Robert Schuman: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika Uzmfrancambzg (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Addbot |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
:''Ovo je biografija o [[Francuska|francusko]]-[[Njemačka|njemačkom]] političaru, za skladatelja iz [[19. stoljeće|19. stoljeća]] vidi [[Robert Schumann]].''
[[Datoteka:
Potaknut proživljenim iskustvom dvaju ratova, posvetio se pomirenju između Francuske i Njemačke te izgradnji mirne, ujedinjene i prosperitetne Europe. Kao ministar vanjskih poslova Francuske izložio je 9. svibnja 1950. prijedlog novog uređenja Europe temeljenog na gospodarskoj solidarnosti. Datum izlaganje [[Schumanov plan| Schumanove deklaracije]] smatra se danom rođenja europske izgradnje. Robert Schuman kasnije je postao prvi predsjednik [[Europski parlament|Europskog parlamenta]].
== Mladost ==
Robert Schuman rođen je u Clausenu, predgrađu glavnog grada Luksemburga. Njegova rodna kuća nalazi se u neposrednoj blizini četvrti u kojoj je danas smješteno više institucija [[Europska unija| Europske unije]] (među kojima je i [[Sud Europske unije]]).
Rođenjem je stekao njemačko državljanstvo budući da je njegov otac, rođeni Francuz (i veteran francuske vojske u ratu 1870.-1871.) postao Nijemac nakon što je Njemačko Carstvo 1871. pripojilo Moselle.
Njegov prvi materinski jezik bio je luksemburški, germanski dijalekt, a u školi u Luksemburgu naučio je njemački, a zatim i francuski jezik. Nakon što je u [[Metz| Metzu]] položio njemačku državnu maturu, završio je studij prava u [[Njemačka| Njemačkoj]], a zatim otvorio odvjetnički ured u Metzu.
Premda je 1914. unovačen u njemačku vojsku, zbog zdravstvenih razloga nije bio dodijeljen borbenim jedinicama.
== Politička karijera u Francuskoj ==
Nakon što je Moselle 1918. vraćen Francuskoj Republici, Robert Schuman postao je francuski državljanin. Zahvaljujući svojem poznavanju francuskog i pravničkim sposobnostima, započeo je političku karijeru u Parlamentu te je bio zastupnik Mosellea od 1919. do 1940.
Uslijed izbijanja [[Drugi svjetski rat | Drugog svjetskog rata]], 1940. je godine nekoliko mjeseci bio poddržavni tajnik za izbjeglice. Nakon što ga je [[Gestapo]] uhitio 1940. godine, 1942. je pobjegao i počeo se skrivati što je trajalo do oslobođenja Francuske.
Nakon proglašenja IV. Francuske Republike 1946. godine nastavlja svoju političku karijeru u Narodnom republikanskom pokretu (demokratsko-kršćanska stranka centra) unatoč uvredama koje su na njegov račun iznijeli neki od njegovih političkih protivnika iskrivljujući njegovu njemačku prošlost. K tome, dolazi na visoko odgovorne pozicije u izvršnoj vlasti, najprije kao ministar financija (1946.-1947.), a zatim kao premijer (1947.-1948.), na kojima se s hrabrošću suočio s teškom situacijom koju je između ostalog obilježio i veliki broj generalnih štrajkova.
Kao ministar vanjskih poslova od 1948. do 1953. u više vlada odigrao je vodeću ulogu u pregovorima oko ugovora o osnivanju [[Vijeće Europe | Vijeća Europe]] (1949.), [[Organizacija sjeveroatlantskog ugovora|Organizacije sjeveroatlantskog ugovora]] (1949.) i [[Europska zajednica za ugljen i čelik | Europske zajednice za ugljen i čelik]] (1951.). Kasnije je obnašao funkciju ministra pravosuđa (1955.- 1956.)
