslije u srpskoj emigraciji prozvan drugim Kosovom. Ostatci domobransko-ustaških divizija povlače se prema Zagrebu. Još prije završetka vojnih operacija u BiH, u Sarajevu je od [[26. travnja | 26.]] do [[28. travnja]] 1945. održano Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a na kojem je [[ZAVNOBiH]] proglašen Narodnom skupštinom i formirana prva vlada Bosne i Hercegovine. U borbama do [[1. svibnja]] 1945. godine, bio je oslobođen gotovo cjelokupni teritorij Bosne i Hercegovine.
 
Nakon oslobođenja Sarajeva [[6. travnja]] [[1945.]] godine i povlačenja Nijemaca i ustaša prema sjeveru, preko Zenice i Doboja, na prostoru donjeg toka rijeke Bosne spojili su se korpusi formacija NOVJ-a s jasnim instrukcijama da se u što hitnijem roku spoje s jedinicama [[Crvena armija|Crvene Armije]] i NOVJ-a na Srijemskom frontu, sa kojim bi zatim zajednički zatim trebali nastaviti gonjenje njemačke i hrvatske vojske koja se povlačila prema Austriji. Tako se odigrala [[bitka za Odžak]], od 19. travnja do 25. svibnja 1945. godine, punih 16 dana nakon završetka Drugog svjetskog rata, u kojoj su se domobransko-ustaške snage borile do posljednjeg čovjeka. Nakon konačnog sloma hrvatskih snaga, partizani su ubili 3.375 osoba što je bila jedna trećina hrvatskog pučanstva [[Odžak|odžačkog]] kraja.<ref>[http://www.hercegbosna.org/vijesti/bih/13-dani-sjecanja-na-hrvatske-zrtve-u-drugom-svjetskom-i-domovinskom-ratu-u-odzacko-modrickom-kraju-1080.html HercegBosna.org] 13. dani sjećanja na hrvatske žrtve u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu u odžačko-modričkom kraju</ref>
 
== Križni put i Bleiburški pokolj ==
 
{{glavni|Svibanjska katastrofa|Pokolj u Bleiburgu|Križni put (1945.)|Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|l4=Partizanski zločini u poraću}}
 
[[Datoteka:1945-05-01GerWW2BattlefrontAtlas.jpg|mini|Oslobođeni teritorij do 1. svibnja (crvena)]]
 
[[Datoteka:Bleiburg column.jpg|mini|Kolona hrvatskih vojnika kod [[Bleiburg]]a]]
 
[[Svibanjska katastrofa]] je pojam kojim se u hrvatskoj [[publicistika|publicistici]] označuje niz događaja u svibnju 1945. godine. Slomom Trećeg Reicha, [[2. svibnja]] [[1945.]], dogodila se i kapitulacija [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Nezavisna Država Hrvatska je prestala postojati [[8. svibnja]] [[1945.]], ulaskom partizana u Zagreb, odnosno njegovim oslobođenjem. U tom oslobađanju ubijeno je oko 11, a zarobljeno gotovo 16 tisuća hrvatskih vojnika. [[Ante Pavelić|Pavelić]] je već 6. svibnja 1945. odlučio da se vojnici, državna uprava i civili, koji to žele povuku prema Austriji.
 
 
== Unutarnje poveznice ==
 
{{col-begin}}
{{col-2}}
 
== Vanjske poveznice ==
 
{{col-begin}}
{{col-2}}
 
== Literatura ==
 
* ''[[Opća enciklopedija JLZ|Opća enciklopedija JLZ (knjiga druga)]]'', [[Leksikografski zavod Miroslav Krleža|Leksikografski zavod FNRJ]], Zagreb, 1956.
* ''Vojna enciklopedija (knjiga prva)'', Redakcija vojne enciklopedije, Beograd, 1970.
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}