|
<gallery>
</gallery>
[[Datoteka:Slakovci.jpg|minijatura]]
{{Infookvir naselje u Hrvatskoj
|ime = Slakovci
|regija = Slavonija
|županija = [[Vukovarsko-srijemska županija]]
|općina = [[Stari Jankovci]]
|mikroregija = Srijem
|najgrad =
|predsjednik MO = Mario Petričević
|nadvisina =
|z. širina = 45.219
|z. dužina = 18.948
|brojstan = 9541203 (2011.)
|gustoća =
|domaćinstva = 348 (2011.)393
|pošta = 32242 Slakovci
|pozbroj = <small>+385</small> 032
==Stanovništvo==
Prema popisu iz 2011. godine Slakovci imaju 954 stanvnika u 348 kućanstava.<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/censuslogo.htm , http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/SI-1441.pdf]</ref>
Prema popisu stanovništva iz [[2001.]] godine, naselje je imalo 1203 stanovnika<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_01_03/H01_01_03.html Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr]</ref> te 393 obiteljskih kućanstava.<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H02_01_02/H02_01_02.html Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr]</ref>
<br />
:<small></small>
==Povijest==
Život na prostoru katastarske općine Slakovci seže i u najranija razdoblja ljudske povijesti čemu svjedoči i nalazište prapovijesnog naselja "Wasserburg"-gradina kod samog Bosuta, kao i srednjovjekovno naselje Slakovci oko slakovačkog kaštela. Sigurno življenje na slakovačkom ataru dokazuju i nalazi srednjovjekovnog srebrnog nakita iz trinaestog stoljeća. Naime, nekadašnji žitelj Slakovaca Karla Brkić s k. br. 43., orući svoju njivu 15. lipnja 1893., je pronašao na jednom mjestu 6 ukrasnih igala s nastavcima u obliku rozeta, 7 ukrasnih pločica s pojasa, 1 pređicu, 3 para velikih karika-sljepočničarki, 2 prstena, 16 većih plosnatih i 31 manje okruglo dugme. Predmeti su većim dijelom od srebra, a ukrasne igle i pločice još su k tomu na prednjoj strani i pozlaćene, dok su plosnata dugmad od bakra dobro posrebrena.
Slakovci su u srednjem vijeku bili središte velikog imanja kojemu su pripadala 24 okolna sela: Slakovci, Blaževci, Malo Selo, Vrapčana, Obranovci, Mrdešinci, Đurići, Kovačevci, Crkvanci, Gat, Žebrtovci, Brod, Golinci, Vukojevci, Okolišće, Popovci, Markovci, Antolovci, Cvetanovci, Šćitarevci, Milaševci, Petrovci, Gradišće i Novakovci. Upravno sjedište imanja je bio slakovački grad – utvrda. U povijesnim poveljama on se spominje 1491. (Castellum Szlako(v)cz) (kada je kaštel oduzet Gorjanskima i predan kaločkom nadbiskupu), 1493. (Castellum Szlakota), 1495. (Castellani in Zlakocz) i 1506. godine (Castellum Zlaakowcz) u vlasništvu kaločkog nadbiskupa Petra de Warda (Varadi) i pred Turke ponovno Lovre de Banffya (iz loze knezova Gorjanskih koji su držali i jankovački posjed te mnoge druge posjede u Podunavlju).