== Pokretač europske izgradnje ==
U kontekstu obnove Europe, razorene ratom i trajno podijeljene, Robert Schuman bio je uvjeren da se ne smije ponoviti greška iz Ugovora iz Versaillesa: „izoliranost Njemačke… zatočene u sustavu ograničenja i zabrana… pogoršala je nezaposlenost i time pogodovala nastanku najzanesenijeg i najopasnijeg nacionalizma u našoj modernoj povijesti.“<ref name="robert-schuman conference">www.robert-schuman.eu/fr/robert-schuman-conference-du-2-mars-1951</ref> Za održavanje miroljubivih odnosa između nekadašnjih neprijatelja i obnovu njihovih gospodarstava nužna je, dakle, nova institucionalna struktura – gospodarskog karaktera, ali s političkom svrhom. Cilj je postići „jaču koheziju, uzajamni nadzor omogućen kroz izravnu i stalnu suradnju te ispreplitanje interesa i inicijativa.“ <ref name="robert-schuman conference">www.robert-schuman.eu/fr/robert-schuman-conference-du-2-mars-1951</ref>
Njegov prijatelj [[Jean Monnet]], dijeleći ovu viziju, osmislio je projekt objedinjavanja francuske i njemačke proizvodnje ugljena i čelika te stavljanja ove strateške industrije pod nadležnost supranacionalne institucije. <ref name="vimeo">http://vimeo.com/65720871 </ref> Robert Schuman kao ministar vanjskih poslova preuzima političku odgovornost za ovu incijativu iznoseći povijesnu deklaraciju pred francuskim i međunarodnim medijima 9. svibnja 1950. u francuskom Ministarstvu vanjskih poslova:
“Europa se neće stvoriti odjednom ili prema jednom jedinstvenom planu. Izgradit će se putem konkretnih postignuća koja će prvo stvoriti solidarnost de facto. Ujedinjavanje nacija Europe zahtijeva uklanjanje prastarog neprijateljstva između Francuske i Njemačke… Imajući u vidu taj cilj, francuska vlada… predlaže da francusko-njemačka proizvodnja ugljena i čelika, kao jedna cjelina, bude stavljena pod zajedničku nadležnost Visokog povjerenstva, u sklopu jedne organizacije koja je otvorena za sudjelovanje i drugih zemalja Europe. Objedinjavanje proizvodnje ugljena i čelika odmah bi trebalo osigurati uspostavu zajedničkih temelja gospodarskog razvitka, kao prvog koraka k federaciji Europe… Tako uspostavljena solidarnost u proizvodnji dovest će do toga da svaki rat između Francuske i Njemačke postane ne samo nezamisliv, nego i materijalno nemoguć... Na taj će se način, jednostavno i brzo, ostvariti ona fuzija interesa koja je nužna za uspostavu jedinstvenog gospodarskog sustava; to može biti poticaj iz kojeg će izrasti šire i dublje zajedništvo među zemljama koje su dugo bile međusobno suprotstavljene kroz krvave podjele.” <ref name="declaration">www.robert-schuman.eu/en/declaration-of-9-may-1950/cr</ref>
Ova neočekivana inicijativa, smatrana revolucionarnom, izazvala je pomiješane reakcije. Odobrili su je njemački kancelar [[Konrad Adenauer]], kao i valde Belgije, Italije, Luksemburga i Nizozemske. Ovih je šest država 1951. u [[Pariz | Parizu]] potpisalo ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik, sa zajedničkim institucijama, koja će biti prvi korak prema današnjoj Europskoj uniji. <ref name="vimeo">http://vimeo.com/65720871</ref>
U čast deklaracije od 1950. 9. svibnja se (od 1985. godine) obilježava kao [[Dan Europe]] te je jedan od simbola Europske unije, uz moto, zastavu i himnu. <ref name="EU symbols">whttp://europa.eu./about-eu/basic-information/symbols/index_hr.htm </ref>
Istovremeno se Robert Schuman počeo zalagati da zemlje Europske zajednice za ugljen i čelik i Ujedinjena Kraljevina ojačaju suradnju na području obrane kako bi se zajednički mogli suočiti sa sovjetskom prijetnjom istovremeno nadzirući naoružanje. Stoga je podržao napore za osnivanjem europske sigurnosne organizacije koja je nastala 1954. uspostavljanjem [[Zapadnoeuropska unija | Zapadnoeuropske unije]], koja je bila povezana s NATO-om.
