John Wycliffe: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika 89.164.165.67, vraćeno na posljednju inačicu suradnika Roberta F.
Redak 25:
No upravo u to vrijeme [[Grgur IX.]] je umro, svećenici koji su se okupili oko Wycliffa opet su se razišli. [[Zapadni raskol|Raskol u crkvi]] sa svojim svađama i pokvarenošću, pripremao je put reformaciji, omogućivši narodu da upoznaju narav papinstva. U svome djelu "''O razdoru papa''" Wycliffe je pozvao svoje čitatelje da ozbiljno promisle ne govore li obojica (suprotstavljenih) [[protupapa]] istinu kad jedan drugoga nazivaju antikristom. "''Neprijatelj više ne vlada u jednom svećeniku''", govorio je, "''nego je podjelio vlast između dvojice kako bi vjernici, u Kristovo ime mogli lakše pobijediti obojicu''", usput rekavši da "''Dvoje papa zajedno sačinjavaju točno jednog antikrista''".
 
Ubrzo je Wycliffe preveo i Bibliju, Sveto pismo se širilo po cijelom kraljevstvu. Ponovno su papinske vođe planirale kako ušutkati reformatorov glas. Jedan biskupski sinod zadobio je za sebe mladog kralja [[RichardRikard II.|RichardaRikarda II.]], te ishodio da se izda kraljevski ukaz po kojem se imaju pozatvarati svi koji se drže zabranjenog učenja. Nakon tog proglasa Wycliffe se obratio parlamentu, neustrašivo je pred narodnim skupom optužio svećenstvo i tražio reformu mnogih zlouporaba koje je crkva odobravala. Snažno i uvjerljivo opisao je nasilje i pokvarenost papinske stolice. Njegovi neprijatelji su se povuki, a parlament uzbuđen govorom, povukao je edikt o njegovu progonu i tako je reformator opet bio na slobodi.
 
I treći put bio je pozvan na saslušanje i to pred najviši [[crkveni sud]] u zemlji, tu neće imati milosti za nikakvo "krivovjerje", napokon činilo se da će Rim pobijediti, a djelo sada već starog i nemoćnog reformatora stati. Wycliffe je bio prisiljen odreći se svoga učenja ili iz sudske dvorane otići ravno na vješala.