Razlika između inačica stranice »Armenska apostolska Crkva«

bez sažetka
 
U drugoj polovici 20. stoljeća papa [[Ivan Pavao II.]] i ekumenski carigradski patrijarh [[Bartolomej I.]] prihvatili su armensko miafizitsko shvaćanje kao moguće tumačenje pravovjernog shvaćanja kršćanske vjere. Kristološke teološke rasprave između Armenske apostolske Crkve i Katoličke Crkve okončane su 13. prosinca 1996. kada je nauk Armenske apostolske Crkve proglašen pravovjernim, što su u zajedničkoj izjavi potvrdili papa [[Ivan Pavao II.]] i katolikos [[Garegin II.]]<ref>Artur Bagdasarov: [http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/a-b/bagdasarov-artur/14282-postujuci-druge-postujemo-i-sebe.html Armenska apostolska crkva], 14. veljače 2013. Portal [[Hrvatsko kulturno vijeće|Hrvatskog kulturnog vijeća]]. Preuzeto 16. veljače 2014.</ref>
 
== Hijerarhija ==
 
Armenska apostolska Crkva upravno je podijeljena na dva [[Katolikat|katolikata]] i dva [[Patrijarhat|patrijarhata]]. Katolikos [[Ečmiadzin|Ečmiadzina]] vrhovni je poglavar - katolikos Armenske apostolske Crkve.
 
== Obredi ==
 
=== Liturgija ===
 
Veliki utjecaj na liturgiju Armenske apostolske Crkve imala je bizantska liturgija. Također, postoje u armenskoj liturgiji postoje i neki izvori elementi, kao i elementi drugih obreda, primjerice antiohijskog i rimskog. Jezik u uporabi u liturgiji je [[Armenski jezik|armenski]].
 
Posebnost armenske liturgije je da se u kalež sipa čisto vino, bez miješanja s vodom. Liturgijski kruh je beskvasan, što čini armensku liturgiju jedinstvenom među istočnim kršćanskim obredima. Svetkovina Kristova krštenja i [[Božić]] slave se istog dana, 6. siječnja, što je bio običaj u drevnim kršćanskim liturgijama.
 
Liturgijska godina podijeljena je na sedam ciklusa, gdje svaki ciklus ima približno po sedam nedjelja. Nedjelje su isključivo dan Gospodnji i na taj dan se ne može slaviti niti jedan svetac. Svi se [[Marija, Isusova majka|marijanski]] blagdani shvaćaju kao Gospodnji zbog uske povezanosti s otajstvom utjelovljenja i otkupljenja. Zbog posta i pokorničkog obilježja srijede i petka, na te se dane ne slave svetački spomendani. Svetci se također ne slave niti u [[Korizma|korizmi]] te tjedan dana prije velikih svetkovina, s izuzetkom subote, koje se slave nedjeljom: [[Bogojavljenje|Bogojavljenja]], [[Preobraženje|Preobraženja]], [[Uznesenje|Uznesenja]] te [[Uzvišenje svetog križa|Uzvišenja svetog križa]]. Ponedjeljak iza rečenih svetkovina, uključujući i [[Uskrsni ponedjeljak]], posvećen je uspomeni na pokojnika s posjetom i blagoslovom grobova. Svečano se slave bdijenja na dan prije rečenih blagdana te imaju poseban redoslijed i nazivlje. [[Došašće]] počinje u nedjelju koja je najbliža 18. studenom i traje 50 dana s [[Post|posnim]] tjednom na početku i kraju.
 
=== Obredi ===
 
Armenska apostolska Crkva, iako poznaje obred [[Bolesničko pomazanje|bolesničkog pomazanja]], ono je u praksi u potpunosti zapostavljeno. Sinoda Aremnske apostolske Crkve je u [[Kozan|Sisu (Kozan)]] 1345. zaključila kako je nužno obnoviti sakrament bolesničkog pomazanja, no umjesto toga razvio se običaj da se umrle maže uljem po čelu, te da biskup na Veliki četvrtak vjernicima pere noge i pomazuje ih uljem. Neki u tom običaju vide ostatke sakramenta pomazanja.<ref>Mateljan, 2011., str. 263.</ref>
9.276

uređivanja