Grad je postojao vjerojatno i prije prvog povijesnog spomena 1491. godine. Neposredno uz slakovački grad je bilo i selo Slakovci (Zlaakowcz) koje s prvi put spominje u dokumentu iz 1506. godine. Porijeklo imena je po usmenoj predaji prema korovu «slaku» ili prema mađarskoj riječi Slavok=Slaveni s obzirom da su u svim gravitirajućim selima slakovačkog grada živjeli Hrvati (Slaveni). Gorjanski su u Slakovcima podigli tvrđu vjerojatno radi obrane od Turaka koji su godine 1459. posve prevladali u Srbiji, a godine 1463. osvojili i Bosnu. Iz tvrđe u Slakovcima upravljahu knezovi Gorjanski također imanjem koje se zvalo "Orašje", a na kojemu je bilo 8 sela: Orašje, Crnac, Koruševci, Trenčil, Mrzakovci, Vitezovo Selo, Ohnovci i Šimunovci. I danas na slakovačkom hataru postoje njive koje seljani zovu Oraši. Po imenima tih sela zaključujemo da su na području Slakovaca i Orašja u srednjem vijeku stanovali sami Hrvati. Na tom su slakovačkom području postojale dvije katoličke župe od kojih se jedna nalazila u selu Gatu, a druga u Orašju. Papin legat, koji je u Vukovarskom arhiđakonatu godine 1333.-1335. sabirao crkveni porez, došao je pet puta u Gat gdje je tada župnikom bio Pavao. Svaki put se lagat navratio i u Orašje gdje je bila župna crkva Sv. Nikole kojom je isprva upravljao župnik Bartol, a kasnije župnik Nikola.
Turci su u tome kraju zavladali godine 1526. Od slakovačkog grada su ostale samo ruševine, a premda je turska vlast potrajala neprekidno do 1687. ipak se u Slakovcima održalo hrvatsko katoličko žiteljstvo, dok je u Gatu opstala i župna crkva Sv. Elizabete. Oko godine 1680. postoji u Slakovcima, čiji je položaj bio sve do sredine 18. stoljeća južnije od današnjeg sela oko rudine "Jošina", oko 40 kuća u kojima stanuju starosjedioci. Oni nisu propali niti za strašnih godine 1688.-1691. kada se u Srijemu vodila teška borba s Turcima, pa je nestalo mnogo prijašnjih sela. Slakovci su dapače iza toga rata izašli znatno veći nego li su bili prije rata, jer se u njihovo selo doseliše neki žitelji iz napuštenih mjesta. Za neka od propalih sela na slakovačkom području ipak znamo gdje su postojala prije konca 17. stoljeća. Njihova se naime imena sačuvaše u imenima pojedinih dijelova hatara oko Slakovaca.
Slakovci su 1701. pripali Vojnoj granici (Krajini) i bili su graničari. Godine 1716. nakon prvog razgraničenja između Granice i Provincijala ušli su u sastav Vukovarskog vlastelinstva sve do godine 1745. i konačnog razgraničenja, kada su ponovno postali graničari sve do ukidanja Vojne granice 1881. godine.
Iz urbarskog popisa Vukovarskog vlastelinstva od godine 1736. doznajemo imena 37 kućevlasnika u Slakovcima gdje je tada bilo oko 60 obitelji. Po imenima tadašnjih Slakovčana vidimo da se u to selo doselilo najviše ljudi iz napuštenoga Laza, ali također nekoliko ljudi iz Vukovara, Sotina, Rogozne i Liskovca, te iz Bačke i Bosne. Početkom 18. stoljeća podigoše Slakovčani drvenu crkvu Sv. Ane koja je u tom selu na položaju tzv. "starog sela" oko rudine Jošina postojala još godine 1754. Nova zidana crkva Sv. Ane je podignuta godine 1782., nakon preseljenja Slakovčana na današnji položaj.
Slakovci su spadali pod rimokatoličku župu u Starim Jankovcima koja je 30. srpnja 1781. bila odijeljena od biskupije u Pečuhu i pripojena Đakovačkoj ili bosansko i srijemskoj biskupiji sa sjedištem u Đakovu. Slakovčani su u pogledu uprave pripadali 9. satniji Brodske krajiške pukovnije u Vinkovcima.
Oni su kao graničari sudjelovali u ratovima što ih je Austrija vodila u sedmogodišnjem ratu s Pruskom (1756.-1763.), Turskom (1788.-1791.) i Francuskom (u šest ratova 1792.-1815.). Premda je u tim ratovima poginulo mnogo Slakovčana, ipak je njihovo selo godine 1827. brojilo 647 žitelja, od kojih su 642 bili rimokatoličke, a 5 pravoslavne vjere.