Kao predsjednik međunarodne udruge Europski pokret od 1955. do 1961. podupirao je daljnju europsku izgradnju koja je 1957. dovela do [[Rimski ugovori (1957.) |Rimskih ugovora]] o osnivanju [[Europska ekonomska zajednica|Europske ekonomske zajednice]] i Europske parlamentarne skupštine čijim je predsjednikom izabran 1958. godine.
Pomirenje i dobri odnosi između Francuske i Njemačke kojima je Robert Schuman mnogo pridonio zapečaćeni su u siječnju 1963., samo nekoliko mjeseci prije njegove smrti, ugovorom o francusko-njemačkoj suradnji koji su potpisali francuski predsjednik [[Charles de Gaulle]] i njemački kancelar Konrad Adenauer.
== Čovjek od vjere i uvjerenja ==
Tijekom studija prava Robert Schuman uključio se u savez njemačkih katoličkih studentskih udruga. Neko je vrijeme razmišljao o svećenstvu. 1913. je bio zadužen za organizaciju velikog njemačkog katoličkog laičkog okupljanja Katholikentag.
Bio je i član Conférence Olivaint, francuske udruge posvećene političkom promišljanju i izobrazbi za javni život koju su osnovali isusovci. U razdoblju nakon [[Prvi svjetski rat | Prvog svjetskog rata]] svojim je radom pridonio da Conférence Olivaint postane mjesto susreta političara različitih mišljenja i vjera u duhu pacifizma i internacionalizma.
Robert Schuman, kao i drugi „očevi-osnivači Europe“, kao Nijemac Konrad Adenauer i Talijan Alcide de Gasperi, bio je zagovornik europske [[demokršćanstvo | kršćanske demokracije]] koja važnost pridaje temeljnim slobodama, ljudskim pravima i dostojanstvu, socijalnoj pravdi, vladavini prava, odbacivanju nacionalizma i autoritarizma. U svojem je djelu „Za Europu“ izrazio svoje poštovanje prema francuskom katoličkom filozofu Jacquesu Maritainu, jednom od autora [[Opća deklaracija o ljudskim pravima | Opće deklaracije o ljudskim pravima]] iz 1948.
Bio je nenametljiva osoba i vodio je jednostavan i skroman život.
Katolička crkva je 1991. pokrenula proces beatifikacije Roberta Schumana.
== Djela ==
Za Europu (1963.)
== Povezani članci ==
*[[Schumanov_plan]]
*[[Jean_Monnet]]
*[[Europska_zajednica_za_ugljen_i_%C4%8Delik]]
*[[Povijest_Europske_unije]]
*[[Europska_unija]]
*[[Europski_parlamen]]
*[[Kr%C5%A1%C4%87anska_demokracija]]
== Izvori ==
{{Izvori}}
== Vanjske poveznice ==
[http://europa.eu/about-eu/eu-history/founding-fathers/index_hr.htm/Osnivači Europske unije na službenim stranicama EU]
[http://europa.eu/about-eu/eu-history/founding-fathers/pdf/robert_schuman_en.pdf/Robert Schumann na službenim stranicama EU. Članak na engleskom jeziku.]
[http://europa.eu/about-eu/basic-information/symbols/europe-day/schuman-declaration/index_hr.htm/Deklaracija od 9. svibnja 1950. na hrvatskom jeziku]
[www.cvce.eu/obj/la_declaration_de_robert_schuman_paris_9_mai_1950-fr-d27938ef-7d39-4d32-b340-07fe7268e3c3.html/ Videosnimka Schumanove deklaracije]
[www.robert-schuman.eu/Zaklada Robert Schuman]
[http://vimeo.com/65720871/Dokumentarni film Zaklade Robert Schuman]
[www.centre-robert-schuman.org/ Europski centar Robert Schuman]
{{GLAVNIRASPORED:Schuman, Robert}}
[[Kategorija: Predsjednici Francuske vlade]]
| |||