U Slakovcima se godine 1857. nalazilo 77 kuća u kojima je stanovalo 737 žitelja, od toga 732 rimokatolika i 5 pravoslavnih. Tada je već u Slakovcima postojala pučka škola koju je krajiška vlada otvorila 1810. godine. Slakovčani su kao graničari sudjelovali godine 1848. i 1849. u ratovima protiv Mađara i Talijana o čemu se još preko pola stoljeća pričalo u selu. Jednako su Slakovčani godine 1859. ratovali u Italiji, gdje su bile krvave bitke kod Magente, Solferina i Kustoce, gdje su udruženi Francuzi i "Pijamontezi" pobijedili austrijsku vojsku. Također su se borili i 24. lipnja 1866. kod Kustoce, gdje su upravo slavonski graničari nemilice potukli Talijane. Granica je razvojačena 1. listopada 1873., a njezino je područje 1. kolovoza 1881. pripojeno građanskom dijelu Hrvatske i Slavonije. Slakovci su godine 1876. odijeljeni od župe u Starim Jankovcima, jer su dobili posebnu svoju župu sa župnom crkvom Sv. Ane. Selo je 31. prosinca 1880. brojilo 773 žitelja, od toga 401 muškoga, a 372 ženskoga spola. Rimokatoličkoj vjeri pripadahu 754, pravoslavnoj 11, židovskoj 6, a luteranskoj dva žitelja. Hrvatski su materinski jezik imala 743 žitelja, njemački 11, mađarski 11, češki jedan, talijanski jedan, a romski 6. Kad je 7. studenoga 1891. prometu predana pruga od Vinkovaca do Mitrovice, dobili su Slakovčani željezničku vezu. Kolodvor se nalazi 1500 metara udaljen od ondašnjeg središta sela.
Prigodom popisa, koji je obavljen 31. prosinca 1890. brojili su Slakovci 864 žitelja, od toga 445 muškoga, a 419 ženskoga spola. Tada je u Slakovcima bilo 846 rimokatolika, 9 Židova, 7 pravoslavnih, jedan grkokatolik i jedan luteran. Hrvatski su materinski jezik imala 834 žitelja, njemački 20, slovenski 4, mađarski 4, a češki dva žitelja. Ispočetka su nakon ukidanja Vojne granice 1881. godine Slakovci spadali pod upravnu općinu u Mirkovcima. Od nje su odijeljeni 1. veljače 1888. kada je u Slakovcima ustrojena nova upravna općina kojoj je bilo tada pridodano i selo Orolik od upravne općine Nijemci.
Slakovci su 31. prosinca 1900. imali 183 kuće u kojima su stanovala 862 žitelja, od toga 380 muškoga, a 482 ženskoga spola. Po vjeri je bilo 850 rimokatolika, 6 pravoslavnih i 6 Židova, a po narodnosti 893 Hrvata, 16 Mađara i 13 Nijemaca. Od tadašnjih se žitelja 30 rodilo u Ugarskoj. Čitati i pisati nije znalo 136 muških i 164 ženska žitelja koji su navršili 6 godina života. Deset godina kasnije 1910. godine brojili su Slakovci 983 žitelja, od kojih je 459 bilo muškoga, 524 ženskoga spola. Rimokatoličkoj vjeri pripadalo je 879 žitelja, pravoslavnoj 94, a židovskoj 10. Hrvatski su materinski jezik imala 934 žitelja, njemački 29, mađarski 18, češki jedan i slovački jedan žitelj. Ispod 6 godina bijahu u Slakovcima 53 dječaka i 63 djevojčice, a iznad 60 godina 45 staraca i 63 starice. Čitati i pisati nije znalo 106 muškaraca i 134 žene. Troškom od 27 974 krune građena je 1907. kroz ulicu u Slakovcima 1300 metara duga cesta. Prigodom popisa, koji je obavljen 31. prosinca 1921. nalazilo se u Slakovcima 910 žitelja, od kojih je 867 bilo rimokatoličke, 35 pravoslavne, a 8 židovske vjere. Hrvatski su materinski jezik imala 832 žitelja, njemački 43, mađarski 14, bugarski 6, češki jedan, a romski 14 žitelja.
Dugo su Slakovci imali s Orolikom zajedničku općinu kojoj je sjedište bilo u Slakovcima. Kasnije se od ove općine 1. srpnja 1917. odijelio Orolik, te su Slakovci dobili posebnu svoju upravnu općinu koja je zapremala površinu od 1860 hektara ili 3133 jutara zemlje. Takva općina Slakovci je funkcionirala sve do 1953. godine kada je naselje Slakovci u okviru kotara Vinkovci pripalo općini Orolik. Takvo ustrojstvo je bilo sve do 1961. godine nakon čega se formira općina Vinkovci. Slakovci su 31. ožujka 1931. brojili 262 kuće i 930 žitelja, od kojih je 458 bilo muškoga, a 472 ženskoga spola. Od tadašnjih je žitelja 878 bilo rimokatoličke, 32 pravoslavne, 6 starokatoličke, 3 luteranske, dva unitarske, jedne muslimanske i 8 židovske vjere. Hrvatski su materinski jezik imala 872 žitelja, njemački 27, mađarski 20, slovenski jedan, slovački jedan, talijanski jedan, a romski 8 žitelja. Čitati i pisati nije znalo 25 muškaraca i 34 žene. Broj stanovnika u Slakovcima je rastao sve do popisa 1971. godine (1702) zahvaljujući dalmatinskoj doseljeničkoj struji između svjetskih ratova, kao i dominantno bosanskohercegovačkoj struji nakon Drugog svjetskog rata u koju su bili uključeni i doseljenici iz drugih dijelova Hrvatske – Like, Korduna i Dalmacije. Nakon 1971. iz popisa u popis broj stanovnika opada najviše zbog male rodnosti ali i pojave procesa emigracije u zemlji i inozemstvu najviše tražeći dobar posao. Tako je pred Domovinski rat 1991. godine broj pao na 1493 stanovnika sa sljedećom narodnosnom strukturom: 1456 Hrvata, 7 Srba, 2 Mađara, 1 Nijemac, 1 Slovenac, 1 Talijan i 25 ostali i nepoznato. Prema popisu 2001. Slakovci imaju 1203 žitelja što je značajan pad broja stanovnika za 19,4 %.
Slakovčani su 1991. doživjeli tešku tragediju sedmogodišnjeg progonstva nakon čega su se počeli vraćati svojim domovima 1997. godine. Danas su uglavnom većina kuća obnovljene, a u selo ponovno dolazi koliko-toliko normalan život. Novoizgrađeni objekti crkve Sv. Ane, Osnovne škole Slakovci, DVD Slakovci i tribina na igralištu NK "Meteor" Slakovci i budućeg sportskog centra 2001. godine.
U selu je potpuno obnovljena crkva Sv. Ane i župni stan, a Slakovčani mogu ponovno u svojoj crkvi obavljati vjerske obrede i njegovati svoje običaje. Također je i izgrađena nova osnovna škola Slakovci koju pohađaju djeca iz Slakovaca, kao i potpuno novi višenamjenski objekat DVD Slakovci. Pošta je također ponovno uredno radi u dijelom obnovljenom objektu SLAK u centru Slakovaca. U selu djeluju i sljedeća društva, klubovi i udruge: NK "Meteor" Slakovci, KUD "Seljačka sloga" Slakovci, DVD Slakovci, Lovačko društvo "Šljuka" Slakovci, UHDDR "Slakovci" Slakovci, Šahovski klub "Slakovci", Streljačka udruga "Šljuka", Ribolovna udruga "Šaran", Tamburaški sastav "Baje", te moto klub "Lisice".<ref>[http://www.slakovci.net/povijest-sela-slakovci/119-500-godina-spomena-imena]</ref>
== Šport ==
|
